Cristina Fernández nastavlja rat protiv MMF-a

Argentina se može pohvaliti s pet godina potrošački pogonjenog rasta većeg od osam posto na godinu, suficitom, rekordnim izvozom i rezervama, većom zaposlenošću i nadnicama. No Vladino kontroliranje cijena nije uspjelo, a inflacija ponovno raste.

Djeca u vrtiću se igraju. Nabijaju loptu, nabacuju se igračkama i igraju kockicama. Postavljeno im je pitanje što je MMF. ‘Konji’, odgovara jedno dijete, ‘satelit’, dodaje drugo, ‘koji se zabio u mjesec’, nastavlja treće. Ne, ‘zemlja u kojoj je sve naopako’, na kraju ustvrdi četvrto dijete. Naravno, nije riječ o bilo kojem vrtiću, nego o televizijskoj reklami za Cristinu Fernández, novoizabranu predsjednicu Argentine i suprugu dosadašnjega predsjednika Néstor Kirchnera. ‘Pobrinut ćemo se da ni vaša djeca ni djeca vaše djece ne saznaju što je MMF’, govori glas u pozadini. ‘Ne trebaju nam stranci posuđivati novac, nego više ulagati u nas.’ Po ruka reklame je jasna: tijekom desetljeća u kojima je Argentina slijedila politiku slobodnog tržišta po nalogu MMF-a bila je zemlja čija je ekonomija upadala iz krize u krizu, da bi konačno spektakularno kolabirala 2001. do 2002. uza snažnu devalvaciju i rekordni, 100 milijardi dolara težak dug.

Od rastanka s Fondom 2006. čini se da ne postoji više ta sila na svijetu koja će Argentinu ponovo baciti u služnički odnos prema toj globalnoj organizaciji za zajmova. U tome se novoizabrana predsjednica u predizbornoj kampanji slagala sa svojim konkurentima Elisom Carrió i Robertom Lavangstom, ali i većinom Argentinaca. MMF-ovu politiku entuzijastično se primjenjivalo 90-ih pod liberalnom vladom Carlosa Menema, što je prouzročilo rapidni rast argentinske, na poljoprivredni utemeljene, ekonomije. No kriza 2001., koja je slijedila devalvaciju u Meksiku i Brazilu, dovela je u pitanje cijeli model tzv. Washingtonskog konsenzusa kad je riječ o reformi slobodnog tržišta.

Pod Kirchnerovom vladom, u kojoj je Fernández igrala veliku ulogu kao savjetnica, Argentina je okrenula leđa MMF-u. Godine 2005. Lavagna, tada ministar gospodarstva, osmislio je genijalno restrukturiranje duga usprkos MMF-ovu protivljenju. Do siječnja prošle godine Argentina je potpuno prekinula veze s MMF-om otplativši 9,5 milijardi dolara duga. Glavni pokretači Kirchnerove ekonomske politike bili su akumulacija deviznih rezervi, kao osiguranje protiv panike, i držanje razine pesosa nisko radi konkurentnosti izvoza. U isto vrijeme njegova vlada oporezivala izvoznike da bi održala fiskalni višak i upotrijebila ga za financiranje populističkih mjera, poput niske cijene komunalija i prijevoza, što mu je priskrbelo veliku potporu nižih klasa.

Cristina Fernández prihvatila je taj koncept osvjetničkog populizma rugajući se Fondu i imitirajući kicastu Evu Perón, heroinu radničke klase. Pristaše te politike, koju je provodio Kirchner suprotno zahtjevima MMF-a i ostalih međunarodnih vjerovnika – niske kamate, velika javna potrošnja i niska razina tečaja – tvrde da je ona bila ključna za argentinski oporavak.

• Argentina je osporila konvencionalnu ekonomsku mudrost i pobijedila – kaže Mark Weisbrot, jedan od direktora washingtonskog Centra za istraživanje ekonomije i politike i autor rada koji procjenjuje implikacije oporavka.

Dominique Strauss-Kahn, novi predsjednik MMF-a, donekle je priznao pogreške te institucije tijekom nedavnog posjeta Buenos Airesu ustvrdivši da mnogi u Argentinii MMF smatraju vragom, za što imaju dobar razlog. Ortodoksnih ekonomista, pak, upozoravaju da je novi argentinski model neodrživ i upućuju na dumping argentinskih sredstava tijekom recentne globalne kreditne krize. Drugi, pak, tvrde da trenutačna financijska izolacija Argentine, jer je odrezana od tržišta kapitala nakon što je nametnula ne-

Od ove jeseni i duhanski proizvodi u SAD-u potpadaju pod nadzor Ureda za hranu i lijekove, ali to nije osobito zabrinulo Philip Morris. Proizvođači su, naime, otišli dovoljno daleko u ispitivanju i razvoju tzv. nove generacije duhanskih proizvoda.

