Etički standardi na tržištu kapitala

Prijca kaže da knjiga o etici na Wall Streetu sadrži pet stotina posve praznih stranica. Iako se na trgovce vrijednosnim papirima uobičajeno gleda kao na gramzive i bespoštedne lovce na profit bez skrupula, financijski skandali, državna regulacija i potreba za određivanjem onoga što se na tržištu kapitala smije, a što ne smije, doveli su do toga da su etičke norme postale sastavni dio pravila koja se moraju poštovati u svakom segmentu burzovnog poslovanja.

• Prije je stanje na tržištima kapitala bilo takvo da norme gotovo nisu postojale, a danas su, pak, neka područja i previše regulirana – rekla je Melita Marčeta, članica Uprave Zagrebačke burze, u uvodnim riječima predavanja o etičkim standardima na tržištu kapitala.

Objašnjavajući polazne točke za propitivanje etičnosti poslovanja na burzi, Marčeta je naglasila važnost poslovne etike, koja počinje od ekonomskog sustava, koji bi trebao normama spriječiti korupciju na svim razinama, preko etičkog obrazovanja odbora tvrtki pa do propitivanja etičkih dvojbi menadžera i zaposlenih u svakoj kompaniji.

Istaknuta je i važnost aktivnog pristupa poslovanju na tržištu kapitala, koji bi trebao ne samo dozvoljavati zakonske odredbe nego slijediti i duh zakona koji naglašava pravednost u svakom obliku ekonomskih odnosa.

• U obrazovanju brokera i financijskih savjetnika trebalo bi uvesti što više tema iz financijske etike jer će ta komponenta na našem mladom tržištu njegovim razvitkom i sve većim interesom šire populacije za ulaganje u sve oblike vrijednosnih papira postati veoma važna – istaknula je Marčeta.

Nepravilnosti koje se mogu pojaviti na tržištu kapitala raznovrsne su: od zloporabe povlaštenih informacija, nepoštovanja redoslijeda naloga do ‘front runninga’, a nereguliranje, i pogotovo izostanak pravnih sankcija za one koji se bave takvom robotom, uvelike mogu potkupiti povjerenje građana i institucija u financijski sustav.

Etičke teme u poslovanju kompanija, koje mogu biti etički problematične, odnose se s druge strane na kašnjenje uplata, problematiku poslovnog darivanja (koje može biti kamuflaža za korupciju), sukob interesa, lobiranje, zlostavljanje i diskriminaciju.

• U posljednje vrijeme trend su etična ulaganja. To podrazumijeva praćenje tvrtke u koju se ulaže na temelju toga koliko u poslovanju pazi na društvenu odgovornost i ima li neku vrstu etičkog kodeksa. Jedno englesko istraživanje pokazalo je da je prihod takve tvrtke u petogodišnjem promatranom razdoblju brže rastao od onog u tvrtkama bez utvrđenog kodeksa poslovne etike – rekla je Marčeta.

Prijedloge za poboljšanje etičkih standarda na tržištu kapitala Marčeta je sažela u zanimljivoj izjavi brokera.

• Upitan zašto se nakon 25 godina i dalje bavi trgovanjem dionicama iako je vrijeme pregazilo većinu njegovih kolega, jedan je američki broker izjavio: ‘Klijenti me ne puštaju u mirovinu zato što se cijelo to vrijeme prema njihovu novcu odnosim kao da je moj vlastiti.’

Primjereno zakonskom regulacijom, kao i naglaskom na etičkom obrazovanju sudionika na tržištu moralne dvojbe koje donosi tržište kapitala mogle bi se bar djelomično ublažiti.

Hanfin Pravilnik o razvrstavanju klijenata, koji stupa na snagu 1. prosinca, trebao bi pomoći sudionicima na tržištu bolju zaštitu u obavještavanju klijenata o svim rizicima i troškovima koje donosi ulaganje u vrijednosne papire. Pravilnik razlikuje profesionalne ulagatelje, koji moraju zadovoljavati određene kriterije u smislu imovine, prihoda i temeljnog kapitala, i male ulagatelje, kojima je pružena mnogo veća zaštita.

Ona se sastoji u transparentnom i pravodobnom obavještavanju klijenata o svim troškovima koje može imati kad posluje s brokerom ili ustanovom podložnom Hanfinu regulaciji, kao i rizicima koji iz toga slijede. Tako su iscrpno propisani načini izvještavanja klijenta pri transakcijama pojedinačnim dionicama, zatim oni koji se odnose na upravljanje portfeljem te način na koji fondovi i brokerske kuće smiju reklamirati svoje usluge.

I profesionalni i mali ulagatelji mogu zatražiti veću ili manju zaštitu, ali razlika je u tome da veliki to mogu učiniti samo izjavom kojom traže veći stupanj obavještenosti, a mali se ulagatelj zaštite može odreći tek kad prema odredbama Pravilnika dokaze da ima primjereno znanje i iskustvo u financijama.