Je li velika koalacija HDZ-a i SDP-a, o kojoj je ovih dana sa simpatijama progovorio predsjednik Mesić, moguća? I je li realna? Na prvi pogled uistinu izgleda perverzno: glavni izborni konkurenti Milanović i Sanader, nakon što im prebroje glasove, formiraju zajedničku vladu. A nitko nas ne napada. Razumljivo je da je opciju velike koalicije s užasom i indignacijom ocrnio Anto Đapić, da je Vesna Pusić i Đurđa Adlešić smatraju vrlo lošim rješenjem. Zbog nje bi izgubili mogućnost trgovine s izbornim pobjednikom, ma tko bio, što je njihov glavni izborni adut.
Najjedna poslijeizborna koalacija svjetonazorski su protivnih stranaka nije sasvim nemoguća, čak ni da eventualni Milanovićev ministarski tim bude popunjen s ponekim članom Đapićeve stranke ako to donese potrebnu većinu u Saboru. Nije nemoguće ni da Sanader pozove u pomoć Vesnu Pusić zatreba li ruku u parlamentu. U slučaju potrebe uvijek se može naći prikladno objašnjenje zašto je to učinio. Zbog interesa države, dakako. Uostalom, SDSS, politički organizirana srpska manjina, vrlo se uspješno profilirala u (interesno) svima poželjnog partnera.
Ali ona velika koalacija, HDZ-a i SDP-a, može li se ona ostvariti? Glavni izborni akteri Sanader i Milanović, dakako, takvo što smatraju nemogućim i moraju smatrati nemogućim sve dok se ne izbroje glasovi. A pošlije? Tehnički gledano, ništa lakše nego sastaviti vladu od HDZ-ove i SDP-ove ponude kadra, uz još ponekoga tradicionalno nestranakog kandidata, poput Iive Josipovića. Primjerice: Sanader premijer, Milanović ministar vanjskih poslova, koji bi uz Mesićevu potporu neutralizirao Sanaderovu dominaciju u vanjskoj politici, Jurčić ministar gospodarstva.
Ostali bi se članovi timova mogli rasporediti po ministarstvima, važnim veleposlanstvima, pregovaračkim timovima. Uostalom, ionako su više-manje svi oni radili zajedno u onom starom Ministarstvu vanjskih poslova iz devedesetih godina: i Sanader i Milanović i Gordan Jandroković i Kolinda Grabar-Kitarović, blizu je bio i Ivo Josipović, na najvišim položajima bio je Ivan Šimonović (koji se, čini se, po novno približava politici), uvijek tu negdje, visoko pozicioniran i na važnim zadacima Neven Mimica, u samom su Ministarstvu vječito prisutni i uvijek na raspolaganju Vladimir Drobnjak i Hido Biščević. Ukratko, nova generacija naših političara profesionalno se formirala u tom starom Ministarstvu vanjskih poslova iz devedesetih, razvila se u vrlo solidne državne službenike, znaju komunicirati izvan hrvatskih granica i mogu kompetentno obaviti sve zadatke. Zašto je to važno? Pa, primjerice, zato što je za proglašenje ZERP-a vrlo važno znati kako to učiniti, a da bude u skladu s političkim smjernicama EU, kojim se argumentima služiti da se izbije argumentacija slovenskom i talijanskom protivljenju. Odlučnost iskazana lupanjem šakom po saborskoj klupi nije dovoljna, baš kao ni puko smješkanje po hodnicima Europske komisije.
