Theology je nesvakidašnji album sastavljen od dva diska: The Dublin Sessions i The London Sessions, pri čemu je prvi akustičan, a drugi izveden u pratnji benda, s time da se većina pjesama ponavlja, što slušatelju daje priliku da lako i brzo promotri dvije strane iste medalje.
Sinéad O’Connor je uzlaznom putanjom krenula prije 17 godina snimivši Nothing Compares 2 U, a silaznim je putem krenula podarivši sliku pape Ivana Pavla II. pred kamerama. Pjevačicu religija i duhovnost istodobno i privlačno i odbijaju pa se čini kao da zapravo ne zna što bi sa svime time iako ima veliku želju propovijedati svijetu i, očito, samoj sebi te se javno obraćati Bogu, što je na albumu vidljivo.
Atmosfera je na oba diska (osobito prvom) vrlo snena, ali teško bi bilo reći i smirujuća. Čudan je i odabir pjesama koje je obradio. Dok je I Don’t Know How to Love Him iz mjuzikla Jesus Christ Superstar Tina Ricea i Andrewu Lloyd Webbera pun pogodak odlične izvedbe, Rivers of Babylon upravo je antipatična.
