PREDNOSTI I MANE UPOTREBE PLINA

Prema sadašnjem omjeru cijene benzin-a i plina ušteda je otprilike 45 posto, a ispušni plinovi mnogo su manje štetni za okoliš. No upotreba plina umjesto benzina smanjuje performanse automobila i otvara problem pouzdanosti i dodatnog servisiranja.

Mnogi opravdano strahuju da će cijena goriva i dalje rasti. Crne slutnje potvrđuju i sve veća cijena srove nafte na svjetskom tržištu, koja bi uskoro mogla dosegnuti i stotinu dolara za barel. Iako naši vozači pri kupnji automobila dvoje ‘dizel ili benzin’, najisplativije gorivo koje može pokretati automobil registiran za vožnju po cesti jest plin. Mnogi izlaz nalaze u ugradnji instalacije na ukapljeni naftni plin (UNP), odnosno LPG (engl. liquid petrol gas), koji se već dugo prodaje po 3,05 kuna po litri.

Napajanje automobilskog motora tekućim naftnim plinom donosi tri važne prednosti. Prema sadašnjem omjeru cijene benzina i plina ušteda otprilike 45 posto. Udjeli otrovnih ugljičnog monoksida (CO) i ugljikovodika (HC) u ispuhu smanjuju se 80 posto, a koncentracija kancerogenih dušikovih oksid (NOx) pada više od 50 posto. Prednosti su još veće kod starijih automobila bez katalizatora. Kvalitetnijim izgaranjem i nižim te ravnomjernijim toplinskim i mehaničkim opterećenjima produžuje se vijek motora 20 do 30 posto. Ima i iznimaka pa, primjerice, u neke automobile valja ugraditi dodatno podmazivanje ventila.

Suprotno mnogim mišljenjima, i metan i propan-butan su sigurna goriva. Naime, sve su komponente koje se ugraduju u automobil više struko provjerene i iskušane, a osim toga svaka od njih pojedinačno prolazi atest. Spremnik za plin uređaja Landi Renzo izrađen je od kaljenog čelika deblijne četiri milimetra i podnosi visok tlak. U sudaru gotovo uvijek ostaje neoštećen, a ako ga se i probije, plin ekspandira i hladni se na minus 30 stupnjeva pa ga se ne može zapaliti otvorenim plamenom jer je prehladan. Ako se i zapali, gorit poput baklje i nema nikakve opasnosti od eksplozije. Plastični je spremnik za benzin prema njemu prava opasnost jer često puca, benzin istječe i lako se zapali. Stoviše, sigurnost je zajamčena. Postoje automobili koji imaju dva spremnika za gorivo, jedan pokraj drugog, koji bez problema dobivaju atest i dozvolu za kretanje u svakodnevnom prometu.

Međutim, iako za plinom u posljednje vrijeme vlada pomama, nekoliko stvari ne treba zaboraviti. Naime, kao i svako drugo gorivo i plin ima svoje pluseve i minuse. Tu je, ponajprije, cijena. Niska je jer nije opterećena trošarinama, ali treba vidjeti hoće li to tako i ostati. Ako se povisi, svi oni koji prijeđu na plin mogli bi izgubiti jer automobil s plinskom instalacijom troši 15 do 20 posto više goriva. Nakon toga, ni svi UNP-ovi u Europi nisu isti. Naidete li na neki s manjim postotkom butana, automobil će dodatno izgubiti na performansama, a u ekstremnom slučaju moglo bi se dogoditi i da stane. Nadalje, ne treba zaboraviti ni da plin otprilike od pet do deset posto smanjuje performanse automobila. Tu su i dodatni troškovi. I posljednje, kad je automobil hladan, ne može se upotrijebiti plin, nego se mora čekati da postigne radnu temperaturu da bi ga se moglo prebaciti na plin.

Za pogon automobila pretežno se rabi tekući naftni plin. To je smjesa propana i butana, koji su u tekućem stanju pri tlaku od sedam bara. Spremnici se izrađuju od specijalnog čelika postupkom dubokog vučenja i zavaruju pod zaštitnim plinom. Prije uporabe zavari se rendgenski ispituju, a spremnik provjerava na tlak od 40 bara, što je četiri puta više od tlaka punjenja.

Treba naglasiti da postoji i druga vrsta plina – CNG (engl. compressed natural gas), visokokomprimirani zemni plin, koji se uglavnom sastoji od metana. Toga čistog energenta još ima u izobilju, a preostat će ga i kad nestane nafte, stoga se većina proizvođača priprema za njegovu upotrebu u serijskim do-rađenim modelima. Samo bi neiskorišteni zemni plin, koji se na crpilištima nafte spaljuje ili ispušta u atmosferu, bio dovoljan za pogon svih automobila u Europi.

Naime, da bi se spremio energetski ekvivalent 10 litara benzina, potrebno je stlačiti 50 litara zemnog plina na 200 do 250 bara. Uz to se pri punjenju zemnog plina u spremnike pod tlakom troši kilovatsat energije po kilogramu napunjenog plina. Problem je i u kapacitetu spremnika. U klasičan se automobil može smjestiti spremnik do korisnog obujma od 80-ak litara, što omogućuje doseg od 200 do 250 kilometara. Zbog toga se u razvijenim zemljama EU takva opcija sve više zagovara za gradski prijevoz. No za osobne automobile takva je oprema iznimno skupa, posebice zbog spremnika za plin, koji konstrukcijski treba biti prilagođen ekstremno visokom tlaku. U Hrvatskoj nema subvencija ni ekoloških bonusa kao, primjerice u Njemačkoj i Italiji, a zasad postoje samo jedna punionica – na Radničkoj cesti u Zagrebu, a u vlasništvu je Gradske plinare. Zbog toga je to za naše vozače ipak daleka budućnost.

Upotreba autoplina rasprostranjena je u europskim zemljama, među kojima prednjači Italija – ondje ima 2.800 crpki za punjenje plina, ali i 1,6 milijuna vozila. Nizozemska ima jednak broj punionica i 370.000 vozila na plin. Zanimljiv je i primjer Poljske, s 1,5 milijun vozila na plin i 5.200 punionica, a slično je i u Turskoj.

Troškovi koje treba predvidjeti pri upotrebi autoplina uključuju: ugradnju instalacije od 3.600 do 14.800 kn, jednokratni postupak atesta pri ugradnji vozila s plinskom instalacijom od 1.300 kn, godišnji namet na vozila s plinom (dodatno na registraciju i tehnički pregled) od 550 kn, te servisiranje plinske instalacije (svakih 15 do 20.000 km) od 200 do 500 kn.

Za sljedeće je razdoblje najprikladniji ukapljeni naftni plin (propan-butan), a i tu postoje dvije važne izvedbe. Klasična je, s neizravnim ubrizgavanjem (u usisnu cijev), jeftinija, ali takva oprema ne može osigurati posve pravilno doziranje plina i ne mogu se izbjeći opasne naknadne detonacije. Zbog toga se takva oprema ne smije ugraditi u automobile s usisnom granom od plastike jer bi se rasprsnula. No takva je izvedba štetna i za ostale motore jer povratne detonacije mogu oštetiti usisne ventile i unutrašnjost cilindra. Zbog toga je preporučljivo ugraditi opremu s izravnim ubrizgavanjem, što treba platiti od 11.000 do 14.000 kuna. No takva oprema omogućava kvalitetnije izgaranje i bolje parametre. Na našem tržištu dostupna je oprema svih najvažnijih proizvođača: BRC-a, Landi Renza, Lovata, OMVL-a, Prinsa.