Hrvatsku treba posve redizajnirati

Hrvatsko tržište zasniva se na prodaji uvoznog proizvoda koji odmah donosi dobit. Primjerice, uvoz stranog namještaja ne ostavlja gotovo nikakvu šansu razvoju domaćeg dizajna. Samo opremanje turističkih objekata, hotela visoke kategorije na Jadranu, iziskuje goleme svote novca koji se troši na uvoznim dizajnima. Tako ostajemo i bez kapitala i bez razvoja vlastite industrije i hrvatskog proizvoda. O hrvatskoj budućnosti govori se još od devedesete. Danas manje nego jučer, o čemu najvjernije svjedoče redovi za kupnju dionica T-com-a. Zapravo u posljednje vrijeme se zavaravamo brendovima, građeci strategiju na Vegeti, Krašu, Čedeviti… dakle, na prošlom vremenu i prostoru. Hrvatsku treba posve redizajnirati, ali od izbora do izbora to se uvijek odgaja i sama ideja polako nestaje, jer tu su integracije i tome slično…

Kako ocjenjujete napore da se stvore uvjeti za razvoj hrvatskog dizajna? – Dok se cijelo društvo koje ‘drma’ Hrvatskom ne odredi prema dizajnu kao suvremenoj razvojnoj grani, ništa se neće promijeniti. Održivi razvoj, posebice u manjim državama počiva na dizajniranom proizvodu.

Osnivanje poslovnih škola jedna je od rijetkih uspješnih poslovnih ideja kod nas. Takvih je škola (fakulteta) sve više i sve uspješno posluju. Ali, može li se naći kreativnost? Točnije, može li se u školama poticati kreativnost i mogu li one postati inkubator kreativnih kadrova? Kakvo je vaše iskustvo? – Razne poslovne škole i ključni oblici obrazovanja odraslih množe se kao gljive poslije kiše u svim zemljama tranzicije. One donose određena znanja, ali se temelje na iskustvu iz prostora koji tranzicijskom nimalo ne nalikuje. Srećom, nove generacije putem interneta saznaju više nego u redovnoj nastavi, a onda čujem da im to pedagozi ne odobravaju! Na djelu je raskol između 20. i 21. stoljeća, on se odražava na globalnom polju, no ipak, najviše su ‘popustile’ zemlje u tranziciji, a posebice one koje su mijenjale i ukupan sustav: iz socijalizma (komunizma) u kapitalizam. Prema jednom viku koji kruži zemljama tranzicije, pedeset su nam godina lagali o komunizmu i govorili istinu o kapitalizmu. ☺

Sve je manje razlika u kvaliteti proizvoda, čak i onih sofisticiranih, poput automobila, a sve je veća uloga brenda i dizajna. Akademik Adolf Dragičević čak tvrdi da će u relativno bliskoj budućnosti jedino ljudsko zanimanje biti proizvodnja ideja. (On to naziva ‘kompjutorskim programima’.) Koliko je to realno i je li to vrijeme već počelo? – Dizajnirao sam međunarodno poznati plakat Love square&circle, ustvrdivši da je krug povijesni identitet Istoka (stara Kina), a kvadrat Zapada (stara Grčka). Tako su automobili sve zaobljeniji jer se sve više proizvode na Istoku. Nove ideje teško dolaze i još ih ne primjećujem. Zasad se stvara privid o proizvodnji ideja, a sve su to uglavnom kopije starih ideja u novoj ambalaži i nisam siguran da će se to uskoro promijeniti. Početak 20. stoljeća obilovao je idejama, pa i utopijama u umjetnosti, politici, filozofiji, dizajnu, a ti se repovi vuku i danas. Dvadeset prvo stoljeće je tek počelo i njegov softver i hardver samo omogućuju ponavljanje, memoriju i virtualni pragmatizam, koji, recimo, stvara redove za dionice T-coma koji lažno zovemo Hrvatskim telekomom. Biogenetika navještava velike promjene kojih se današnji čovjek ozbiljno plaši…

Mnogi ekonomski teoretičari smatraju da brza industrializacija u cijelom svijetu, posebno u Kini i nekim drugim azijskim zemljama, dovodi do toga da sirovine postaju važnije od kapitala. O idejama i dizajnu, kao o pokretačkoj snazi i oskudnom resursu, uopće se ne govori, iako se europska industrija upravo time brani od konkurencije s Istoka. Kako to tumačite? – Dizajn je osnovica Zapada, ali se sve više usvaja i u Kini, koja kao i ostali svijet više tehnološki i nije u zaostatku koji bi je ugrožavao. Čak i društveno uređenje više nije kočnica napretku. Sirovine su svakako osnovne kao i obučeni ljudi za nove tehnologije. Prošle sam godine bio pozvan u Kinu zahtijevajući iskustvo iz velikog dizajn-projekta Mediteranskih igara Split 1979. Zapanjen sam bio kad sam vidio da su ih oni brižno proučili i da ih drže projektom boljim od svih olimpijskih dizajn-programa do danas.