Turizam je neosporni hrvatski resurs, a turistički objekti jedan su od glavnih ulagačkih ciljeva. S druge strane, drvna je industrija jedan od naših glavnih aduta na izvoznim tržištima s rastom izvoza od oko 30 posto na godinu te sudjeluje s oko 8,5 posto u našem ukupnom izvozu. Unatoč potencijalu, u društvu i institucionalnim krugovima često prevladava slika o tome da domaća industrija nije u stanju pratiti zahtjeve investitora i projektanata te da je općenito nekonkurentna. Mnogi primjeri to opovrgavaju, no najveće je ograničenje u nedostatku informacija, jer hotelijeri često nemaju potpune i točne podatke o ponudi domaćih industrija.
Promjena stanja najviše je u interesu drvoprerađivačkom sektoru, budući da se za svoj rast i širenje mora izboriti na nekim stranim, nerijetko vrlo složenim tržištima. Istodobno na domaćem tržištu, ‘u domaćem dvoćištu’, strani dobavljači opremaju naš hotelski sektor, i to često opremom sumnjive kvalitete. Vrlo su pritom važni i projektanti koji moraju predvidjeti vrstu opreme, od prozora, vrata, podova do namještaja. U svakom od tih segmenata domaća drvna industrija ima odgovarajuću ponudu, po kvaliteti i obliku primjerenoj najvećim svjetskim standardima, no upravo projektanti inzistiraju na inozemnim materijalima i opremi, izbjegavajući mogućnost ugradnje domaćih inačica.
Jedan od glavnih razloga jest njihov kvalitetniji marketing i studiozniji pristup u promoviranju svojih proizvoda. Stranci imaju besprijekorne prostore, tehničke upute, rade prezentacije svojih noviteta i zasipaju projektante i investitore različitim materijalima. Domaća industrija, s čestim ostacima mentaliteta dogovorne ekonomije, nije konkurentna na pravi način. Kasno saznaje za natječaje i nema prave partnerske komunikacije s razinama koje odlučuju o opremi koja će se ugraditi u neki hotel, kamp ili restoran. Tako je to u globalu, gleda li se sa stajališta ukupnoga drvoprerađivačkog sektora koji danas proizvodi drvo i namještaj za više od devet milijardi kuna, od kojih će gotovo šest milijardi završiti u izvozu.
Međutim, i tu postoje iznimke, manje domaće tvrtke koje su se specijalizirale za ponudu namještaja i hotelsku opremu i koje već opremaju se oska gospodarstva u Istri i hotele u Dalmaciji. Dosta svijetle primjere opremanja objekata nalazimo i u okolici Zadra gdje djeluju ‘namještajke’ tvrtke izrasle na obiteljskoj tradiciji, iz skromnih obrta koji su rasli na klima preporuka i zadovoljnih investitora. Oni su široj javnosti nepoznati, jer proizvode većinom za hotelijere i ugostitelje, eventualno izrađuju namještaj za apartmanske sobe.
Nažalost, to im nije core biznis, nego to rade usput, no ipak ostvaruju zapožene rezultate. Gaj je opremio nekadašnji Intercontinental, današnji Westin, i to prema vrlo visokim kriterijima, no posljednji primjeri opremanja Sheratona ili Jadranških Lusuznih Hotela potvrđuju prevlast stranih dobavljača. Talijanska je Selva opremala rječku Bonaviju, a veseli činjenica da je za sličan riječki hotel Jadran opremu isporučio domaći Finvest, koji je, kao i za svoje hotele u Njivicama, angažirao domaću dizajnericu Svjetlanu Despot iz tvrtke Data decor.
