Home / Tvrtke i tržišta / Opinion Maker

Opinion Maker

Svatko tko želi svoju prodajnu prezentaciju učiniti snažnom i uvjerljivom morao bi prije svega istražiti ključne potrebe svojih mušterija – sugerira mjesečnik Entrepreneur. Preporučljivo je uvijek vlastiti sadržaj nastojati prilagoditi očekivanim zahtjevima potrošača. To podrazumijeva praćenje web stranica kompanija koje su vaši kupci, razgovor s nekim od njihovih namještenika. Pokušajte dokučiti što oni zapravo rade. To će vas izdvojiti od ostalih konkurenata i pomoći vam da pronađete način kako svoj proizvod ili uslugu uklopiti u ciljeve kompanija koje su vam glavni kupci.

Također, od iznimne je važnosti u prezentaciju uključiti zainteresiranu javnost. Većina mušterija tvrdi da je više od polovine prezentacija puki gubitak vremena. Obrazloženje je u tom da su to većinom općeniti, dosadni, standardizirani skupovi na kojima se objašnjava što je kompanija, što prodaje i zašto bi mušterija trebala kupiti nešto od ponuđenog. Da bi se privukla pozornost publike treba ponuditi mnogo više ključnih informacija, uz mogućnost da mušterije same iskazuju što očekuju.

Prije početka i najbolje pripremljene prezentacije neizbježno je da će trebati čekati neko vrijeme iz raznih razloga. Vrijeme čekanja možete iskoristiti vrlo produktivno tako da porazgovarate s recepcionarom ili nekim drugim zaposlenikom tvrtke koju ste posjetili. Iznenađujuće je što sve možete otkriti o kompaniji u spontanom razgovoru sa zaposlenicima koje zateknete dok čekate.

Ne smijete prezentaciju izvoditi hladno, već s entuzijazmom, koji će se vjerojatno prenijeti na slušatelje. Prije nego završite, ponovite glavne točke svoga izlaganja.

U svom najtiražnijem broju koji izlazi vikendom Financial Times je zagrebačkome Britanskom trgu posvetio cijelu stranicu. Povod je Sajam antikviteta koji se tamo već nekoliko godina održava svake nedjelje. Oglasna vrijednost takvog priloga možda je i veća od cjelodnevog prometa sajma. FT naglašava da je cijeli prostor pomalo zapušten, ali da ima posebni šarm zbog arhitekture okolnih zgrada i pitoreskog okruženja malih lokala, poput cvjećarnice Saše Šekoranje, pekarnice Di.

Brošure, katalozi, newsletteri – sve su to važna sredstva izravne pošte kojima se služe poduzetnici, a posebno mogu biti dragocjeno sredstvo za male privrednike. Ali kako provesti kampanju koja će zaista donijeti rezultate? Najkritičniji su elementi vaš katalog, ono što šaljete izravnom poštom i ono što nudite. Ta tri elementa zajedno čine dobitnu kombinaciju koja će vam pribaviti najveću stopu odziva i povrat na investiciju u marketing.

Pri obraćanju potrošačima ili poslovnim menadžerima nužno je da budete upoznati s važnim svojstvima svojih mogućih kupaca, npr. s njihovom dobi i poslovnim statusom.

Mnoge tiskane publikacije, naročito poslovni i trgovački magazini, iznajmljuju svoje liste preplatnika putem izravne pošte. Te se liste mogu često segmentirati prema geografskim obilježjima, poslovnom statusu preplatnika i prema drugim specifičnostima. Kada koristite kataloge, pažljivo razvrstajte adrese u skupine zajedničkih karakteristika. Ako imate mnogostruke kataloge, usporedite ih kako biste izbjegli skupo udvajanje pošiljaka. Najboljim mušterijama šaljite svoje pošiljke i nekoliko puta na mjesec.

Razmotrite složenost onoga što želite priopćiti kao i jedinstvenost potreba onih kojima priopćujete. S obzirom na to da učestalost i dostupnost igraju važnu ulogu, ne sustežite se od upitanja. Možete početi kampanju izravne pošte višekomadnim paketom, popratiti ga poslovnom dopisnicom, a zatim poslati newsletter itd. Trebali biste slati pošiljke barem tri puta prije nego što krenete u akciju. Dodatne radnje uključuju:

Prodajno pismo – do četiri stranice – i brošuru sa složenim porukama, npr. o uvođenju novog proizvoda.

Izbjegavajte zavodljive poruke na omotnici jer to može prouzročiti da vaš paket izgleda poput reklamnog prospekta.

