Regija smanjuje namete, Hrvatska ostaje na svojim porezima

Europske zemlje, osobito tranzicijske koje okružuju Hrvatsku, počele su se nadmetati koje će stranim tvrtkama ponuditi niže stope poreza. Nadmetanju u smanjivanju poreza više nije mogla odoljeti ni Njemačka. Premda se proteklih godina više puta žalila na potpirivanje porezne konkurencije u EU, i Njemačka od 2008. planira sniziti nominalne stope korporativnih poreza s prosječnih 39 na 29,5 posto, što će je učiniti porezno konkurentnijom od Velike Britanije, Italije, Španjolske i Nizozemske.

Hrvatska s 20 posto poreza na dobit bez dodatnog oporezivanja prihoda od kapitala, dividende i imovine ima zadovoljavajući položaj među zemljama koje nastoje podignuti razinu svoje porezne konkurentnosti. Prema mišljenju stručnjaka iz Instituta za javne financije (IJF-a), umjesto bavljenja reorganizacijama poreznog sustava, kojim se zasad u Hrvatskoj postižu dobro rezultati, valjalo bi poraditi na smanjenju javne potrošnje, osobito doprinosa iz plaća zaposlenih (doprinosi su namjenski porez). A smanjiti doprinose mnogo je teže od bezglavog srljanja u utrku smanjivanja poreza na dobit jer su prihodi samo od doprinosa za zdravstvenu zaštitu dva i pol puta veći od onih prikupljenih od poreza na dobit. Prihodi od poreza na dobit ni u jednoj europskoj zemlji ne prelaze pet posto ukupnih poreznih prihoda. Najveće smanjenje poreza na dobit, prema podacima Europske komisije, bilježi Bugarska, koja je od 1995. do 2007. smanjila stopu poreza na dobit za čak 30 posto. Slijedi je Rumunjska, u kojoj je ta stopa u istom razdoblju smanjena za 22 posto. U Hrvatskoj je ta stopa u istom razdoblju smanjena za 10 posto.

Od zemalja bivše Jugoslavije najnižu stopu poreza na dobit imaju Crna Gora, devet posto, i Srbija, 10 posto. No Srbija, za razliku od Crne Gore, ima i porez na dohodak od kapitala (engl. capital gains) 20 posto, ali najavljuje i da će znatno smanjiti poreze na korporativne prihode. U Makedoniji vrijedi jedinstvena porezna stopa (engl. flat tax) i do kraja godine stopa poreza na dobit bit će 12 posto, a od 1. siječnja 2008. primjenjivat će se 10 posto; u Sloveniji vrijedi 23 posto poreza na dobit, a u BiH su dvije stope: u Republici Srpskoj 10 posto i u Federaciji čak 30 posto, ali je najavljeno smanjenje poreza. Hrvatska je u tom razdoblju smanjila porez na dobit s 35 na 20 posto, a ukinula je i 15 posto poreza na dividendu.

Marina Kesner-Škreb iz IJF-a procjenjuje da pomaka u podizanju porezne konkurentnosti Hrvatske uskoro neće biti. Ta se procjena temelji na tome da nas očekuju izbori, prije kojih zasigurno nitko neće smanjivati prihode države, a ni u razdoblju neposredno nakon njih jer će novoj vladi trebati vremena za uhodavanje. Kesner-Škreb u najnovijem broju Newslettera IJF-a polemizira s predizbornim prijedlozima Ljube Jurčića, SDP-ova kandidata za premijera na izborima, o uvođenju novih poreza na kapitalne dobitke, dividendu i imovinu kojima bi se porezna konkurentnost Hrvatske smanjila umjesto da se poveća. O poreznoj je konkurentnosti na Forumu HR+ govorio i ekonomist Duro Njavro: Hrvatska u svakom slučaju ne bi smjela uvođenjem novih poreza ugroziti svoj položaj u poreznoj konkurenciji među zemljama okruženja.

U posljednjih nekoliko mjeseci u Financial Timesu objavljaju se velike promotivne poruke o snižavanju poreza u Makedoniji. Sličnu poreznu politiku treba početi provoditi Srbija, a Crna Gora već ima niske poreze. Najavljuje se i da će se smanjiti porezi i u Bosni i Hercegovini – istaknuo je Njavro. Govoreći o poreznoj konkurenciji, spomenuo je i iskustva Slovačke, koja je privukla velike strane investicije nakon smanjenja poreza i uvođenja iste stope za sve poreze (flat tax). Već je postalo uobičajeno da se navodi primjer Slovačke zbog uspješnog privlačenja stranih investicija zahtijevajući podizanje porezne konkurencije. Nije istraženo, međutim, jesu li ključni razlog privlačenja stranih ulaganja bili niži porezi ili labavo slovačko zakonodavstvo.

U Hrvatskoj se upozorava na potrebu ukidanja izuzeća i poreznih povlastica i za poduzeća i za građane. Gospodarski rast, ističu stručnjaci IJF-a, ne treba poticati selektivnim poreznim tretmanom pojedinih poduzeća, sektora i regija, nego upravo snižavanjem opće razine oporezivanja i osiguranjem stabilnoga gospodarskog okruženja. Porezne povlastice i izuzeća za pojedine socijalne skupine treba zamijeniti ciljanim socijalnim naknadama usmjerenima na rješavanje konkretnoga socijalnog problema ugroženih skupina stanovništva.

Marina Kesner-Škreb smatra da je smanjivanje doprinosa blisko povezano s reformama zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, u sklopu kojih doprinosima treba vratiti prvotnu namjenu, tj. povezati visinu uplata s opsegom i kvalitetom pruženih usluga. Priznaje se, doduše, da je rast javne potrošnje prouzročen ponajprije starenjem stanovništva. U sustavu zdravstvene zaštite nije moguće ‘povezati visinu uplata s opsegom i kvalitetom pruženih usluga’ jer se financiranjem zaštite zdravlja ne financiraju usluge osiguravatelja u zdravstvu. Na nedavno održanom okruglom stolu o financiranju zdravstva sudionici nisu točno znali raspravljaju li o financiranju zaštite javnog zdravlja ili o financiranju sustava zdravstvenog osiguranja. Zbrku izaziva to što je 1998. izvanproračunski fond za zdravstvenu zaštitu formalno preimenovan u Zavod za zdravstveno osiguranje i uključen u državni proračun, a da nisu ukinuti namjenski porezi (doprinosi) ni uvedene uplate premija za osiguranike.

Javnu potrošnju može se smanjiti ukidanjem različitih povlaštenih mirovina, dvojbenih socijalnih naknada, ograničenjima plaća u javnom sektoru itd., ali ne i smanjivanjem novca za zaštitu zdravlja. Jedna epidemija ili masovno trovanje stanovništva (vodom, hranom i sl.) odjedanput bi pojeli svu uštedu i ugrozili prihode i od ostalih poreza na potrošnju i korporativnih prihoda.

Povećane izdatke za mirovine sve starijeg stanovništva i zdravstvenu zaštitu valja osigurati restrukturiranjem financiranja: ne sve isključivo iz doprinosa, nego dio osiguravati i iz ostalih prihoda, primjerice PDV-a i ostalih poreza. A to znači da i država mora smanjiti rashode da bi se novac preusmjerio u mirovine i zdravstvenu zaštitu.