Julius Meinl V

Gotovo 150 godina stara austrijska tvrtka Julius Meinl, proslavljena po prženoj kavi, uspjela je preživjeti sve turbulentne događaje 20. stoljeća i opstati, ali danas se njeni financijski temelji tresu zbog loših poslovnih odluka nasljednika. Problem je nastao nakon što je MEL, poduzeće za poslovanje s nekretninama, otkupilo 88,8 milijuna vlastitih dionica, a o tome nisu bili obaviješteni ostali ulagači.

Obitelj Meinl među najpoznatijim je austrijskim poduzetničkim dinastijama, a njezin ‘grb’, mali crni Arapin s crvenim fesom na žutoj podlozi, nestojivo je jedan od poznatijih logotipova u Austriji. Opći njemački pojam Mohr mnoge će u Austriji asociirati odmah i jedino upravo na tvrtku Julius Meinl.

Meinl se odavno pročuo u mnogim zemljama, uključujući Hrvatsku, prije svega po prženoj kavi, čaju i pekmezima, kao i raznim drugim prehrambenim proizvodima. No, posljednjih je mjeseci poslovni ugled te bečke obitelji ozbiljno uzdrman – kao i njeni financijski temelji. Imidž tog poslovnog imperija koji su od 1862. gradili Juliusi Meinli I-IV. te pritom preživjeli najturbulentnija politička razdoblja i ekonomsko krize, uključujući Prvi svjetski rat i raspad Austro-Ugarske, veliku ekonomsku krizu, a potom i doba Hitlerovoga Trećeg Reicha, čiji je dio Austrija bila od 1938. do 1945., u nemalju je opasnost doveo njen sadašnji voda, čukununuk osnivača, Julius Meinl V. Povlačeći se iz prehrambene industrije i prethodno vrlo razgranate vlastite maloprodaje, Julius Meinl V. se od 1990-ih do danas usredotočio na bankarske i druge financijske usluge, kao i na međunarodne poslove s nekretninama. U tome je, kako sada stoji stvari, napravio veliki gubitak tisućama svojih klijenata.

Godine 1866. imperijalna je Austrija izgubila rat s Bismarckovom Prusijom, što ju je natjeralo da dopusti znatno veće građanske slobode te da 1867. potpiše s Ugarskom konfederalnu nagodbu, što je bila politička osnova za niz desetljeća stabilnoga gospodarskog napretka. Nekoliko godina prije, 1862. godine u središtu Beča jedan 38-godišnji pekarski majstor rodom iz sjeverne Češke otvara prodavaonicu kolonijalnom robom. Bio je to Julius Meinl (1824.-1914.), praotac poduzetničkoga klana Meinlovih.

Nepuno desetljeće i pol potom, godine 1876., Julius Meinl postaje nesolventan, zatvara radnju te biva brisan iz trgovačkog registra. Nakon nagodbe s vjerovnicima, ponovno otvara prodavaonicu, ali na znatno manje reprezentativnoj lokaciji. Julius Meinl V. se u 1990-ima, nakon što je uvijedio da mu padajuća maloprodaja donosi vrlo mali profit, koncentrirao na financijsko poslovanje. Za razliku od svog oca, koji živi relativno skromno – Julius IV., primjerice, vozi 17 godina stari BMW, koji je i kupio već vožen, kao test-vozilo – Julius V. vozi se u Bentleyju, ima zbirku Ferraria, naomiljenije jelo mu je kavijar, a na gotovo svim snimcima je u tamnim, po mjeri izrađenim prugastim odijelima. Uopće, već na prvi je pogled očigledno da se ‘rodio sa srebrnom žlicom u ustima’. Pa ipak, njegova obitelj živi povučeno, intervjuju su mu veoma rijetki, skandal je malo, ali nije da ih nema.

U posljednjoj godini 19. stoljeća Meinl ima već 11 svojih prodavaonica u Beču. Poduzeće se naglo povećava te se pretvara u sve boljeg, čak uzornog poslodavca tadašnjega doba. ‘Meinlova škola’ za obrazovanje zaposlenih otvara vrata 1906., a godinu danas poslije Julius Meinl je prvo veće austrijsko poduzeće koje je nedjelju proglasilo neradnim danom.

Godine 1912. u 16. bečkoj općini, jednoj od onih s većom industrijskom koncentracijom u gradu, podiže se centrala moćne kompanije Meinlovih. Ta je ulica poslije nazvana Julius-Meinl-Gasse, a to ime nosi i danas. Sljedeće godine Julius Meinl II. posve preuzima poduzeće od starog oca. U 1914., godini smrti osnivača tvrtke i početka Prvoga svjetskog rata, Meinl posluje na 115 svojih lokacija, od kojih su 44 u Beču. Meinlove prodavaonice nalaze se diljem Austro-Ugarske, u svim važnijim gradovima. Osim svojih, tada je Meinlovu robu prodavalo i oko 200 partnera u sustavu nalik onom što danas zovemo franšizing.

