Članstvo hrvatske u Vijeću Sigurnosti UN-a

Hrvatska je postala nestalna članica Vijeća sigurnosti. U svakoj zemlji ‘manjoj’ od onih pet stalnih članica bila bi to lijepa vijest. Lijepo je bilo vidjeti i hrvatsko izaslanstvo pred Općom skupštinom pri likom izbora: ministrica Kolinda Grabar-Kitarović, veleposlanica pri UN-u Mirjana Mladineo, bivši veleposlanik pri UN-u Ivan Šimonović, Predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku, sveprisutni Budimir Lončar – redom nasmijani u trenutku kad je Češka odustajala, a Hrvatska osvojila dvogodišnji mandat. U svakoj zemlji ‘manjoj’ od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti bio bi to dobar razlog da ljudi koji su najviše radili na tome da se dobije mandat otvore šampanjac. Odnosi se to ponajprije na diplomaciju, ali i na one koji su svojim radom logistički podržavali, poput reprezentacije naših kuhara koja je prošloga tjedna sudjelovala u Danima hrvatske kuhinje u UN-u u New Yorku. Trud je donio rezultat. Ukratko: sjajan povod za pozitivnu vijest sa slikom.

I tu negdje počinju problemi hrvatske politike: kad se od jednog formalno laskavog, ali supstancijalno banalnog mandata počne praviti fetiš. Pa će tako premijer Sanader odmah najaviti da će Hrvatska kao nestalna članica ‘suodlučivati o svim bitnim pitanjima čovječanstva, od krize na Bliskom istoku, krize na Kosovu, odnosa s Iranom do ekoloških tema.’ Za predsjednika Mesića ‘ulaskom u najvažnije tijelo svjetske organizacije preuzimamo i veliku odgovornost’ i to zahvaljujući prepoznavanju naše vanjske politike ‘koja je otvorena prema svijetu i za svijet.’

No, da pogledamo što je nova nestalna članica Vijeća sigurnosti, dakle Hrvatska, učinila za sebe u toj svjetskoj zajednici, kako je to štitila vlastiti interes? Primjer je vrlo svjež: dan prije našeg izbora u VS premijer Sanader je govorio pred Općom skupštinom UN-a, prenijevši hrvatsko ogorčenje presudom Haškog suda vukovarskoj trojci. Kod kuće su ga istog dana napali Zoran Milanović i Anto Đapić ponavljajući stare teze da je riječ o praznom nastupu zbog domaćih izbornih interesa. Istog je dana s istim argumentima premijerov nastup pred UN-om unaprijed (dis)kvalificirao Financial Times. Je li se taj članak slučajno dogodio? Ne, to je dio sustavnog rada u kojem je prepoznatljiv rukopis politike, iste one koja stoji iza nekvalitetne optužnice i sramne presude. Milanović i Đapić dali su im za pravo svojim nepotrebnim kritikama Sanaderovoga govora, procjenjujući da je baš tog dana važnije diskvalificirati Sanadera nego pokušati skrenuti pažnju na problem vukovarske presude. Ni Financial Times, ali ni bilo koji drugi relevantni svjetski list nisu presudu uopće problematizirali. No, što su učinili prije govora pred Općom skupštinom premijer Sanader, koji još upravlja državom, ali i Milanović i Đapić da bilo koji relevantni svjetski list skrene pažnju na karikaturalnost te presude? Ništa vidljivo. Jer oni i ne poimaju koliko je to važno.

Sanader je održao dobar, ali dobro zasnovani govor pred Općom skupštinom. No, je li imao uza se neku knjigu, ili još bolje CD ili DVD kojim bi kombinacijom slike i dokumenata zorno pokazao raskorak između događaja i optužnica, između dokaza i presude? Jesu li za takve materijale pokušali zainteresirati dopisnike iz UN-a?

Premijer takvo što ne može pokazati, jer, znamo, na tome nisu radili. No, možda je mogao takve materijale preuzeti od Milanovića i SDP-ove ostavštine iz prošlog mandata? Možda je takvo što dao napraviti Anto Đapić? Istina, nikad nisu bili na vlasti niti su raspolagali državnim budžetom, ali to je tako jeftino u usporedbi s njihovim političkim face-liftingom? Da je u posljednjih osam godina samo desetina energije i novca utrošenih u lobiranje za članstvo u VS uložena u znalačku (ne politikantsku) prezentaciju apsurdna i karikatura haškog sudovanja, danas se ne bi moralo držati zakasnjele govore. I ušli bismo u VS, s većim integritetom negoli sad.

