Naše trgovačko društvo ima dospele obveze koje već prema ustaljenom običaju plaćamo tek nakon opomene. Nedavno sam čuo da postoji mogućnost obračuna zakonske zatezne kamate čak i bez upozorenja, što nas je veoma zabrinulo. Naime, ne plaćamo odmah ne zbog toga što nema novca nego zato što raspolaživa sredstva raspodjeljujemo kao i većina drugih tvrtki u Hrvatskoj, najčešće prema kriteriju da se ‘namire’ oni koji koji nas mole da im platimo jer imaju hitne prispjele obveze i u tome su vrlo uporni, pa onda onima koji prijete zateznom kamatom.
Prema hrvatskim propisima na dospjelu novčanu obvezu zaračunava se zakonska zatezna kamata – zasad 15 posto na godinu. To znači da nije nužna nikakva opomena jer svaki bi vjerovnik jednostavno mogao čekati neposredno do prije zastare i tada obračunati ukupno dugovanje. To znači i da, kad plaćate sa zaostatkom, snosite određeni rizik da ipak niste u cijelosti riješili dug jer je dio, možda, usmjeren na plaćanje kamata pa zbog toga glavnica nije posve namirena.
U svakom bi slučaju bilo korisno pri plaćanju zatražiti od vjerovnika očitovanje da prema vama više nema nikakvih tražbina. Ne možete li to postići (a traženje može biti nezgodno) tako vjerovnika nehotice možete poučiti da može tražiti i kamatu, ostaje rizik da niste u cijelosti namirili dug. Ipak, kad bi bila riječ o vjerovniku koji vas je svojim dotadašnjim ponašanjem naučio da smijete kasniti bez sankcija (a zatezna je kamata jedna vrsta sankcije), postojala bi mogućnost braniti se od naplate kamata argumentom da je između vas i toga vjerovnika, makar prešutno, postignut dogovor o nenaplaćivanju zatezne kamate. Uspjeh nije siguran, a moglo bi vam kad bi se moglo dokazati da taj vjerovnik takav postupak primjenjuje i na druge svoje dužnike. Često tako postupaju jedinice lokalne uprave i samouprave, ali gotovo nikada kartičari i telefonski operateri, nikad porezne vlasti.