Zanimljivo, 1917. godine, u pretposljednjoj godini Prvoga svjetskog rata, Meinl odbija ponudu Ministarstva rata Austro-Ugarske za proizvodnju velikih količina suhog povrća, zbog bojazni da bi takva proizvodnja narušila ugled kompanije. Ipak, taj rat nije bio loš za poduzeće, naprotiv, kava i keksi za državne naručitelje donose Meinlu veliku zaradu. U studenome 1919., godinu danas poslije završetka rata i raspada habsburškog imperija, Meinl se iz obiteljskog poduzeća preobražava u dioničko društvo, Meinl AG.

Štedionicu i kreditnu udrugu, temelj današnje Meinlove banke, poduzeće za svoje zaposlene osniva 1923. godine. Meinl te godine ima već 2.000 zaposlenih. Sljedeće se godine prvi put pojavljuje Meinlov Mohr, ‘crni Arapčić’, znak poduzeća čiji je autor bio Joseph Binder, najpoznatiji grafički dizajner Austrije.

Julius Meinl V. je 1986. godine, nekoliko tjedana prije termina vjenčanja s već u trećem mjesecu trudnom Franziskom Preuschl von Halldenburg, odlučio otkazati vjenčanje. Buduća punica, također iz industrijske obitelji, poduzela je pravne mjere, preko advokata, tražeći da se vjenčanje održi. Ipak, Franziska je rodila sina Juliusa VI. izvan braka, da bi se napokon, nešto poslije, ipak vjenčala s Julijom V. Njihov sin Julius VI. sada je u internatu u švicarskom St. Gallenu, a bečki bulevarski tisak piše da je brak Juliusa V. i Franziske Meinl u krizi, navodno zbog Juliusove ljubavnice.

Meinl je, zahvaljujući mudrim upraviteljima, prebrodio čak i veliku gospodarsku krizu, potkraj 1920-ih i početkom 1930-ih. Štoviše, poduzeće je tih godina povećavalo dobit. U to vrijeme, godine 1931. radnicima Meinla odobrava se petodnevni radni tjedan. Unatoč činjenici da su nekadašnje zemlje habsburške krune sada bile inozemstvo, s velikim carinskim i drugim davanjima na propušćenu robu kao što su kava i čaj, Meinl je u drugoj polovini 1930-ih imao, što svojih što franšiznih, oko tisuću prodavaonica u ukupno osam država. S takvom mrežom i 3.000 vlastitih uposlenih bio je najveći trgovinski koncern u Srednjoj Europi.

Mreža Meinla je, zbog poslijeratnih političkih promjena, nestala u susjednim državama koje su postale komunističke, ali desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata godine su ponovno uspona poduzeća. Od 1959. Meinl uvodi sustav samoposluge u svojim prodavaonicama, a od 1967. ima svoju prodavaonicu delikatesne robe u srcu Beča, na uglu Grabena i Kohlmarkta, na lokaciji koja je bez sumnje i danas trgovinski najekskluzivnija u Austriji. Danas Meinl am Graben na tri kata nudi prehrambene specijalite, bezalkoholna i alkoholna pića iz cijelog svijeta, a unutar te delikatesne robne kuće je i jedan od boljih bečkih restorana. Subotom prijepodne u njoj ćete sigurno vidjeti neko medijsko poznato austrijsko lice.

No, Meinl am Graben je jedina prodavaonica koju danas posjeduje Meinl. Sve su ostale prodane u posljednjih desetak godina. Naime, već početkom 1990-ih Meinl je, niz godina prethodno najsnažniji supermarketni lanac u Austriji, pao na peto mjesto prema tržišnom udjelu, daleko iza nezaustavljivo rastućih Bille i Spara. Prethodno, 1987., Julius Meinl III. je prepustio mjesto predsjednika Nadzornog odbora koncerna svom sinu, Juliusu IV. (rođen 1930.), a još prije, 1983., Meinl banku dao na upravljanje svom unuku Juliusu V. (sin Juliiusa IV., rođen 1959.).

Lanac Meinl je 1992. imao svega 5,7 posto udjela u austrijskoj maloprodaji prehrambenih proizvoda. Meinl, čiji su supermarketi prethodno imali imidž prodavaonica skuplje, ali prvoklasne robe, odjednom je, zbog agilne konkurencije, zadržao samo reputaciju relativno skupe, ali ne i bolje robe od drugih velikih ponuđača. Postupno prodavajući maloprodajne objekte od kraja 1990-ih, Meinl se povukao iz tog posla, najprije u Austriji, a potom i u drugim zemljama, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, gdje je nedugo prije, poslije pada ‘željezne zavjese’ također formirao svoje lance. Vratili smo se svojim korijenima, kažu u Meinlu, vodeći smo dobavljač kave, čaja, džemova i ostale fine hrane, prešućujući činjenicu da su propali kao trgovački lanac. ‘Crni Arapčić’ je, osim na bečkom Grabenu, prestao nadgledati vlastite prodavaonice, nestao je iz uličnoga kraja.

