Potpora određenoj političkoj opciji ili formiranje samostalne sindikalne liste izazvali bi pomutnju među članstvom. No sindikati imaju svoje poruke i očekivanja. Zato je trebalo postići sindikalno zajedništvo bar u vezi s nekoliko ključnih tema pa da se zatim o njima očituju svi koji su u utrci za vlast.
Na pragu smo još jednih izbora u Hrvatskoj. Mi koji ne sudjelujemo u toj izbornoj trci kao aktivni trkači, nego kao zahtjevna publika, a na kraju i suci, često ne nalažimo pravi odgovor na to što toliko snažno motivira na naguravanje oko startne pozicije. Cilj je, očito, dragocjeniji negoli se na prvi pogled čini, a svoje prave vrijednosti pokaže tek onomu tko ga dosegne.
Izbori pokazuju i relativnost vremena. Onima na vlasti učas prođe, a još toliko od obećanog nisu ispunili pa traže novi mandat za ispunjenje neispunjenog i onog što će tek obećati. Oporbi se to vrijeme ‘razvuklo k’o crijeva’. Dok iščekuje nove izbore, ne može se dogoditi da propusti makar jednu prigodu prigovoriti vladajućima kako u tako dugom razdoblju toliko toga nisu napravili, što bi oporba, da je bila na vlasti, sigurno učinila. Pa i više od toga. Čovjek se jednostavno mora zapitati zbog koga su svi ti političari zapravo tu – zbog sebe ili zbog nas. Ono određenje politike kao djelovanja za opće dobro, služenje općem dobru, prečesto stvarnost opovrgava pa ispada da služiti podrazumijeva služiti sebi i svojima, a opće dobro podrazumijevati kao svoje dobro.
Kad bi birač barem prije izbora imao točno određene kandidate za svoju izbornu jedinicu, a ne nositelje lista za kojima na listi slijede njihovi stranački ili izvanstranački kolege, lakše bi se na izborima opredijelio. Ni na ovim izborima nismo dočekali tako istaknute kandidate. Što će nam nositelj liste koji će, nakon što je ponese, otići dalje? Nije ni namjeravao biti naš zastupnik. A naš će zastupnik postati netko o čijoj prepoznatljivosti i sposobnosti dvoje i oni koji su ga istaknuli. Kad će konačno stranke imati hrabrosti za svako izborno područje istaknuti kandidate za koje ćemo već na izborima znati, ako ih zaokružimo i produ, da će nas upravo oni zastupati? To će onda biti naši, a ne saborski zastupnici. Možda bi tako bar za nijansu bili manje vojnici partija jer bi, osim svojoj stranci ili skupini, morali i nama iz svoje izborne jedinice biti na raspolaganju, tražiti rješenja i za naše probleme, zastupati i naše interese.
Jednako tako nije bilo hrabrosti ni volje za donošenje zakona o smjeni vlasti koji bi jasno odredio do kojih su razina i gdje ljudi smjenjivi s promjenom vlasti, a gdje to više ne može biti razlog. Ovako sa svakom promjenom vlasti bivaju smijenjeni i oni koji bi po prirodi stvari trebali biti i mnogi koji ne bi.
Svakoj je vlasti važno na što više mjesta imati svoje ljude. Zbog toga se ni u mandatu tek minulog saziva Šabora nije imalo volje pozabaviti nadzornim odborima poduzeća u državnom vlasništvu. Tako će i ubuduće u njima sjediti razni ministri, njihovi pomoćnici i ostali dužnosnici i zajedno s upravama, koje postavljaju iste vlasti, voditi poduzeća. Za vođenje tih poduzeća i njihove nadzorne odbore jedino mjerilo može biti stručnost, a ne podobnost. I tu trebaju ostati sve dok su poduzeća uspješna. Često govore kako zbog zauzetosti i opsežnih materijala i ne stignu sve dobro proučiti pa time pravdaju pogreške i propuste. Očito je da ne mogu istodobno dobro obavljati dva posla, obavljati dužnosničke obveze i raditi u nadzornom odboru. A onda, pak, ako moraju birati gdje će se više dati, čemu se više posvetiti, prevagnut će dužnosničke obveze, bavljenje politikom. Jer politika im daje kruh, a i mjesto u nadzornom odboru. Osim toga, pravljeno raditi u nadzornom odboru moglo bi katkad značiti zamjeranje politici koja ih je onamo postavila jer se ne služi poglavito interesima te politike. A onda se može odletjeti i iz nadzornog odbora i iz politike.
Uz to, mnoge se zasluge iz predizbornog vremena, potpore, donacije i koalicije plaćaju i naplaćuju mjestima predsjednika i članova uprava i nadzornih odbora poduzeća. Zato građani imaju pravo znati tko daje donacije za izbore, koliko i komu. Stavljanjem pred javnost tih podataka mnoga mjesta u upravama i nadzornim odborima tvrtki, ali i mjesta pomoćnika, savjetnika i slično, više neće biti iznenađenje jer su naplaćivanje nečega ‘zakaparenog’. Uz konkubinat uprava i nadzornih odbora poduzeća u državnom vlasništvu pod pokroviteljstvom i dirigentskom palicom vlasti vežu se i javne nabave, dobivanje poslova na javnim natječajima. U javnoj se nabavi vrte novci i, bez obzira na natječaje, samo treba na pravome mjestu imati svoje ljude pa se sve sredi. Nitko ne misli da su zbog toga svi umreženi i lopovi, ali i oni pošteni ostanu u sjeni nepoštenja. No nikoga ne treba ni dovoditi u napast stvarajući uvjete i prilike jer, kao što kaže narod – prilika stvara lopova. A i u Očenašu molimo: ‘… i ne uvedi nas u napast…’. No jasno je da se te ‘napasti’ stranke ne žele olako odreći. To je i moć koja proizlazi iz nadzora i upravljanja moćnim.
