Promjene investitorskog fokusa prema nekretninama i prema inozemnim tržištima mogu ozbiljno utjecati na strukturu nacionalne ekonomije vodeći prema ‘crnogorskom’ sindromu. Zbog slabe uloge države i od poreza slobodnih kapitalnih tokova, Crna Gora postaje metom međunarodnoga špekulativnog kapitala koji razara tkivo tamošnje ekonomije stvarajući pritom trenutačni privid blagostanja.
Blijeda i u velikoj mjeri isprazna politička rasprava između dviju vodećih političkih stranaka u samoj završnici borbe za sljedeći mandat u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti posve je istinska ključne ekonomsko teme. Vijest o tome da međunarodne financijske institucije visoku vanjsku zaduženost Hrvatske ocjenjuju vrlo rizičnom i upozoravaju na prijetnju ekonomske krize koju tako visoka zaduženost može izazvati ne potiču ozbiljnu raspravu o ključnim ekonomskim pitanjima i izazovima koji će dočekati buduću hrvatsku vladu vrlo je brzo zaboravljena. Političke elite moraju, međutim, razumjeti da je politika samo javna usluga te da su političari tek javni službenici koji moraju profesionalno odraditi svoj mandat upravljanja državnim poslovima na dobrobit onih koji su im taj mandat povjerili. Dakle: iako je do izbora ostalo tek nešto više od tjedan dana, moramo uporno upozoravati na stvarne teme kojima bi se politika morala baviti.
Sadašnja razina blagostanja, viša u Hrvatskoj nego u većini istočnoeuropskih zemalja, postignuta je uglavnom zahvaljujući visokoj dostupnosti kredita javnog i privatnog sektora. Današnje mogućnosti zaduživanja na raspoloženju centralnoj državi, lokalnoj samoupravi, poduzećima i građanima jednostavno su bez presedanja u hrvatskoj ekonomskoj povijesti. Banke su u posljednjih nekoliko godina bile spremne financirati sve potrebe potrošnje i investicija, građani su sve lakše dolazili do kredita za potrošnju i ulaganja u realnu ali i financijsku imovinu. Država se sve povoljnije zaduživala na inozemnom te u novčanom vrijeme na domaćem financijskom tržištu. Domaća je štednja rasla ali nije bila približno dovoljna za podmirivanje potrošnih i investicijskih apetita gotovo svih sektora hrvatske ekonomije. Bankarska akvita dosegnula je oko 110 posto jednogodišnjega nacionalnoga dohotka, što je daleko najviše u krugu istočnoeuropskih zemalja; bankarska akvita u Sloveniji iznosi oko 90 posto BDP-a, u Slovačkoj i Češkoj oko 80 posto a u Srbiji ispod 45 posto. Deficit na vanjskotrgovinskom računu već je godinama izrazito visok, zapravo daleko najviši među usporedbom ekonomijama s kojima najviše trgujemo. Hrvatska je daleko visoko zadužena zemlja s visokim i rastućim uvozno-izvoznim deficitom. O tome nema nikakve dvojbe, pa se buduća izvršna vlast mora suočiti s visokim rizicima koje ove činjenice donose.
Nema neposredne opasnosti od dužničke krize. Međunarodno financijsko tržište vrlo će vjerojatno i u budućnosti biti spremno financirati rast potrošnje i refinancirati postojeće dugove. Riječ je uistinu o marginalnim veličinama koje velikim privatnim i institucionalnim financijskim grupacijama zapravo ne predstavljaju velike rizike. Primjerice, akvita Zagrebačke banke ne čini više od dva posto aktive grupacije Unicredit, u čijem je vlasništvu najveća hrvatska banka. Posebnu kvalitetu hrvatskim dugovima donosi visoka kolateralizacija s nekretninama čije cijene rastu. Cijene građevinskih zemljišta, posebno duž obale i na otocima, a sličan je trend u svim velikim gradovima u unutrašnjosti te u Lici, uporno rastu i dosežu zapadnoeuropske vrijednosti. Uskoro se može očekivati i ubrzani rast cijena poljoprivrednih površina.
Zanimanje za hrvatske nekretnine je golemo. Unatoč mnogobrojnim ograničenjima, osim domaćih ulagača koje financiraju domaće banke vrlo su aktivni i inozemni institucionalni i privatni investitori. Potpredsjednik vodeće švedske banke tako je kupac preskupe nekretnine na Hvaru, a predsjednik uprave najveće austrijske građevinske grupacije sagradio je predimenzionalnu rezidenciju na Braču. Siromašni otočki težaci postaju preko noći bogataši. Od desetak tisuća novoosnovanih poduzeća u 2006. godini jedna trećina registrirana je za poslovanje s nekretninama. Tvrtke poput Male kuće Bol d.o.o, Vile Lucije d.o.o. ili Ryan RA-a d.o.o. nova su paradigma neposrednih inozemnih ulaganja kako ih hladna statistika prikazuje. Riječ je daleko o ulagačima u nekretnine koji osnivajući društva kapitala ne samo da jednostavno prolaze kroz birokratske restrikcije već na taj način izbjegavaju plaćanje poreza na promet nekretnina prilikom kasnije prodaje. Na tom valu ulaganja u realnu imovinu plivaju i domaći investitori.
Privlačnost ulaganja u građevinske i poljoprivredne nekretnine neće se smanjivati. Neposredna ulaganja kao…
Nekretnine. Trećina od desetak tisuća novopokrenutih poduzeća u 2006. godini registrirana je za poslovanje s nekretninama. Osnivajući tvrtke, ulagači u nekretnine jednostavnije prolaze kroz birokratske restrikcije i izbjegavaju plaćanje poreza na promet nekretnina pri kasnijoj prodaji.