Julius Meinl III. (1903.-1991.) bio je žestoki protivnik nacizma. Obitelj Meinlovih, u kojoj su supruga Julusa II. i prva od tri supruge Julusa III. bile podrijetlom Židovke, u vrijeme nacizma napadana je kao ‘židovsko poduzeće’, što se moglo zahvaliti i činjenici da je u Upravnom odboru bilo ljudi židovskog roda. Primjerice, jedan od potpredsjednika Meinla bio je Rudolf Kraus, brat poznatoga književnika i publicista Karla Krausa. Rudolf Krausa nacisti su ubili u Aušvicu.

Prethodno, 1938. godine, kada se Austrija pripojila Hitlerovoj Njemačkoj, Julius III. emigirao preko Jugoslavije u London. Njegov otac, predsjednik Nadzornog odbora koncerna, usvaja 1942. Friedricha Hicksha, svoga nekadašnjeg zaposlenika, koji je bio jedan od najbolje plaćenih bankara Austrije. Julius V. je lani možda imao i veća primanja nego što je bio slučaj posljednjih godina s najbolje plaćenim domaćim kolegom, generalnim direktorom Erste banke Andreasom Treichlom, kojeg je lani Erste banka platila oko 2,97 milijuna eura.

Problem je nastao nakon što je Meinl European Land (MEL), poduzeće za poslovanje s nekretninama, čije je formalno sjedište na britanskom otoku Jerseyju, otkupilo 88,8 milijuna vlastitih dionica, po cijeni od 20,43 eura za jednu dionicu, a da o tome nisu bili obaviješteni ostali ulagači. Ta je kupnja obavljena putem Meinl banke. Razlog tome bilo je na prosto održanje tečaja dionica. No, kad se spoznalo obim transakcije – više od 1,8 milijardi eura – dionice MEL-a, kao i dionice drugih dvaju investicijskih poduzeća s imenom Meinl, Meinl Airports International i Meinl International Power, u ‘slobodnom su padu’.

Vrijednost MEL-a u rujnu je pala na manje od devet eura, što je gotovo 60 posto manje nego u lipnju ove godine, kad je bila viša od 21 eura. Sadašnja je vrijednost manja i od one s kojom je MEL krenuo u burzovno poslovanje u jesen 2002., koja je bila 10,35 eura. Mnogi mali ulagači u MEL, njih 150.000, razmišljaju sada o zajedničkoj tužbi protiv MEL-a i Meinl banke. Iako pri kupnji vrijednosnica u ugovoru ima mnogo toga ‘napisanog malim slovima’, a i poslovanje s vrijednosnicama je, prema definiciji, rizik, ulagači bi mogli podnijeti tužbu ako stručnjaci posebne austrijske institucije, Ureda za financijski nadzor (Finanzmarktaufsicht, FMA), utvrde da je MEL povrijedio propise o informiranju ulagača o svojim aktivnostima.

Inače, MEL je logični nastavak poslovanja Meinlovih. Nakon što se rastao od svojih supermarketa, Meinlu je ostalo niz nekretnina u srednjeeuropskim državama i iskustvo u poslovanju s njima. MEL je u posljednje vrijeme dosta ulagao u gigantske trgovinske centre koji niču u Rusiji. Na vrhuncu, potkraj prošle godine, MEL-ova burzovna vrijednost bila je 6,4 milijarde eura. Prethodni nagli rast vrijednosti poduzeća ohrabrio je Meinla da osnuje MAI i MIP. Sadašnja vrijednost MEL-a pala je na manje od 2,5 milijardi eura, što je manje od gotovine kojom raspolaže poduzeće, ne računajući vrijednost nekretnina, koja se trenutačno procjenjuje na oko 2,3 milijarde eura. MAI, ideja o investiranju u zračne luke, prikupila je 700 milijuna eura, da bi joj vrijednost u rujnu pala na manje od 450 milijuna.

Slično je i s MIP-om, koji posjeduje 600 milijuna eura i planira investiranje u različite elektroenergetske objekte. MIP-u je vrijednost pala na manje od 400 milijuna eura. Ipak, nije vjerojatno da će Julius Meinl V., niti i jedno poduzeće s njegovim prezimenom, nestati s bankarsko-financijske scene, ali će svakako doći do temeljitoj preispitivanja načina poslovanja, a i velike rekonstrukcije, pri čemu će se svakako povećati transparentnost poslovanja. O tome svjedoči i primjerice, internetska stranica MEL-a. Tko čita samo nju, neće biti dobro informiran o razvoju događaja koji su izazvali pad povjerenja ulagača i vrijednosti vrijednosnica. No, simptomatično, pronaći će vijest da je MEL potkraj rujna angažirao poznatu kuću Merrill Lynch International Bank Limited da mu bude ‘investicijski bankar i savjetnik’. Na prvom mjestu među nizom navedenih zadaća, Merrill Lynch će ‘promijeniti cijelu strukturu poduzeća’.