Moglo pretpostaviti da vodi rat cijenom protiv Pepsi Cole, ili na pakiranja nekoliko čokolada raznih proizvođača, pri čemu se naglašava da je jedna čokolada gratis. Spar, koji sam proizvodi oko 80 posto kruha koji prodaje, za tu namirnicu licitira vrlo niske cijene, što je vrlo atraktivno nakon općeg poskupljenja kruha, a i Pan-Pek je izvjesio obavijest o akciji nekih proizvoda do kraja mjeseca. I tako unedogled.
No, sve to možda nije sasvim dovoljno da bismo ustvrdili da na domaćem tržištu vlada rat cijenama. Izglednije je da je ipak riječ o ratu reklamiranjem niskih cijena pojedinih proizvoda. Naime, za ukupno jeftiniju kupnju izgleda da bismo po kruh trebali ići u Spar, po Čedevitu u Konzumu, po svinskih vrat s kostima za najjeftinijih 25,89 kuna u novootvoreni Tommy, splitski trgovački lanac koji je zbog svoga nedavnog ulaska na zagrebačko tržište prozvan glavnim krivcem za rušenje cijena. I tako od proizvoda do proizvoda, od trgovine do trgovine. Franckova kava, vakumirana Jubilara od 250 grama, još jedan od najprodavanijih proizvoda, svugdje ima istu cijenu od 15,99 kuna. Da kojim slučajem Tommy počne Čedevitu prodavati po, primjerice, 35 kuna, a Konzum na to odgovori s 30 kuna, i to o vlastitu trošku, a ne trošku proizvođača, mogli bismo govoriti o ratu trgovaca cijenom na tom jednom proizvodu, ali to je za naše prilike još uvijek znanstvena fantastika. Ratom cijenama moglo bi se smatrati i rezanje cijene Dukatova mlijeka na tri kune za litru, na što bi Vindija odgovorila s istom ili nižom cijenom, ali činjenica da se litra mlijeka neke privatne marke ili brenda koji ne pripada takozvanoj A kategoriji brendova može naći i za manje od tri kune ne znači da vlada rat cijenama, već tek da postoji nekoliko razreda cjenovne ponude, a reklamira se najjeftinija zbog psihološkog utjecaja na potrošače.
