Life coach

Ima pretjerivanja u vezi s team buildingom, težnje da se samo zaradi i ostalih pogrešnih motiva, ali zato ne treba podcijeniti dobar i kvalitetan napor da se takvim aktivnostima učini pomak nabolje u komunikaciji.

Često se piše i govori o team buildingu. Prema tome mišljenju riječ je o pukom biznisu i zaradi. Ako i ima efekta oni su kratkoročni. Tko nije dobar timski igrač može s vama biti na raftingu tri mjeseca a zapravo će – pritom govorimo o odraslim, izgrađenim bicima – i dalje ostati to što jest. Ili, introvertija će osoba možda biti nešto opuštenija tih nekoliko dana, ali nakon povratka će opet biti introvertni, samozatajni lik. Ili se varam? Drugi, jednako negativan aspekt team buildinga je forsiranje kolega da budu prijatelji. Zašto bismo mi trebali prijateljevati s kolegama s posla i nakon posla, zašto bismo trebali pitati kavu sa šefom, ako nam kao osoba ne odgovara? Zašto to forsiranje koncepta: mi smo jedna velika obitelj, kad svatko od nas ima svoju obitelj?

Moderni poslovni muškarci i žene, koji žive na Zapadu i dio su kapitalističkog sustava, provode na dan između 8 i 12 sati na poslu. Na put do posla i povratak kući trebaju im daljina dva sata, ako imaju sreće pa ne putuju i dulje. Za pripremu za posao (dodatna edukacija ili slično) treba barem jedan sat na dan. Za rekreaciju, a time i održavanje zdravlja treba također sat na dan. U miru božjem hrane se još sat vremena na dan (i to ako brzo jedu, što je uzrok sljedećem problemu – probavnim smetnjama) te osam sati (ako imaju sreće) spavaju. Kad sve zbrojimo, ostaje im nula sati za druženje s obitelji. No, obitelj je važna pa pogledajmo kako prosječni poslovnik rješava svoj problem: oduzet će si koji sat od sna, pa i od rekreacije, možda će zajedno s obitelji i jesti… sve u svemu sat do dva sata na dan možda će uspjeti provesti s obitelji.

A s obzirom na to da je naše društvo pritom razvilo visoku svijest o potrebi žene da radi i ne čudi da obitelj ne možemo doživjeti u punoći koju bismo željeli. A opet, čovjek je društveno biće. Želi i treba pripadati nekome da bi se osjetio doista ispunjenim. Možda se u tome krije dio potrebe da druženjem s ljudima na poslu ostvarimo skladne odnose, upoznajmo svoje kolege i kada nisu pod pritiskom razvijamo adekvatnu komunikaciju, poštujuci kolege s posla i njihove različitosti. Na team building ne treba gledati isključivo negativno.

Ljudi koji nemaju potrebe ni želje za druženjem izvan posla ne trebaju to činiti, ali time se osuđuju na izopćenost iz zajednice.

Ima, naravno, i pretjerivanja i zarade i pogrešnih motiva. No ne treba zato podcijeniti dobre i kvalitetne napore da se takvim aktivnostima učini pomak nabolje. No, team building dat će rezultate samo ako planirane aktivnosti nisu jednokratne, inače će odista efekti biti kratkoročni, pa i zanemarivi. Ako se team building pravilno planira, adekvatno pripremi i ima svoj realni i svrsishodan cilj, ali i praćenje rezultata, te se iz njega izvuku i pouke pa onda i adekvatno reagira – ova će ‘izmišljotina’ dati rezultat. I to svaki put i svakome. Imam i osobno iznimno pozitivno iskustvo s team buildingom. Jednom je, za vrijeme nekog seminara, bio organiziran kao jedna od aktivnosti tijekom trodnevog druženja ljudi koji se uopće nisu poznavali ili je njihov kontakt dotad bio površan. Sprijateljila sam se s nekoliko izvrsnih ljudi, profesionalaca u svom poslu, s kojima inače ne bih imala priliku uspostaviti kontakt.

Drugom sam pak prilikom vodila svoj tim uposlenika na vikend, koji se temeljio isključivo na odmoru i zajedničkom druženju, a nakon duljega stresnog razdoblja. Upoznala sam neke ljudje sa sasvim drugog aspekta, vidjela reakcije tima na njih i zašto imaju određenih problema u komunikaciji, što mi je posljje pomoglo pri odluci o izboru onih koji su nužno trebali otići. Trećom sam prilikom, zajedno s poslovnim partnerom, a radi spajanja dviju kompanija u jednu, organizirala team building radi zbližavanja dvaju timova koji se dotad uopće nisu poznavali, a budućnost je bila zajedničko djelovanje – htjeli oni to ili ne. Bilo je otpora, bilo je predviđanja tko će se s kime slagati, a tko s kime nikako neće moći zajedno. Mnogo smo naučili, a ljudi su uspjeli ostvariti prvi kontakt izvan strogih struktura poslovnog okruženja. Neki su ljudi povučeniji od drugih, neki imaju jačno odjelito mišljenje o tome što je posao a što privatnost, nečiji vrijednosni sustav ne podržava duh team buildinga, jer je u biti ‘samostalni igrač’ i bolje funkcionira izvan nego kao dio tima. I ta stajališta treba uzeti u obzir. Oni koji uopće nemaju potrebe, niti želje za druženjem izvan posla, ne trebaju to činiti, no time se osuđuju na izopćenost iz zajednice. A to nije ugodna stvar, zar ne?