Kontrolni mehanizmi koji omogućavaju da pojedini dioničari imaju veća prava nego što im je udjel u kapitalu kompanije uključuju dionice bez prava glasa, povlaštene dionice bez prava glasa, piramidalnu strukturu, prioritetne dionice, dionice s ograničenim pravom glasa, dionice s ograničenim udjelom u kapitalu pravima dioničara zaposlenika, propisanu potrebnu većinu, dionice kompanija u privatizaciji i dionice s većim pravom glasa.
Najveći je problem manjinskih dioničara u njihovu nedovoljnom organiziranju dioničara. Danas bi se, dodaje, moglo čak u nekim slučajevima, kao što je Siemens, govoriti o potrebi zaštite prava većinskih dioničara. Naime, Siemensovi su mali dioničari, nezadovoljni squeeze outom po cijeni od 292 kune za dionicu koju je 2004. godine napravio većinski dioničar, dvije godine poslije isposlovali izlazak te kompanije na burzu, unatoč protivljenju većinskog vlasnika. Iako njihov udjel iznosi tek 1,5 posto, u tome su uspjeli zahvaljujući odredbi prema kojoj kompanija koja tijekom jednog kvartala ima više od 100 dioničara mora postati javno dioničko društvo. Ta odredba o obveznoj burznoj kotaciji, prema riječima Josipa Galinca, trebala bi uskoro biti ukinuta pri usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s onim Europske unije jer se njome većinski dioničar dovodi u neravnomjernim položaj.
Stoga ne treba čuditi da mali dioničari Siemensa, kako kaže Ratko Zadravec, smatraju da hrvatski zakoni štite prava malih dioničara. Mnogi dioničari i ne znaju koje im pravne mogućnosti stoje na raspolaganju, a i oni koji su upućeni nerado se odlučuju na istjerivanje pravde jer to obično zahtijeva dosta vremena i novca. Već nekoliko godina vodimo pravnu bitku i pokušavamo dokazati da je skupština na kojoj je odlučeno o squeeze outu donesena protivno hrvatskim zakonima i Statutu Siemensa. Od posljednje presude Trgovačkog suda, koja je bila u našu korist, prošle su gotovo dvije godine i trenutno čekamo presudu Visokoga trgovačkog suda. Istjerivanje pravde nije jeftino – zaključio je Ratko Zadravec.