Prema mišljenju antiduhanskih udruženja i lobija, nedavna odluka američkog Kongresa da duhanske proizvode stavi pod nadzor Ureda za hranu i lijekove, (FDA – Food and Drug Administration) najveći je iskorak prema svijetu bez cigareta, otkad su prije 40 godina liječnici potvrdili njihovu štetnost.

Naime, svaki prehrambeni proizvod, kao i svaki lijek u prodaji u Sjedinjenim Državama, mora odobriti Ured i biti pod njegovim stalnim nadzorom. Duhanski proizvodi, koje se ne može svrstati ni u jednu od tih kategorija, dosad su bili izuzeti od te obveze. Dakle, dok je Ured morao znati što je u svakoj čaši vode, vitaminskoj tableti ili piletinu batku koji se nudi na policama američkih dućana i lijekarni, nije imao pojma što svakodnevno dospijeva u grlo i pluća 40 milijuna Amerikanaca. A govori se o tvarima poput amonijaka, formaldehida i arsenika u tragovima. Jedini korak natrag koji je duhanska industrija bila prisiljena napraviti odnosi se na opomene, uokvirene crnom bojom poput osmrtnica, da cigarete štete zdravlju.

Zakonodavci su novim dokumentom također namjeravali stati na kraj cigaretama s raznim okusima, poput jagoda i bombona, koji su osobito privlačni djeci. U vezi s tom odlukom nije bilo žesćih rasprava jer najveća svjetska multinacionalna kompanija u tom sektoru Philip Morris već odavno najveće prihode s mirisnim cigaretama bilježi zahvaljujući okusu klinička, koje se proizvodi i prodaje uglavnom na azijskom jugoistoku, pogotovo u Indoneziji. Novi američki zakon jedino spašava poznatu ‘mentolku’.

Međutim, iznenađuje novost da uz ta ista udruženja i uz antiduhanski politički lobi, s Tedom Kennedyjem, predsjednikom Grupe za zdravlje u Senatu na čelu, ovoga puta stoji upravo Philip Morris, koji će, izgleda, iz novog zakona izvući i najveću korist. Pritisnut masovnim sudskim parnicama u zapadnim zemljama, Philip Morris mijenja smjer i počinje aktivno i s velikim novcem sudjelovati u kampanjama poput Tobacco-Free Kids (Oslobodimo djecu duhana), kao i u tečajevima na kojima uče kako se brzo i zauvijek riješiti cigareta. Najveća duhanska multinacionalna kompanija zapravo radi protiv sebe zbog toga što je otišla dovoljno daleko u ispitivanju i razvoju tzv. nove generacije duhanskih proizvoda. Novi, još restriktivniji zakoni o sastojcima cigareta mogli bi joj odmah osigurati veliku prednost u odnosu na konkurente.

Osim cigareta s vrlo malim postotkom nikotina na tržištu su se našli i posve novi proizvodi, poput duhana za žvakanje. Poznat iz kaubojskih filmova, u kojima se vidi iz metalnih, nekad čak zlatnih tabakera, današnji prije nalikuje filter-vrećicama za čaj. Snus, kao što se naziva, vlažnija je varijanta, stavlja ispod gornje usne i ne mora se ispljunuti. Rabi se u skandinavskim zemljama, gdje je dokazano da smanjuje mogućnost obolijevanja od raka vezanog uz duhan, ali, što je najvažnije, uklanja posljedice tzv. pasivnog pušenja.

Zaposleni u Philipu Morrisu trljuju ruke i zbog činjenice da u Uredu, koji će odsad odlučivati o izgledu svakoga duhanskog proizvoda, pa i onih manje štetnih, jednostavno za taj posao nema dovoljno specijaliziranih i iskusnih ljudi. Zbog toga se nagada da će se morati obratiti za pomoć upravo onima koje bi trebali kontrolirati, tj. stručnjacima zaposlenima u duhanskoj industriji.

Nedavno je u američke knjižare stigla knjiga koja je odmah postala i bestseller – The Cigarette Century (Stoljeće cigarete). Autor je Allan M. Brandt, a knjiga kronološki prati odnos Amerikanaca prema cigaretama. Brandt je uvjeren da je problem zapravo u marketingu, koji je najprije uvjerio Amerikanke da s čikom među usnama i s oblikom dima ispred liča izgledaju bolje, a nakon toga tu istu naviku stigmatizirao do mjere da danas nitko normalan u Americi ne bi šefu, svekrvi ili susjedu priznao da puši.