MIKADO

Čala, kojima cijena varira između 200 pa sve do pet tisuća kuna. Položaj na tom usitnjenom tržištu Kraljević planira osigurati angažmanom svojih unutarnjih snaga od kojih navodi dugogodišnju tradiciju, zastupljenost na tržištu, uhodanost biznisa, suvremenu tehnologiju i strojeve za proizvodnju.

  • Izdvojio bih stručan kadar kao jedan od najvažnijih čimbenika za uspjeh optičara. Zato pozdravljam prvu generaciju polaznika škole za optometriste, koje će optičari vrlo rado zaposlit – navodi Kraljević, koji u tvrtki, što u proizvodnji, što u prodaji, zapošljava 20-ak osoba.

U Optici Kraljević marketing smatraju dobrim sredstvom za pozicioniranje na tržištu ponuđača optičarskih i medicinskih proizvoda, zbog čega stalno intenziviraju promotivne aktivnosti.

  • To je do sada znatno povećalo prodaju i ukupnu produktivnost obrta – kaže Branko Kraljević.

Prema broju prodajnih mjesta Kraljevića slijedi Monokl s četiri lokacije pa Optika Križan s tri i četvrtom u pripremi. Vlasnik Optike Križan Andelko Križan zasad planira otvoriti još jednu radnju i posao polako prepustiti kćeri jer se, kaže, polako već zasitio tog biznisa.

  • Već sam 20 godina u toj branši i moram priznati da je vrlo teško opstati. Primjerice, kako jedan stroj može stajati između 30 i 40 tisuća eura, tehnologiju mogu pratiti svakih pet ili šest godina. Procijenio sam da bih, da bi se investicije isplatile, trebao otvoriti novu radnju – objasnio je Andelko Križan, koji je prema podacima Poslovne Hrvatske prošlu godinu zaključio sa 170 tisuća eura prihoda i dobiti od pet tisuća eura.

Za razliku od konkurencije, uglavnom registrirane kao obrt, Križan je svoju tvrtku sa sedmero zaposlenih odmah registrirao pri trgovačkom sudu. Iako ne može potvrditi jesu li neke optičarske radnje iz poduzeća u obrt prešle zbog niskih prihoda ili nekih drugih razloga, tvrdi da mu registracija olakšava poslovanje.

  • Jednostavno ne želim razgovarati s činovnikom u Poreznoj upravi jesam li ili nisam prijavio dovoljno poreza. Ovako mi je mnogo lakše – tvrdi Križan, koji ne vidi presvijetlu budućnost u optičarskoj struci, posebice u proizvodnji naočalnih ili kontaktnih leća ili okvira.

U Križanovu radnju tek tri posto okvira dolazi iz domaćih tvornica. Vlasnik tvrdi da je prava šteta što domaća proizvodnja nije konkurentna.

  • U prvom redu iza domaćih proizvođača okvira ne stoji nikakav brend, a to je sa stajališta kupca važan čimbenik pri odluci o kupnji. Sa stajališta optičke radnje prepreka je cijena tih okvira. Uspoređe radi, domaći okvir optičar plaća između 100 i 200 kuna, a uvoznici su između 40 i 75 kuna. Kvalitetni su i jedni i drugi, ali je razlika u cijeni očita. Proizvodnja naočalnih i kontaktnih leća prilično je skromna, a i tehnologija i krajnji proizvodi su preskupi – nastavlja Andelko Križan i dodaje da su zato domaće optičke radnje okrenute stranim tržištima, odakle nabavljaju proizvode.

Domaći se optičari također boje da bi im ulazak stranih lanaca na hrvatsko tržište mogao srušiti cijene, pa na kraju i ugroziti poslovanje, odnosno mogućnost širenja prodajne mreže. Te se opasnosti, izgleda, odnose samo na lance ili optike koje se planiraju širiti bilo ulicu niže ili, pak, u drugi grad, jer onima koji su odlučili ostati na brojci od samo jedne optičarske radnje, izgleda, dobro ide. Zbog toga što je sa samo jednom optikom ostvario promet od 125 tisuća eura i zbog specifične strategije poslovanja, vlasnik Optike Ćurin zaslužio je spomena u priči o optičarima.

Naine, Dino Ćurin se u biznis upustio potkraj osamdesetih, a prije petnaestak godina otvorio je još jednu optiku. Međutim, odlučio ju je zatvoriti jer, tvrdi, nije uspio izravno raditi s kupcima.

  • Osobno radim sa strankama i u moju optiku ljudi dolaze na temelju poznanstva. Kao što postoji osobni bankar, tako ja želim biti osobni optičar. Međutim, budući da imam samo jednu optiku, ne mogu nuditi niske cijene. Od dobavljača ne kupujem mnogo robe, pa nemam ni velike popuste. Robu po sniženim cijenama ipak se može nabaviti tako da se orijentirate na pojedine dobavljače – objašnjava Ćurin.

S obzirom na to da je situacija na optičarskom tržištu u Hrvata poprilično kaotična i da većina njih nevoljko medijima otkriva podatke o poslovanju, dade se zaključiti da u se biznis s naočalama isplati ući samo onima koji nemaju ambiciju ‘prešišati’ vodeći Ghetaldus. Ipak, odluče li premašiti broj njegovih optičarskih radnji, moraju računati na to da postoje izgledi da i sami obole od PTSP-a.