Ekojanjetina čeka na stolu ministra Čobankovića

O vih će se dana na stolu ministra poljoprivrede Petra Čobankovića naći janjetina. Odnosno, ministar bi trebao razmotriti prijedlog Nacionalnog programa razvoja ekološkog uzgoja 30 tisuća grla ovaca i koza koji su mu uputili Centar za stočarstvo krša Veleučilišta ‘Marko Marulić’ u Kninu i Centar za krš iz Gospića. Cilj je da se na 10 posto kraških poljoprivrednih površina u Hrvatskoj u pet godina poveća ekološki uzgoj s današnjih 1.750 janjaca i otprilike 2.000 ovaca na 30 tisuća ovaca, ali i koza. Autor je programa dr. sc. Miljenko Šimpraga, izvanredni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

• Prijedlog programa predali smo 12. rujna ove godine i ministar Čobanković ga je podupro. Ministrova je ideja da se odlukom Vlade program posebno sufinancira u sljedećih pet godina. Tako bi prvi put 30 tisuća grla bilo pod kontrolom od pašnjaka do stola. Situacija je danas takva da u Hrvatskoj ne postoji organizirani otkup janjetine, tako da, primjerice, naši trgovački lanci moraju uvoziti više od 100 tisuća janječih trupova na godinu – kaže Šimpraga.

Prema tom prijedlogu programa, koji bi mogao vrijediti i do 50 milijuna kuna, Vlada, lokalna samouprava i korisnici financirali bi ga svaki po trećinu, a trebalo bi dodatno izraditi programe koji će povezati turistički razvijeno priobalje i zaleđe i privući domaće i strane ulagače te financiranje tog i sličnih programa podnuditi europskim pristupnim fondovima. Tako bi država dobila 30-ak milijuna kuna prometa kojih danas nema u sustavu PDV-a.

Krška su područja jedna od onih koja ovoga trenutka pružaju gotovo idealne prirodne mogućnosti za razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Zauzimaju 50-ak posto kopnenog dijela Hrvatske, a protežu se u sedam županija, od Istre do Dubrovnika.

• S obzirom na strukturu poljoprivrednog zemljišta, u kojoj dominiraju kraški pašnjaci, ovce i koze su domaće životinje koje najbolje mogu iskoristiti te oskrudne površine i uz to dati nekoliko izvanrednih proizvoda: meso, mlijeko, kožu i vunu. Sustav bi se temeljio na privatnom vlasništvu povezanom s trgovinom, prehrambenom industrijom i turizmom, a da bi potrošači bili sigurni u ono što im jamči ekoznak, bilo bi najbolje da ekoprodukt potječe s ekogospodarstva mješovitog tipa, s biljnom i stočarskom proizvodnjom – kaže Šimpraga.

Krški pašnjaci, koje se desetljećima nije dovoljno iskorištavalo i koji nisu onečišćeni agrokemikalijama, što je jedan od osnovnih preduvjeta ekološke proizvodnje, pružaju kvalitetne mogućnosti za razvoj ekološke proizvodnje. Drugi su dio te osnove domaće pasmine ovaca i koza koje već stoljećima nastanjuju ta područja i izvanredno su im prilagođena. Ključni su izazovi s kojima se treba suočiti u razvoju ekološkog stočarstva na krškim područjima, ističe Šimpraga, i malo stanovnika, neravnoteža između različitih geoekonomskih cjelina, opće slabo poslovno okruženje, nekonkurentna tradicionalna proizvodnja, rascjepkanost posjeda, neusklađeni administrativni i kadrovski resursi.

• Ipak, usprkos tim nedostacima dugoročno se može razviti stočarsku proizvodnju koja će zaštititi prirodne vrijednosti krških područja. Za ostvarenje tih prioriteta valja prenamijeniti zemljišta i objekte u državnom vlasništvu, prilagoditi tradicionalnu proizvodnju i preradu stočarskih proizvoda načelima ekološke proizvodnje, osigurati bar 10-godišnju državnu potporu ekološkim proizvođačima, promovirati ekološke proizvode na sajmovima i medijima i osnovati za drugu za proizvodnju i prodaju ekoloških proizvoda – kaže Šimpraga.

Gradnjom adekvatne infrastrukture kao potpore uravnoteženom gospodarskom razvoju i višoj kvaliteti života u ruralnom dijelu mogao bi se iskoristiti turistički potencijal priobalja. Prema programu trebalo bi organizirati tečaj za obrazovanje ovčara, za što je već uspostavljena suradnja s Veleučilištem ‘Marko Marulić’ u Kninu.

• Program je dobio potporu sadašnjeg ministra pa se nadam da će biti prihvaćen do kraja mandata ove Vlade jer ćemo u suprotnom, dok novog ministra ne upoznamo s njime, izgubiti mnogo vremena – kaže Šimpraga.

50 milijuna kuna procijenjena je vrijednost projekta. Predloženo je da ga s jednom trećinom financiraju Vlada, lokalna samouprava i korisnici, ali i da se financiranje ponudi europskim pristupnim fondovima.