-
Javno ste često govorili o potrebi liberalizacije ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Ide li se, prema vašem sudu, u dobrom smjeru? Da. Stalne dorade i unaprijedjenja zakona nužni su. Riječ je o trajnom procesu i vrlo je važno da regulator mirovinskih fondova stalno iznalaži nove mogućnosti, sve radi bolje diverzifikacije rizika ulaganja i dostizanja prihvatljivog odnosa rizika i ostvarenih prinosa. Ipak, mišljenja sam da liberalizacija limita ulaganja treba teći malo brže. Vrijeme je da počnemo razmišljati ne samo o modifikaciji postojećih limita nego i o dopuštanju ulaganja u posve nove klase imovine – u nekretnine i nekretninske fondove, private equity, tzv. small cap dionice, fondove koji specijalizirano ulažu u commodities, u futurese i opcije.
-
Što bi navedene klase imovine donijele? Što je više raznovrsnih mogućnosti ulaganja i potencijalni su rizici manji. Danas možemo ulagati u obveznice, određenu količinu u dionice – domaće i strane, i nešto u instrumente novčanih tržišta. Sve su te klase vrlo korisne. Korelacija među sada dopuštenim klasama imovine i tzv. alternativnim klasama koje sam naveo manja je, a u što je više takvih klasa dopušteno ulaganje i što je među njima korelacija manja, mogućnost diverzifikacije rizika je veća.
-
Koji bi to rizik mogao biti? Primjerice, opasnost od rasta inflacije. U šest godina poslovanja dje-lovali smo u uvjetima niskih kamatnih stopa i niske inflacije. Nedavno je Alan Greenspan izjavio da želi li gospodarstvo SAD-a i dalje poslovati u uvjetima inflacije od oko dva posto kao do sada, treba početi razmišljati o dvo-cifrenim referentnim kamatnim stopama. Također, cijena naftne raste, a i cijene plemenitih metala, a to je uvijek signal da se investitori boje inflacije. Dakle, zamislimo uvjete inflacionih kretanja i znatno dizanje kamatnih stopa u Hrvatskoj – za takve uvjete, s današnjim limitima ulaganja, mirovinski fondovi posve nespremni. Nenaoružani su za takvu bitku. Zamislite što bi se dogodilo s našom imovinom kada bi prinos na jedno-godišnji trezorac krenuo prema 7, 8, 9 posto? Gdje bi bile cijene obveznica, gdje dionica? A mi ne možemo higirati rizik kamatnih stopa niti pobjeći u druge klase imovine! Jer nam nisu dopuštene. Mislim da bi regulator, uz tijesnu suradnju s industrijom, trebao pokrenuti razmišljanje o tome te definirati kojim redom otvarati klase imovine i kako postupno povećavati limite.
Treba razmisliti o limitima ulaganja
Misliš li stoga da su sadašnji limiti ulaganja nepotrebni? Ne nužno, iako su danas vjerojatno prije smetnja ostvarivanju mogućih prinosa, a manje su doprinos sma-njenju rizika u našim portfeljima. Ipak, držim da su postavljeni strogi kvantitativni limiti na početku provo-denja mirovinske reforme bili racionalni. Postavljanjem limita željeni ciljevi su postignuti. Država je mogla preusmjeriti zaduživanje iz inozemstva na domaće tržište, povećana je li-kvidnost tržišta, pojavili su se novi in-strumenti, smanjeni su bid-ask spre-adovi, itd. Limiti su imali smisla. Ali, danas, nakon šest godina vrlo uspješnog rada, mislim da je vrijeme za ubrzano liberalizaciju i hodi k onome što se naziva ‘prudent man plus principle’, tj. postupan prelazak iz okruženja rada sa strogim kvanti-tativnim limitima ulaganja k okruženju u kome fond menadžeri, uz nekoliko esencijalnih ograničenja, sami odlučuju gdje je racionalno ulagati, što je razumna mjera rizika portfelja i željenog prinosa.
Što podrazumijevaju esencijalna ograničenja? Mislim na eventualne makroekono-mskie ili fiskalne zahtjeve naše zemlje, potom ograničavanje ulaganja izvan zemalja OECD-a ili izvan određenog kreditnog rejtinga, isključivanje nekih možda neželjenih klase imovine i tome slično. Sva ostala ograničenja bila bi nepotrebna. Za preve-like preuzete rizike ili loše prinose članovi bi sami kažnjavali neuspješne fond menadžere, a od ozbiljnijih sistemskih rizika brana je i zakonom zajamčeni prinos koji fond menadžere također jako usmjerava prema opreznosti i racionalnosti poslovanja.
