Nepovoljna aprecijacija kune

Kompozitni indeks koji mjeri stanje i strukturu hrvatskog izvoza iz godine u godinu raste. Izvoznici pogoduju sporazumi o slobodnoj trgovini sa susjedima i međunarodnim organizacijama, a negativne učinke proizvodi tečajna politika i jaka kuna u odnosu na svjetske valute.

Indeks, koji prati izvoz od 2000., osobito se povećao 2002., kad se na temelju Privremenog sporazuma s EU u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju više od polovine izvoza prebacilo na režim slobodne trgovine (tj. asimetrično bez carinskih ograničenja u izvozu u EU). Nakon toga indeks 2003. i 2004. bilježi vrhunac od 175, kad je najviše trgovine bilo regulirano u režimu slobodne trgovine (prije nego što je BiH suspendirao sporazum o slobodnoj trgovini), kad je najistaknutija bila specijalizacija po industrijama i kad je bio najpovoljniji omjer izvoza s visokom i niskom tehnologijom. Indeks se zatim počinje smanjivati zbog sve istaknutijeg utjecaja aprecijacije realnog tečaja, smanjenja specijalizacije i omjera izvoza visoke te niske tehnologije. Smanjenje specijalizacije i omjera izvoza visoke i niske tehnologije uglavnom je posljedica zaustavljanja privatizacije i pojačanog subvencioniranja proizvođača u problemima koji imaju nisku tehnologiju i koji već odavno nisu konkurentni na svjetskom tržištu, ali ih se tako umjetno čini konkurentnim.

Nabolje se najviše promijenio pristup novim tržištima. Otkad je ušla u WTO potkraj 2000., Hrvatska je 2002. dobila preferencijalni status u trgovini s EU i EFTA-om, sljedeće je godine ušla u CEFTA-u, a i s Bosnom i Hercegovinom imala je sporazum o slobodnoj trgovini, suspendiran potkraj 2004. Jedan od važnih činitelja koji utječu na isplativost izvoza jest i tečaj nacionalne valute. Tradicionalno se utjecaj tečaja mjeri uz pomoć promjene realnog efektivnog tečaja. U posljednjih nekoliko godina kuna stalno aprecira u odnosu na euro, ali varira prema dolaru i drugim valutama onako kako euro varira u odnosu na njih. Realni efektivni tečaj (nominalni tečaj korišten za razliku u inflaciji) ojačao je 12 posto u odnosu na 2000. i nastavlja smanjivati vrijednost izvezene robe i usluga. Godine 2006. indeks nastavlja blago rasti zbog porasta otvorenosti, udjela izvoza u BDP-u, pokrivenosti uvoza izvozom i pokrivenosti izvoza režimom slobodne trgovine.

U prvom tromjesečju 2007. indeks je dosegao vrijednost 177 zbog nastavka povećanja pokrivenosti vanjske trgovine režimom slobodne trgovine i povećanjem udjela proizvoda visoke tehnologije, i to usprkos realnoj aprecijaciji valute.

U drugom tromjesečju 2007. pao je za jedan bod zbog nastavka realne aprecijacije tečaja.

Iz svega navedenog očito je da izvoz ima znatne strukturne probleme. Također je očito da postoje područja u kojima bi se mogao poboljšati, a to su svakako povećanje specijalizacije, stvarno povećanje udjela visokotehnoloških proizvoda u odnosu na niskotehnološke te povećanje izvoza roba i usluga u usporedbi s uvozom. Čini se da pristup stranim tržištima više nije problem, ali tu dolaze do izražaja činitelji koji bi trebali pomoći da se te prilike ostvare – znanje i vještine poslovanja na međunarodnim tržištima i poznavanje međunarodnog marketinga.