Kroz program PHARE dijelit će se dva milijuna eura izvoznicima

PHARE 2006. ove godine prvi put dodjeljuje novac privatnim izvoznim orijentiranim tvrtkama. Iako je procedura složena i predviđa kontrolu projekata kroz nekoliko faza, mali i srednji poduzetnici koji ispune tražene uvjete mogu se nadati bespovratnim sredstvima u iznosu do 100 tisuća eura u sljedećoj godini.

Pretpristupni fond PHARE, putem kojega je u 2005. i 2006. godini različitim državnim i nevladinim institucijama dodijeljeno oko 160 milijuna eura bespovratnih sredstava, ove godine kroz program Podrška povećanju konkurentnosti i izvoza malih i srednjih poduzetnika u Republici Hrvatskoj prvi put otvara za male privatne tvrtke. Kako je najavljeno, malim i srednjim tvrtkama na raspolaganju će stajati proračun vrijedan dva milijuna eura. Cilj projekta je povećati konkurentnost već postojećih malih poduzeća, naučiti njihov menadžment kako učinkovito koristiti fondove EU te se posljedično uspješno prilagoditi tržištu Europske unije.

Cijeli program utemeljen je na takozvanoj grant-shemi, što znači da se dodjeljuju bespovratna sredstva, ali tijekom cijelog je projekta, od pripreme do realizacije u praksi, namjena je stroga kontrola da se novac ne bi ne-namjenski trošio. U programu mogu sudjelovati mala i srednja poduzeća s više od deset zaposlenih koja mogu dokazati izvoznu orijentiranost (minimalno četvrtina prihoda ostvarena izvozom), u potpunom su privatnom vlasništvu i koja su u 2006. iskazala dobit.

Iznos koji se može zatražiti projektom ne smije biti manji od 50 ni veći od 100 tisuća eura, a mora se iskorištiti u roku od 12 mjeseci od odbijanja projekta. Važno je naglasiti da su sredstva namijenjena tvrtkama koje su već neko vrijeme na tržištu kao izvoznici, a projekt mora biti dobro osmišljen i argumentiran te bi trebao imati dugoročan cilj. Prihvatljivi sektori koji će se financirati jesu prehrambena industrija (osim duhanskih i alkoholnih proizvoda), drvoprerađivačka industrija, proizvodnja proizvoda od gume i plastike, metaloprerađivačka industrija (osim bazne metalurgije), proizvodnja prijevoznih sredstava (osim željezničkih i zrakoplovnih vozila), ostala prerađivačka industrija te ICT djelatnosti.

Aktivnosti u sklopu kojih se mogu zatražiti sredstva odnose se na usluge ključne za poboljšanje konkurentnosti i izvoza: testiranje proizvoda potrebno da bi se udovoljili relevantni standardi, benchmarking za izvoz, priprema marketinških i promidžbenih strategija za izvozne proizvode, promocija i uvođenje na tržište izvoznih proizvoda, brendiranje, dizajn, pakiranje, trening za tehničko osoblje radi povećanja konkurentnosti i izvoza, istraživanje tržišta, e-trgovina, matchmaking, B2B aktivnosti, sudjelovanje na međunarodnim sajmovima i događanjima.

Nažalost, rokovi utvrđeni za prijavu projekata prilično su kratki, stoga bi se tvrtke koje bi se mogle osluditi bespovratnim sredstvima iz programa morale početi ozbiljno pripremati za dugotrajnu postupak koji ih čeka. Naime, već bi u studenome trebao biti raspisan natječaj, a rok za predaju projekata trebao bi isteći potkraj siječnja 2008. Nakon toga slijedi evaluacija koju provode nadzorna tijela EU, koja prema dosadašnjim iskustvima može potrajati i do šest mjeseci, te korištenje dobivenoga novca za one koji uspješno produ natječajnu fazu.

Iako se provedba projekta čini prilično dugačkom i zamornom za male i srednje tvrtke i zahtijeva mnogo strpljenja i truda, Ministarstvo gospodarstva uskoro će organizirati radionice po većim gradovima kako bi poduzetnici što više olakšalo proces prijave za sredstva koja se dodjeljuju. Dokumentacija potrebna za odobrenje projekta doista je prilično opsežna, ali radionice koje će se održati kao i savjetodavna pomoć koju nude HIO i MINGORP umnogome će olakšati svladavanje procedure za poduzetnike.

Prijavu za sredstva iz programa PHARE i njihovo eventualno korištenje također treba gledati kao korak prema svladavanju procedure crpljenja novca iz fondova EU kad Hrvatska postane punopravni član Unije, koji će biti još izdašnji, ali važno je i na toj mikrorazini pripremiti i naučiti individualne korisnike da bi bili spremni iskoristiti sve ono što im fondovi EU mogu ponuditi. Mađarski poduzetnici su tako samo u 2004. uspjeli izvući čak 30 milijuna eura kroz programe i iz fondove Unije.