Korisite poštanske marke umjesto direktno frankiranih pošiljki kako bi vaš paket dobio osobniji izgled.

Tisak adresa izravno u omotnice. Vjerojatno je da će tada biti otvorene prije nego one s adresom na naljepnici.

Napravi maketu paketa, vaganje i provjerite poštanske tarife. Uklanjanje ili dodavanje jednog elementa može dramatično izmijeniti cijenu velike pošiljke.

Ugled Hrvatske, ali dovodi i do niza ludosti u primjeni ZERP-a. Naime, naši ribari u ZERP-u su pod posebnom prizmotrom jer više ne love na otvorenome moru, nego u posebnom dijelu našega ribolovnog mora. Nasuprot tome, za Talijane i Slovence je sve po starom, tj. naša Obalna straža ih ne zaustavlja! Sve je još bizarnije kad se zna da zoniranje ZERP-a na ribolovne zone i upisivanje tih zona u ribolovne povlastice nije učinjeno prije sredine 2005., a da nitko ne zna zašto. Pa su u međuvremenu naši ribari u ZERP-u de facto ribarili u ilegal, a neki su stoga imali i susrete s našom Obalnom stražom (i plaćali globe), koja istodobno ničim nije ometala Talijane u ZERP-u!

Treba, međutim, razlikovati dvije ključne komponente gospodarskog pojasa ili ZERP-a. Ekološka komponenta gospodarskog pojasa ili ZERP-a međutim ne spada u acquis, tj. pravnu stečevinu EU, pa ga Hrvatska može proglasiti i aktivirati neovisno o EU. Ekološki dio, dakle, nije niti može biti predmet pregovora s EU, pa je stoga posve nejasno zašto su obje hrvatske vlade uopće pristale na ponižavanje u vezi s potrebom pregovora sa susjedima. Finska je tako (bez konzultacija s EU i sa susjedima) proglasila u veljači 2005. ekološki dio svoga gospodarskog pojasa. Italija je učinila isto u siječnju 2006., a Slovenija u listopadu 2005., pri čemu se nijedna nije prije toga konzultirala s Hrvatskom. Stoga je danas ‘majka svih pitanja’ sljedeće: smije li Hrvatska, dok još nije postala članica EU ali i inače učiniti na svoju ruku ili jednostrano nešto što nije dio europske pravne stečevine? Očito, Europska komisija misli suprotno, a Hrvatska na to pristaje! Što samo potiče prijetnje nekih članova Europskog parlamenta i Europske komisije iz Slovenije i Italije o kočenju naših pregovora s EU radi aktiviranja ZERP-a od 1. siječnja 2008. Još veću zabrinutost izaziva njihovo protivljenje našem Zakonu o Obalnoj straži, koji također nazivaju ‘jednostranim potezom’, dok talijanska Guardia Costiera mirno i ‘jednostrano’ nadzire svoju polovinu Jadrana?!

Zašto je Finska u veljači 2005. dopunila svoj tadašnji ribolovni pojas ekološkim pojasom? Upravo radi učestalog ispuštanja naftnih brodova u more, u prosjeku čak 36 puta godišnje, i to ne radi nesreća nego pri rutinskim brodskim operacijama (poput ispiranja tankova i sl.). Stanje u Jadranu je bitno ozbiljnije, jer su satelitske snimke (naručene iz EU!) otkrile u Jadranu u prosjeku 250 slučajeva ispuštanja naftne na godinu uz površinu naftnih mrlja od 1.230 četvornih kilometara! Zato Hrvatska može i treba odmah u punu i bezuvjetnu primjenu staviti ekološku komponentu ZERP-a.

Osim toga, primjenom ekološkog dijela gospodarskog pojasa na članice EU on postaje za njih činjenica i tijekom pregovora s EU o ribolovnom dijelu u Poglavlju 13. Ribarstvo! Također, države koje su ušle u pregovore s EU sa gospodarskim ili ribolovnim pojasima tretirale su to u pregovorima kao svoje stečeno pravo. EU uvijek nastoji raznim kompenzacijama nadoknaditi državi članici to što se usteže od primjene takvoga stečenog prava. Poljska i Malta su za kompenzaciju ishodile visoka sredstva iz fondova EU! Međutim posve je druga stvar kada zemlja kandidat pokušava u pregovorima s EU steći svoja prava, kao što to sada radi Hrvatska. Jer joj ta prava pripadaju i bez dopuštenja EU!