Razmišljati o novoj zamci za potrošače u svakom je slučaju jeftinije nego uložiti milijune u istraživanje i razvoj da bi se proizvelo kvalitetniji proizvod. Sitnim lažima u oglašavanju najčešće nasjedaju oni koji opsesivno ulažu u svoj fizički izgled.
Jabuke, mrkve i mlijeko su tako bljak! – viši su mališani okupljeni pred stolom zdrave hrane i demonstrativno zatražili McDonald’sov meni. ‘Onda dobro!’ rekli su istraživači u bijelim kutama i na stilom donijeli jabuke, mrkve i mlijeko zapakirane u vrećice s McDonald’sovim logotipom. Tada je već bilo bolje. Klinici su se izjasnili da hrana ipak nije tako loša. Tako je otprilike izgledalo istraživanje na djece mlađoj od sedam godina koje je provela jedna američka istraživačka kuća. Cilj tog projekta bio je ustanoviti utječu li marketinške aktivnosti na osjet okusa kod djece. Rezultati su doista impresivni. Naime, studija je obuhvatila 63 djeteta čiji roditelji imaju prošćačka primanja kojima su ponuđena tri menija: osim hamburgera i krumpirića, klinicima je servirana voćna salata, sok od naranče i mrkve, koje su kušali dvaput – jedanput zapakirane u McDonald’sovu ambalažu, a drugi put bez pakiranja.
Čak 77 posto djece reklo je da su im bolji ‘McDonald’sovi’ krumpirići, a 54 posto da im je odlična njegova mrkva. Najžešća se bitka vodila kad su se djeca trebala odlučiti koji im je hamburger bolji. Točnije, 29 dječaka i djevojčica radije bi pojelo hamburger s logotipom, a njih 22 bez njega. Premda je istraživanje upozorilo na to da je moć primjene percepcije u rukama marketinga, a ne roditelja, nitko nema što zamjeriti McDonald’su jer je zapravo učinio dobar posao i postao toliko prepoznatljiv među klinicima, koji, zagrizajući njegove hamburgere ili mrkvice, već unaprijed znaju da će to biti finog okusa.
Međutim, postoje trikovi, posebno u prehrambenoj industriji, koji mame i tate na vrlo sofisticiran način nagovoraju na kupnju određenih proizvoda. Zar nije malo čudno što je posljednjih nekoliko godina hrana odjedanput postala tako zdrava? Ili su oglašivači postali mudriji? Razmišljati o novoj zamci za potrošače u svakom je slučaju jeftinije nego uložiti milijune u istraživanje i razvoj da bi se proizvelo kvalitetniji proizvod. Primjerice, prije nekoliko je godina na tržištu osvanuo novi brend bezalkoholnog pića Tang Fruit Box, koji, navodno, ima više voća od ostalih na tržištu. Tko bi pomislio da ‘mnogo više voća’ znači samo deset posto? Kompanija je također u promociji soka s okusom triju vrsta povrća potrošačima naglasila da su njih četvero, dakle Tang i tri ploda, odličan način da mame podvale djeci toliko mrske hranjive sastojke.
Prava je istina da jedan sok sa samo 10 posto voća ili povrća i mnogo šećera nikako ne može zamijeniti špinat ili naranču. Trikovima se služila i kompanija Quaker Oats Company, koja je, nakon što je uvjerila odrasle da im treba Gatorade, krenula na mladu populaciju. U oglasima stoji da napišak dječje mišiće puni energijom. Roditeljima je to svakako privlačno svjedočanstvo jer bi voljeli da djeca provedu koji sat više uz domaću zadaću. Međutim, napravi poput Gatoradea zapravo nadomještaju izgubljene elektrolite, što se odraslim čovjekom može dogoditi napreže li mišiće u sportskim aktivnostima.
