Home / Financije / Porezne olakšice na životno osiguranje

Porezne olakšice na životno osiguranje

Osiguravatelji predlažu da se tvrtke oslobodi plaćanja poreza za mjesečne uplate svojim radnicima od 150 ili 200 kuna, što bi sasvim sigurno dalo krila tom dijelu fondovske industrije.

Nakon što je Vlada smanjila poticaje za stambenu štednju na 15 posto, odnosno na najviše 750 kuna na godinu, pao je interes građana za taj oblik štednje. Prijašnje procjene stručnjaka za tu tematiku pokazale su da je većina ulagača štedjela u stambenoj štedionici, a glavni motiv za to bili su stimulativni državni poticaji. Kad su oni izostali, ljudi su se prebacili u druge vode, a u tom su sustavu ostali samo oni koji su se vezali uz prije ugovorene rokove. Vjeruje se da je izostanak poreznih olakšica poslodavcima glavni razlog da jedan važan oblik štednje, ulaganje u treći mirovinski stup, nije imao očekivane razmjere.

Podaci otkrivaju da je u zatvorene dobrovoljne mirovinske fondove iz trećeg stupa uključeno između 10 i 11 tisuća radnika iz desetak većih tvrtki ili interesnih organizacija (liječnici, novinari) koje su poput Dalekovoda ili Ericssonova otplaće poznate po suštelnosti prema svojim radnicima, ili su pak u toj financijskoj branši (Croatia osiguranje, Raiffeisen) pa svojim primjerom moraju potvrditi isplativost ulaganja. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi privukli su stotinjak tisuća članova, a upućeni kažu da su zanemarive uplate tvrtki i poslodavaca, već je riječ o inicijativi građana. Već petu godinu za redom tri različite grupacije, privatni mirovinski fondovi, poslodavci i sindikati, traže od Vlade da poslodavcima uvede porezne olakšice za ulaganje u treći stup i dobrovoljne mirovinske fondove. Od prošlog ljeta tom su se zahtjevaju priključili i osiguravatelji, ali su ga malo modificirali predloživši da se olakšica proširi na ulaganje u treći stup ili životno osiguranje. Njihov je prijedlog da se tvrtke oslobodi plaćanja poreza za mjesečne uplate radnicima od 150 ili 200 kuna, što bi sasvim sigurno dalo krila tom dijelu fondovske industrije u sadašnjosti, ali i sigurnije isplate u budućnosti. Poslodavci kažu da bi prihvatili tu vrstu obveze i stimulacije prema radnicima kada bi ona bila neoporeziva, pogotovo kad bi sindikati popustili u kolektivnim pregovorima na nekom drugom području.

Ni sada se ne može reći da vlast nema razumijevanja za suvremene trendove u štednji i potrebu da se potakne štednja za starost, jer građanima koji sami štede u zatvorenim fondovima, odnosno trećem stupu, dodaje 25 posto poticaja. Velika je to stimulacija, koju rame uz rame prate slični poticaji u drugim državama. Za razliku od obveznoga mirovinskog osiguranja iz prvoga ili drugog stupa, treći stup mirovinskog osiguranja dobrovoljan je i u njemu mogu štedjeti svi građani stariji od 18 godina, bez obzira na to jesu li zaposleni.

Država takvu štednju potiče s 25 posto od uplaćenog novca u prethodnoj godini, odnosno 1.250 kuna na godinu, a predviđene su i porezne olakšice do 1.000 kuna na mjesec, odnosno 12.000 kuna na godinu u paketu s ostalim olakšicama. Financijski stručnjaci tvrde da je dobrovoljna mirovinska štednja, inače u svijetu općenito, najisplativiji oblik dugoročne štednje kod nas. To je jedini proizvod na hrvatskom financijskom tržištu koji, uz prinos fonda objedinjuje državna poticajna sredstva i poreznu olakšicu, što jamči krupniji povrat.

Financijska industrija nastoji promovirati i nove proizvode koji bi se mogli podvesti pod zajedničko ime osiguranja sa štednjom. Zajednička obilježja tih osiguranja jesu: osobna osiguranja; planska štednja; uvećanje vrijednosti te isplata u slučaju smrti. Najvažnija razlika je u isplati u slučaju smrti prije isteka ugovora: kod osiguranja života isplaćuje se ugovorena svota bez obzira na uplaćeni iznos s dotad pripisanom dobiti, a kod mirovinskog osiguranja isplaćuju se dotad prikupljena sredstva na računu.

Premija životnih osiguranja, kao i ulaganja u dobrovoljne mirovinske fondove porezno se priznaju do 12.000 kuna na godinu. Kod osiguranja života ugovara se trajanje osiguranja prema vlastitu izboru, kod trećeg stupa nije moguća isplata prije 50. godine života. Zbog specifičnosti proizvoda, kod dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja postoji fleksibilnost uplata koje kod klasičnih životnih osiguranja u pravilu nema. Osiguravatelji vjeruju da će i dalje na hrvatskom tržištu premoć imati rast životnih osiguranja, koji bi mogao biti oko 14 posto. Bez obzira na relativno visoke stope rasta u posljednjih nekoliko godina koje hrvatsko tržište životnih osiguranja bilježi u usporedbi s razvijenim tržištima, Hrvatska još dosta zaostaje budući da je njihov udjel u BDP-u tek oko jedan posto. Odatle i prijedlog ljudi iz te branše da se poticaji za životna osiguranja izjednače s onima dobrovoljne mirovinske štednje. Time bi se dodatno stimuliralo hrvatske građane da štede te da zaštite sebe i svoju obitelj od posljedica koje mogu izazvati smrtni slučaj, trajni invaliditet i slično.