Koliko god dionica Ine država u konačnici prodala sadašnjim i bivšim zaposlenicima, one neće u kratkom roku imati utjecaja na tržišnu cijenu dionice. Naime, prema pravilima prodaje zaposlenici neće moći prodati kupljene dionice najmanje šest, a najviše 12 mjeseci. Zaposlenici s manje od godinu dana staža moraju dionice držati najmanje 12 mjeseci, sa stažem od jedne do 10 godina najmanje 10 mjeseci, sa stažem od 10 do 20 godina osam mjeseci i sa stažem duljim od 20 godina najmanje šest mjeseci. Tako se dionice prodane zaposlenicima mogu na burzi pojaviti najranije u travnju 2008. godine, ali s obzirom na to da je najmanje sudionika iz grupe umirovljenika (koji imaju najviše staža), većina dionica će se vjerojatno ipak pojavljivati u trećem tromjesečju sljedeće godine. To je ujedno jedini rizik onih koji sudjeluju u kupnji dionica prema povlaštenim uvjetima za zaposlenike: što će se događati s cijenom dionice Ine sljedećih godina dana.

Prema riječima analitičara Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojića znatnije fluktuiranje cijene dionica Ine pojavom novih malih dioničara na burzi nije izgledno očekivati u sljedećim mjesecima. Naime, prema dosad dostupnim podacima, još otprilike 81 posto, ili nešto više od 32 tisuće malih dioničara koji su upisali dionice u prvom krugu javnog upisa još nije odlučilo riješiti se svojih vlasničkih udjela u Ini, tako da se dolaskom studenoga te stjecanja njihovog prava na jednu dodatnu dionicu na svakih deset kupljenih očekuje izlazak još oko 700 tisuća dionica na tržište.

Ulazak novih malih dioničara u aktivno trgovanje Inom neće prema mome mišljenju znatnije utjecati na cijenu. Razloge tome vidim u kretanju cijene u proteklih godinu dana, kada se pokazalo da je cijena od 2.600 kuna za dionicu prva linija otpora koju su institucionalni investitori postavili, i svako dosadašnje spuštanje cijene ispod te granice značilo je alarm za fondove da pojačanim trgovanjem ustraju kod te granice – objašnjava Stojić.

O još nižoj granici koja bi potaknula fondove na još veće nastojanje da učvrste cijenu Stojić nije želio nagađati, tvrdeći da takvo što nije moguće reći na temelju dosadašnjega kretanja cijene.

Jedan od činitelja koji bi mogao utjecati na cijenu u sljedećim danima jest i objava Ininog devetomjesečnog izvješća. Iako domaće tržište kapitala nije pretjerano osjetljivo na periodične rezultate kompanija (utjecaj na cijenu imaju jedino u slučaju doista negativnih rezultata), može se očekivati da će globalno stanje naftne industrije i rekordna cijena brela nafte na svjetskom tržištu utjecati na to da će poslovanje Ine u trećem kvartalu biti bolje nego polugodišnje, što bi moglo dodatno ojačati cijenu dionice.

Postavlja se jedino pitanje, iako je trgovina dionicama posao koji osim profita nosi i određene rizike, jesu li mali dioničari pogriješili što su držali svoje dionice i očekivali ‘nagradne’? Gledajući iz današnje perspektive, u situaciji kada je cijena gotovo 1.000 kuna niža nego u travnju i svibnju, može se reći da su mali dioničari donijeli pogrešnu odluku odlučivši se na pasivnost i čekanje dara od države u obliku dodatnih dionica.

Naime, uzmemo li da je upisan maksimalni paket dionica u iznosu od 37.180 kuna i da je prodan u travnju po prosječnoj cijeni od 3.400 kuna, dobivamo svotu od 74.800 kuna. Ako cijena u studenome ostane oko granice od 2.640 kuna, dioničar s paketom uvećanim za dvije dodatne dionice utržio bi ‘samo’ 63.360 kuna ili 11.400 kuna manje. Pod pretpostavkom da je isti dioničar nastavio ulagati ili u fondove s umjerenim prinosom ili, pak, u IPO-ove Magme, THT-a ili Veterine, i izlazio iz njih zadovoljavajući se umjerenom zaradom od 20 do 30 posto, svota koju je uložio do kraja ove godine bila bi sigurno veća od 100 tisuća kuna. No, kako kaže glasnogovornik Zagrebačke burze Željko Kardum u reklami za IPO T-HT-a – ulaganje u dionice rizičan je posao.