Znati što štitimo, jedno računalo ili cijelu tvrtku – zaključio je Oparnica. Uz softver OnQuard na tržištu postoji nekoliko distributera pametnih kamera. Najdalje je otišao Sony, čije pametne mrežne kamere mogu prepoznati da je neki predmet ostavljen, primjerice, u zračnoj luci i to dojaviti operateru. Sony je prvi u svijetu uveo sustav digitalnog potpisivanja videozapisa koji vrši pametna mrežna kamera, čime je omogućeno dokazivanje autentičnosti izvora s kojeg je snimljen videozapis i provjera integriteta sadržaja s kamere, a sve je to otvorilo mogućnost stavljanja videonadzora u zakonsku regulativu. Kamere se mogu kupiti i u Hrvatskoj.
Ne treba zanemariti ni sustave enkripcije diska računala da bi se zaštitili od radoznalih pogleda konkurencije (industrijska špionaza), ali i vlastitih zaposlenika. Također, treba se osigurati i od eventualnog gubitka računala, što je sve češća pojava. Primjerice, samo u londonskim taksijima na godinu se zaboravi više od tri tisuće prijenosnih računala i gotovo pet tisuća ručnih računala (PDA, pocket PC i sl). Gubitak ili krada poslovnih tajni, ugovora, informacija o pregovorima i slično tvrtkama mogu prouzročiti milijske štete. Upravo zbog toga svaka tvrtka koja se brine o informacijskoj sigurnosti mora posebnu pozornost posvetiti šifriranju diskova računala. Između različitih zaštitnih mehanizama posebno je važna enkripcija, odnosno šifriranje sadržaja tvrdog diska prijenosnih računala. Enkripcijom diska podaci na prijenosnom računalu u slučaju krađe ili gubitka nalazniku postaju beskorisni, a maksimalna šteta za tvrtku jest gubitak računala.
Postoje različita komercijalna rješenja za enkripciju (prijenosnih) računala koja se razlikuju po svojim svojstvima. Pri odabiru optimalnog rješenja za tvrtku posebnu pozornost valja posvetiti kriptografskom algoritmu koji se koristi za enkripciju (npr. DES, 3DES, IDEA itd.), načinu enkripcije (enkripcija cijelog diska ili enkripcija na razini datoteke/mapa) te načinu upravljanja ključevima (datotečni sustav, pametne kartice, USB, recovery ključevi i sl). Odabir optimalnog rješenja ovisi o specifičnim potrebama tvrtke, broju prijenosnih računala koje treba zaštititi, o raspoloživom proračunu – objašnjava Šegudović.
Enkripcija sama po sebi ne treba biti velik trošak jer svaki Windows operativni sustav ima određeno rješenje za enkripciju. U Microsoftu Hrvatska rekli su nam da je unatoč svim hardverskim i softverskim rješenjima njihova preporuka fizička zaštita (čitaj: pobrini se da računalo stalno bude pod nadzorom i da ga ne izgubiš).
Za kraj, Šegudović ističe da se enkripcijom može postići visoka razina zaštite, no ako se enkripcijskim ključevima ne upravlja pravilno (npr. trivijalni slučaj zaboravljene lozinke), sadržaj kompletne tvrdog diska može biti nepovratno izgubljen i za korisnika. Zbog toga, posebno u korporativnom okruženju, prije instaliranja takvih sigurnosnih kontrola, odnosno odabira pojedine tehnologije, prije svega treba procijeniti rizike na temelju poslovnih zahtjeva, definirati odgovarajuće pravilnike i postaviti korporativni standard(e) i tek onda sustavno pristupiti enkripciji sadržaja prijenosnih, ali i drugih osjetljivih računala.
Iza zajedničke odluke trebaju svi stajati pa zato ljudima treba dozvoliti da slobodno iznesu svoje prijedloge – diplomatski je stav Kneza, koji će se rado založiti za ležernu atmosferu vodeći se idejom ‘ozbiljan u radu, ali bez straha od iznošenja ideja’.
Svojim nastupom, kažu oni koji su imali prilike vidjeti njegove prezentacijske vještine, može zadiviti bilo koga od poslovnih partnera do investicijskih bankara, a kao svoju najveću vrlinu Knez smatra upornost. Veliki je optimist, otvoren prema ljudima, a samom sebi zamjera što ponekad u kratkom vremenu želi napraviti više nego što može. Detaljno strukturiranje stvari jedna je od njegovih karakteristika, a na Knezojovoj su strani i inženjerski pristup problemima i čvrsti živci. O privatnom životu ne želi otkriti previše, tek da je suprug i otac te bivši aktivni veslač za kojeg sport u svakodnevnom životu ima važnu ulogu. Povremeno odlazi u rodnim Osijek da bi posjetio roditelje, a iako od upisa na fakultet stalno živi u Zagrebu, slavonski naglasak nije izgubio.