SIGURNOST kao profesija

Zaštitarstvo je radno intenzivna djelatnost koja zaostaje u prosječnoj neto plaći za prosjekom gospodarstva u Republici Hrvatskoj.

Zaštitarska djelatnost počela se razvijati devedesetih godina od osamostaljenja Republike Hrvatske i stvaranja tržišnih uvjeta za formiranje trgovačkih društava koja su zaštitarsku djelatnost obavljala kao osnovnu djelatnost. Razvoj tih trgovačkih društava kretao se različitim putevima, od djelovanja kroz sportska društva do profesionalno organiziranih trgovačkih društava. Budući da je riječ o društveno važnom poslu, jer skrbi o sigurnosti gotovo svih gospodarskih subjekata koji su se usmjerili prema osnovnoj djelatnosti, a sigurnost prepustili profesionalnim trgovačkim društvima, 1996. godine donesen je Zakon o zaštiti osoba i imovine koji je propisao uvjete koje moraju ispunjavati trgovačka društva da bi mogla obavljati zaštitarsku djelatnost.

Propisao je da zaštitarsku djelatnost mogu obavljati samo društva osoba (javna, trgovačka i komanditna društva) u namjeri da se istakne osobna odgovornost osoba koje vode ta trgovačka društva. Tada se nije dozvolilo da se djelatnost obavlja kroz trgovačka društva kapitala i time se usporio proces ulaska stranoga kapitala na hrvatsko tržište. U takvim je uvjetima zaštitarstvo u Hrvatskoj imalo vlastiti razvoj i formiralo se nekoliko trgovačkih društava koja su na profesionalnoj razini obavljaju zaštitarske poslove. AKD-Zaštita, kao društvo u državnom vlasništvu, te Sokol Marić, Zvonimir Security, Protekt, Zagreb Zaštita i Adriatic Security danas su vodeća trgovačka društva koja brojem zaposlenih i prihodima pokrivaju oko 50% ukupnoga zaštitarskog tržišta, u kojem aktivno radi oko 300 poslovnih subjekata s oko 18.000 radnika koji posjeduju dopuštenje za obavljanje djelatnosti.

Zaštitarstvo je bilježilo godišnji rast prihoda od 30%, koji je veći od ukupnog rasta prihoda u gospodarstvu Republike Hrvatske. S 1,33% ukupno zaposlenih u grupaciji ostvaruje se 0,23% od ukupnih prihoda gospodarstva, što ukazuje na radno intenzivnu djelatnost koja zaostaje u prosječnoj neto plaći za prosjekom gospodarstva za čak 31%. Zaštitarstvo s 1,33% ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj ostvaruje samo 0,29% ukupnih prihoda, ukupni troškovi plaća sudjeluju s 0,87%, a ukupni rashodi sa samo 0,22%. Očit je trend da se uz povećanje opsega poslova u zaštitarstvu kontinuirano pod utjecajem tržišta i nelojalne konkurencije događa erozija cijene sata rada zaštita, što za posljedicu ima niske plaće i loš socijalni status radnika.

Za ilustraciju navedimo da je u prošloj godini prosječna plaća u Republici Hrvatskoj iznosila 3.985 kuna, dok je u istražnim i zaštitnim djelatnostima taj prosjek iznosio 2.776 kuna. Prema riječima direktora AKD-Zaštite Nevena Martića, u postojećim tržišnim uvjetima i cijenama sata rada zaštita na tržištu koja se kreće oko 35 kuna, poslodavac nema prostora za povećanje plaća.

AKD-Zaštita već sada izdvaja oko 90 posto svojih mjesečnih prihoda za plaće. Naš je zajednički interes da se cijena sata rada na tržištu poveća, što jedino možemo postići dizanjem kvalitete vlastite usluge. Držim da je to jedini put prema eliminiranju nelojalne konkurencije, a što bi, zajedno s donošenjem granskoga kolektivnog ugovora, bitno poboljšalo postojeće stanje – naglašava Martić.

Da bi se riješilo takvo stanje, Udruga poslodavaca i sindikati zajedno su pristupili granskim kolektivnim pregovaranjima i izmjenama Zakona o privatnoj zaštiti, kako bi formiranjem zaštitarske komore uspostavili djelotvorne mehanizme koji mogu djelovati i uređivati zaštitarsko tržište te jamčiti poštovanje granskih kolektivnih ugovora i sprečavati djelovanje nelojalne konkurencije. Granskim kolektivnim ugovorom trebao bi se definirati primjer socijalni status radnika u zaštitarstvu, a takvi jednaki uvjeti izdvajanja za plaće radnika trebali bi utjecati na zaštitarsko tržište i nelojalnost konkurencije koja se temeljila na niskim plaćama radnika.