Specijal

Prošlogodišnji pobjednik je Fordov S-Max, monovolumen koji je zasigurno pomaknuo granice u klasi i konkurenciji zadao dosta glavobolja. Tko će biti slavodobitnik ove godine, znat će se 19. studenoga.

I ako mnogi misle da su svi automobilistički izbori prije svega rezultat interesnih igara auto-industrije te da se njihovim rezultatima ne treba vjerovati, izbor Car of the Year jedini je pravi odraz onoga što specijalizirani novinari iz renomiranih izdanja sa Staroga kontinenta misle o automobilima koji su se tek pojavili na tržištu. Naime, izbor europskoga automobila godine, koji se održava od 1964. godine, definitivno je najobjektivniji, najbolji i, sveukupno gledano, najkvalitetniji izbor Staroga kontinenta te mnogi vlasnici automobila i kod nas na stražnjem staklu svojih ljubimaca imaju oznaku na kojoj piše Euro Car of the Year. Mnogo je razloga zbog kojih je upravo taj izbor najcjenjeniji, ali jedan je najvažniji: svi sudionici potpuno su neovisni o automobilskoj industriji u svakom pogledu, osim što o njoj pišu. Naime, žiri je međunarodni, tako da ne postoji mogućnost protežiranja automobila iz neke zemlje, a odvija se pod patronatom sedam cijenjenih i neovisnih časopisa iz cijele Europe: Auto piste iz Španjolske, Auta iz Italije, Autovisle iz Nizozemske, L’ automobilea iz Francuske, Autocara iz Velike Britanije, Sterna iz Njemačke te Viblangea iz Švedske. No, da bi se osiguralo što više mišljenja, kao i što veća objektivnost, žiri je svake godine sve širi te ove godine ima 58 članova iz 22 zemlje: po šest iz Italije, Engleske, Njemačke, Francuske i Španjolske, dok Švedska i Austrija imaju po tri, a ostale zemlje jednog ili dva člana. Među njima je i jedan predstavnik automobilskog tiska iz susjedne nam Slovenije, Rusije, Turske, Norveške itd. Tko god bude pobjednik, pobijedit će u konkurenciji 33 modela, koji su bili testirani prema posebnim, strogo određenim kriterijima.

Svi novinari koji imaju pravo glasovati testiraju automobile te gledaju kako se oni iskazuju u kategorijama dizajna, udobnosti, sigurnosti, ekonomičnosti, rukovanja, performansama, funkcionalnosti, zadovoljavanja ekoloških zahtjeva, zadovoljstva vozača i na kraju – cijene. Ocjena se dobiva tako da se zbroji broj bodova koji iz svake od navedenih kategorija dobije neki automobil. Naime, svatko od članova žirija mora odlučiti koliko će od 25 bodova koje ima za ocjenu dati finalistima, i kome. Potom mora napisati pismeno obrazloženje svoje odluke, koje mora objaviti na internetskoj stranici www.caroftheyear.org. Upravo je javno objavljivanje odluka članova žirija odlika zbog kojih je taj izbor automobila godine jedan od najcjenjenijih. Osim toga, tom izboru u prilog govori i tradicija održavanja, koja sada ulazi u svoje peto desetljeće, što je također izvrsna referenca za sve potencijalne kupce automobila. No, da bi se automobil uopće našao u krugu kandidata, moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji. Riječ je o još jednoj karakteristici izbora kojom se dokazuju ozbiljnost i profesionalnost. Naime, kandidati u izboru moraju biti posve novi modeli, s time da se automobil u godini glasovanja mora prodavati u najmanje pet europskih država i očekivana prodaja mora biti veća od 5.000 primjeraka na godinu. Kada se malo pogleda povijest izbora, Fiat je uvjerljivi pobjednik, jer s naslovom kojom se 2004. okitila Panda njegovi su automobili odnijeli pobjedu čak devet puta.

Osim brenda Fiata, u koncernu su tri titule osvojili Alfa Romeo i Lancia. Na ljestvici pojedinačnih pobjeda slijedi Renault sa šest osvojenih titula. Vrlo je zanimljivo da je automobilima iz Azije trebalo gotovo punih trideset godina da se barem jedan od njih okitit titulom najboljeg. No, još je zanimljivije da su to jedini slučajevi kad su pobjedili neeuropski proizvođači. Riječ je o malom japancu Nissan Micri te Toyotama Yaris i Prius.

Prestižna titula želja je svakog proizvođača automobila jer je sva kako dobra preporuka potencijalnim kupcima, a može i odlično poslužiti u reklamnoj kampanji. No, ona ne mora automatski značiti i dobru prodaju za model koji ju je osvojio jer se u povijesti dogodilo i nekoliko negativnih slučajeva. NSU je najbolji primjer za talni fijasko automobila koja je na građen titulom najboljeg u Europi, RO 80 bio je tehnički napredan, futuristički dizajniran i dobrih performansi, ali imao je i totalno proširen koncept motora. Nepouzdan i rastrošan motor ne samo da je bio odgovoran za katastrofalnu prodaju automobila, već je izazvao i totalnu propast NSU-a. Još je nekoliko automobila totalno podbacilo: Rover 3500 DS1, Ford Scorpio i Citroën XM. Druga je krajnost što se tiče uspješnosti Opel Kadett E, koji se u sedam godina proizvodnje prodao u gotovo četiri milijuna primjeraka, što je dosad najbolji rezultat europskog automobila godine, a upravo mu je ta titula osigurala dobar početak prodaje.

Većina pobjednika ipak ostvari dobre rezultate, posebno u posljednje vrijeme. Europski žiri uz bogatu tradiciju i internacionalnost, posjeduje i veliku dozu nezavisnosti te je sigurno najkompetentniji za odabir automobila godine u Europi te bi trebao biti vrlo dobra referenca kupcima. Prošlogodišnji je pobjednik Fordov S-Max, monovolumen koji je definitivno pomaknuo granice u klasi te je konkurenciji zadao dosta glavobolja. Tko će biti slavodobitnik ove godine znat će se za tri dana, 19. studenoga, kad će žiri obznati svoju konačnu odluku. Kad bismo se morali kladiti, rekli bismo da najveće šanse imaju Fiat 500, Kia Ceed i Nissan Qashqai, koji su u posljednje vrijeme digli najviše prašine. No, iznenađenja su uvijek moguća. Dodjela nagrada održat će se u Berlinu 29. siječnja iduće godine.