Samo zatajani se Neil Jordan vratio nakon dvogodišnjeg posta, i to u stilu. Nakon vrlo uspješnog Doruka na Plutonu odlučio se pozabaviti nešto aktualnijom problematikom. Neustrašiva je vrlo važan iskorak službene hollywoodske A-produkcije, koja je još jučer zaostajala za serijskom. Tako smo napokon dobili film koji se ne boji zauzeti nešto drukčije, možda nepopularnije, ali zato mnogo realističnije stajalište prema osveti, osobnoj i društvenoj pravdi i općenito stanju suvremenoga, dekadentnog društva.
U početku pomalo sramežljiv, Jordan nas navodi na pogrešan put, i kad ste već uvjereni da ćete gledati još jedan moralizatorski film o ljudskim pravima ubojica, pedofilija, silovatelja i ostalih kriminalaca kojima samo treba kvalitetna stručna pomoć talentiranog psihijatra ili bolja šansa u društvu, udara vas posred čela i zauzima savim drukčije gledište. Ipak, nije da filmu ne bi dobro došlo malo laženja, pogotovo u scenarijčkom dijelu, koji i dalje robuje matricama, poput idiličnog prikaza predbračne sreće para-žrtve na početku filma i uobičajenim, tipično američkim, rupama u logici ljudskog ponašanja kao što je mirna i bezbrižna šetnja uz automobil u kojem ste upravo ostavili ljutog i poniženog perverznjaka pa vas on, začudo, pokuša pregaziti.
Tomu treba dodati i još pomalo plastičan prikaz likova. No film kao cjelina funkcionira i s redateljske je strane izvrsno odrađen, a pristup je pravo osvježenje. Jodie Foster rutinirano je obavila posao, ali ostaje misterij zašto je kroz cijeli film prikazana kao zakržljali dječaci, a inače vrlo izražajan, a ovdje rezerviran, oskarovac Terrence Howard pomalo razočarava. Film bez daljnje vrijedan pozornosti kojem je kontroverznost najbolja preporuka.
