Poseban prilog

Ekonomisti su izračunali da devet od deset novih proizvoda propadne. Kome se posreći deseti, taj može reći da je uspio jer će njime pokriti ulaganje u prethodne i osigurati kapital za nove investicije.

Stručnjaci koji se oslanjaju na teoriju kažu da proizvod mora ispuniti tri osnovna preduvjeta da bi uspio: realno potreban budućim korisnicima, drugačiji i bolji od konkurencije, cjenovno konkurentan. Uz mnogo znanja i mnogo rada – kaže Marijan Ožanić, direktor Tehnološkog parka Zagreb, jedne od brojnih institucija i ustanova koja smisao svog postojanja vidi u otkrivanju talentiranih poduzetnika i pothvata.

Sve to jako dobro zvuči, ali većinu našeg izvoza predstavljaju stari proizvodi, a hrvatske tvrtke i danas žive na račun Sumameda, Vegete, Bajadera i Frankove kave, sve odreda proizvoda koji su stvoreni prije pola stoljeća, dok je novih usluga i brendova malo.

Ništa se ne događa preko noći, proces kreiranja i stvaranja novog proizvoda i razvoja inovacije traje cijeli život – kaže Ožanić i dodaje da njegova mala poduzetnička kolonia, 19 tvrtki okupljenih u Tehnološkom parku Zagreb, na godinu na tržište izbacu 25 do 40 novih proizvoda. Ožanić kaže da mali ne mogu sebi dopustiti luksuz neuspjeha, jer o njima ovisi egzistencija njihovih obitelji i zaposlenih, dok se kod velikih lansiranje i stvaranje novih proizvoda svodi na bezbroj pokušaja i neuspjeha. Poduzetnici često kažu da u svakom biznisu treba poljubiti mnogo žaba da bi se došlo do princa. Ekonomisti su izračunali da devet od deset novih proizvoda propadne. Kome se posreći deseti, taj može reći da je uspio jer će njime pokriti ulaganje u prethodne i osigurati kapital za nove investicije.

Premda se mnogi pitaju zašto mijenjati nešto što prolazi na tržištu, marketinški stručnjaci kažu kako treba imati na umu da ni konkurencija ne miruje. Do ideja za novi proizvod dolazi se na razne načine: istraživanjem potreba tržišta, istraživanjem konkurencije, nedostataka, industrijskom špijunažom itd. Postoje ljudi koji diljem svijeta traže ideje koje bi se mogle pretvoriti u uspješne proizvode.

Lako je biti general poslije bitke, pa 2007. zaključiti da se 2000. godine nije moglo pogriješiti u poslovima s internetom, ili 2000. reći da je 1993. trebalo u trgovinu, ali mnogo je teže sada znati koji će novi klinči i biznisi isplivati na površinu ne tako daleke nam 2015.? Hrana? Parket? Odnosi s ljudima? Nešto četvrtto?

Tu nema pravila. Neke su stvari proizvod slučajnosti, neke improvizacije, neke pokušaja i pogrešaka, a mnoge i sreće, ali ja najviše vjerujem u one koje su proizvod kreativnosti.

Ako ne može mene uvjeriti u vrijednost svog projekta teško će nekoga drugoga – ističe Ožanić. Tehnološki park je poduzetnički inkubator, dolaze oni koji su na početku, to je osoba koja mora biti sposobna za poduzetničke ideje.

Nikad nisam raspišivao natječaj, polazim od toga da ljudi za nas moraju čuti i osjetiti potrebu da dodu k nama. Nažalost, nema dovoljno tvrtki s profilom i kvalifikacijama koje su nama potrebne – priča Ožanić koji je neke poduzetnike uključene u tehnološki park otkrio još dok su bili u srednjoj školi kao inovatori.

Poduzetništvo je božji dar, zato poduzetnika ima malo, jer imaju sposobnost da stvaraju i da se izlože riziku. Da bi rizik bio manji, treba provesti istraživanje tržišta, treba biti najbolji u svom području, ispitati ponašanje kupaca, trendove. Može se pogriješiti, pogrešno procijeniti, ne uspjeti.

Mogu se samo prepoznati šanse i mogućnosti. Sve je to proces, morate u nekom području biti godina i opet možete promašiti – priznaje Ožanić i dodaje kako u životu nije doživio da neki inovator, koji Hrvatska ima dosta, uspije prodat svoju inovaciju drugom poduzetniku. Zna za dva slučaja kad su poduzetnici htjeli prevariti inovatora, ali da uspješne prodaje inovacije naprosto nema.

Nitko na kugli zemaljskoj nema povjerenja u inovaciju osim samog inovatora. Zato on mora biti poduzetnik, mi mu možemo pomoći, ali on mora sam realizirati svoju ideju. Dug je to proces, pun neizvjesnosti – kaže Ožanić.

Jedan marketinški znalac kaže pak da se veliki pronalasci smišljaju u laboratoriju, velike proizvode kreira sektor za marketing! Ako želite napraviti proizvod koji će donositi novac, on mora biti više od fizičke naprave ili prosječne usluge, to mora biti koncept koji ljudima rješava probleme. Neafirmirani poduzetnici jako teško dolaze do kapitala, bez obzira na to što Hrvatska pliva u novcu, banke su likvidne i pucaju od kapitala, a ne stoje loše ni građani, što potvrđuje i to da su za dionice T-HT-a u nekoliko dana izvukli iz čarapa 13 milijardi kuna.

Već spomenuti Quaestus fond jedini je fond rizičnoga kapitala koji je spreman uložiti u neafirmirane projekte, a Borislav Škrgo nije dobio konkurenciju ni nakon što je Vlada odlučila financijski podržati stvaranje takvih fondova. Prije nekoliko mjeseci Svjetska je banka osigurala kredit za osnivanje fonda rizičnoga kapitala, ali usprkos najavi on još nije pokrenut. Venture-fondom, koji računa s 20 milijuna eura kapitala, trebali bi upravljati stručnjaci iz privatnog sektora, a posao oko njegova osnivanja povjeren je poslovno-inovacijskom centru Bicro koji radi još od 1998. godine, ali osim u uskom krugu ljudi za njega se nije čulo.

Njegov program Razum, odnosno Program komercijalizacije inovacija osigurava početno financiranje novosnovanih poduzeća, razvoj novih proizvoda ili usluge. Koristi se kao začetni fond za razvoj privatnih ili većinski privatnih poduzeća koja se koriste tradicionalnom tehnologijom ili za poduzeća koja bi mogla utjecati na ekonomski razvoj. Aktivirala se i agencija za poticanje ulaganja koja pokušava stvoriti prvu hrvatsku mrežu andela investitora. U Sloveniji je prva takva mreža već počela raditi, a okupila je 22 bogata Slovenca koji su višak novca umjesto u vlastite projekte, banku, burzu ili fondove, odlučili investirati u inovativne projekte budućih poduzetnika.

Slovenski su andeli za takve projekte rezervirali svaki po 60.000 eura. Andeli investitori su mali ulagači koji ulažu u visokorizične projekte u zamjenu za vlasnički udjel, a predstavnici nekoliko fondova koji su pokazali zanimanje za dolazak u Hrvatsku istakli su nedavno na jednom okruglom stolu o venture fondovima da većinu projekata odbiju zbog lošega poslovnog plana ili zato što iz njih ne stoji dokazano uspješan menadžment.