Drugi projekt odnosi se na preustroj Fonda za privatizaciju u zatvoreni investicijski fond koji mislimo ponuditi investitorima putem inicijalne javne ponude, od kojih bi se jedna mogla dogoditi možda i do kraja godine. Treće, želimo krenuti u projekte sekundarne inicijalne javne ponude pojedinih državnih kompanija te dokapitalizacijom pribaviti nova sredstva za dobrostojeće tvrtke u državnom vlasništvu na najtransparentniji način, putem tržišta kapitala – rekao je Damir Polančec u vezi s planovima HDZ-a. Damir Friščić složio se da treba preustrojiti HFP, a naglasio je i da treba ponovno procijeniti tvrtke u vlasništvu države, koje još knjiže svoje nekretnine prema vrijednostima prije deset i više godina pa se pretpostavlja da HFP umjesto 12 milijardi kuna, koliko prema procjenama vrijedi državni portfelj, posjeduje tvrtki koje danas vrijede 30 i više milijardi. Što se tiče nastavka privatizacije, Friščić smatra da tvrtke važne za gospodarsku neovisnost, poput HEP-a, ne bi trebalo nuditi na prodaju, a smatra i da je jako važno kako se novci prikupljeni IPO-ima troše.

• Politika smanjiti utjecaj na tržište kapitala. Privatizacija Telekoma nije smjer u kojemu bi trebalo razvijati našu burzu. Trenutačno imamo mnogo više kapitala nego kvalitetnih dionica, što bi trebalo promijeniti. Trebamo imati jasnu strategiju – želimo li imati drvosječe koji sjeku trupce ili kvalitetnu drvnu industriju – završio je slikovito Friščić.

Radinimir Čačić kritizirao je Vladin potez u vezi s T-HT-om i istaknuo da građani, iako im je poklonjeno 1,5 milijardi kuna državnog novca manjom cijenom dionica koje su kupili ipak nisu toliko naivni i da će glasovati prema savjesti, a ne na osnovi trenutačne koristi.

• Smatram da nismo trebali izlaziti na Londonsku burzu, jer smo tako strancima poklonili 600 milijuna kuna za Inu, a 500 milijuna za Telekom, koje su mogli zarađivati hrvatski institucionalni ulagači. Ne slažem se s time da bismo mogli postati lider u regiji, unatoč tome što prostora za jačanje tržišta kapitala u Hrvatskoj ima jako mnogo. Iako smo prometno najjači od svih susjednih burzi, još smo presitne ribe u svjetskim okvirima – rekao je Čačić.

Govoreći o vrloj temi ove kampanje, o SDP-ovu prijedlogu uvođenja poreza na kapitalnu dobit, njihov potencijalni koalicijski partner – Čačić rekao je da će pobijedi li na izborima biti protiv oporezivanja zarađenog na dionicama, iako smatra da to složeno pitanje treba ozbiljno razmotriti i odvagnuti argumente za i protiv.

I ostali govornici složili su se s neuvodjenjem poreza na kapitalnu dobit, jer to samo destimulira male ulagače, a nema kvalitetnoga rješenja da se osujeti špekulante, a također ne bi trebalo mjerama zadirati u ulaganje malih dioničara.

Ta su stajališta suprotna onima najjače oporbene stranke – SDP, a upitan kako to misli razriješiti ako postanu koalicijski partneri, Čačić je odgovorio da će glavnu riječ o tome imati stranka u koaliciji koja osvoji najveći broj mandata, iako je riječ o dosta složenom pitanju koje treba pomno proučiti.

Ta diskusija, prije nekoliko godina teško zamisliva, još je jednom potvrdila da će gospodarske, a ne političke teme dominirati predizbornom kampanjom, što je ozbiljan pomak za demokraciju. Sljedeća runda očekuje se 18. listopada u hotelu Regent u Zagrebu, a na skupu bi trebali sudjelovati Damir Polančec (HDZ), Ljubo Jurčić i Branko Grčić (SDP), Radimir Čačić (HNS) te Davor Štern (HSLS).