Produktivnost hotela na razini sedamdesetih

Hotelijeri se, osim poreza koji plaćaju državi, danas najviše žale na nedostatak kvalitetnog kadra. Članovi uprava i menadžeri prelaze iz jednoga u drugi hotelski lanac, u nadi da će naći na bolje radne uvjete i vlasnike koji ih slušaju, ali njih je ipak više nego kvalitetnih radnika koji opslužuju goste. Interes turističkih i ugostiteljskih radnika za radom u struci smanjuje se što zbog niskih plaća, što zbog sezonskog načina poslovanja, koji prakticira više od 60 posto hotela u Hrvatskoj. U posljednjem ovogodišnjem izdanju našeg priloga HoReCa objavili smo intervju s profesoricom Ivankom Avelinom Holjevac s opatijskog Fakulteta za turistički i hotelski menadžment, koja u suradnji s Ministarstvom turizma i Sindikatom turizma i usluga operativno sudjeluje u projektu Implementacija standarda rada u hrvatskim hotelima, što će se iduće godine provoditi u dva hotela s tri i četiri zvjezdice.

Taj bi projekt trebao hotelijerima koji nisu dijelom međunarodnoga lanca biti putokaz u organizaciji i standardizaciji rada u hotelima. Naime, istraživanja pokazuju da se u većini hotela upravo zbog nedostatka standarda produktivnost rada nije mijenjala u posljednjih 30 godina. Međutim, prema mišljenju nekih hotelijera strog standardi mogli bi predstavljati i određenu opasnost. Strogo propisana pravila mogu prouzročiti sterilizaciju rada i nedostatak kreativnosti u osmišljavanju novih ideja koje možda ne ulaze u godišnje budžete, ne stoje mnogo, a osiguravaju dodanu vrijednost proizvodu.

S druge strane, malim obiteljskim hotelima nije lako pratiti propisana pravila napisana za 200 zaposlenika, od kojih svaki zna gdje mu je mjesto, jer u takvim kapacitetima često jedna osoba radi više poslova. Takav je barem slučaj u obiteljskom hotelu Valsabbion, u vlasništvu Sonije Perić, supruge direktora Brijuni Rivijere Veljka Ostojića. Reportažom iz Valsabbiona počeli smo u HoReCi serijal priča o ljudima koji na neki način kreiraju turističku politiku u Hrvatskoj, a istodobno imaju vlastiti biznis, bilo da je riječ o hotelu, restoranu ili putničkoj agenciji. Veljko Ostojić jedna je od ključnih osoba u Istri i u Hrvatskoj i kad je riječ o kreiranju makroturističke politike, a istodobno je u braku sa Sonjom Perić koja ta znanja implementira u mikrosredini, pa je Valsabbion zanimljiv i uspješan spoj teorije i prakse, makro i mikroznanja.

Hotel zaobilazi poznata priča prema kojoj su najveći troškovi hotelijera upravo u vrijeme kad u hotelu nema gostiju. To se prije svega odnosi na plaćanje režija, odnosno energije, čija potrošnja u hrvatskim hotelima premašuje europski prosjek. U razgovoru s Ninom Kurtaljom, vlasnikom tvrtke Elma Kurtalj, koja će od iduće godine sudjelovati u projektu Europske unije – ETABETA – Nova energija u turizmu, saznali smo da je razina svijesti o potrošnji energije hotelijera u Hrvatskoj vrlo niska uz objašnjenje kojim se instrumentima može na godinu u džep stavit gotovo 100 tisuća eura koji se inače bacaju radi neracionalne potrošnje.

Skijaška sezona već je počela, prognoze o broju domaćih skijaša koji će posjetiti svjetska skijališta slične su lanjskim (oko 200 tisuća), a hrvatski hotelijeri čija su vrata hotela tijekom cijele godine otvorena sve se više ‘upinju’ da popune svoj kapacitet neskijašima i opravdaju cjelogodišnje poslovanje. Do izražaja zimi dolazi sve što je vezano uz toplu vodu, a to su uglavnom toplice, koje najviše profitiraju. Pozornost je usmjeren na ‘vikend bježunce’ koji ‘love’ povoljnije aranžmane čija je cijena zimi niža i više od 30 posto. No, kao što bi rekli teoretičari – spuštanjem cijena radnici dobivaju niže plaće, čime se pak snižava i kvaliteta usluge, a to pak zatvara magični krug cjelogodišnjeg poslovanja i produktivnosti.