SlingCatcher – kutija puna televizijskih čuda

U Hrvatskoj je čest slučaj da direktor tvrtke 98 posto svog vremena troši na naplatu potraživanja umjesto na razvijanje poslovanja, ističe Josip Prgomet, izvršni direktor FTC usluga.

Napleta potraživanja među hrvatskim poduzetnicima iz godine u godinu postaje gorući problem jer nakon poslane fakture mnoge kompanije svoj novac moraju katkad čekati nekoliko mjeseci, što im otežava poslovanje. U takvim situacijama tvrtke se u zamjenu za svježi novac odlučuju na faktoring, odnosno na ustupanje vlastitih potraživanja specijaliziranim tvrtkama. Josip Prgomet izvršni je direktor tvrtke FTC usluge, koja se specijalizirala upravo za faktoring u sektoru gradnje i održavanja vodoopskrbnih sustava, sustava odvodnje otpadnih i oborin-skih voda te plinskih i cestovnih mreža.

• To je ogroman sektor u kojem se nalaze izvođači, kompanije koje se bave repromaterijalom te tvrtke koje dobavljače imaju u inozemstvu. Ukupna potraživanja unutar tih sektora iznimno su velika i mjere se u milijardama kuna – ističe Prgomet.

Faktoring se kao oblik financiranja, kaže, isplati svim tvrtkama koje ne mogu trošiti vrijeme na naplatu, već na razvoj proizvoda, poboljšanje usluge i na širenje tržišta.

• Tvrtke koje prodaju ili proizvode specijalizirane su, znaju i vole raditi svoj posao. Napleta potraživanja nije nešto čemu su vične, a u konačnici ne žele trošiti kapacitete tvrtke na naplatu. U pravilu im je isplativije platiti uslugu faktoringa i nastaviti raditi ono što najbolje znaju, odnosno prodavati svoj proizvod ili uslugu – naglašava Prgomet.

Dodaje da je u poslu ustupanja potraživanja, unatoč predrasuđama da se tako remeti odnos klijenta i dužnika, njegovo iskustvo upravo suprotno – često se time, kaže, omogućuje njihova daljnja suradnja i poslovanje pronalaženjem adekvatnog načina financiranja postojećeg duga.

U njegovom svakodnevnom poslu s klijentima najvažnije je, kaže, razviti odnos povjerenja, a s pozicije izvršnog direktora tvrtke koja ‘otkupljuje’ potraživanje treba pak jako paziti na sigurnost plasmana i na ekonomsku računicu, odnosno na omjer cijene vlastitog financiranja i na trošak usluge i naknade faktoringa koja se naplaćuje klijentu.

• U Hrvatskoj je čest slučaj da direktor tvrtke 98 posto svog vremena troši na naplatu potraživanja umjesto da je usmjeren na razvijanje poslovanja kompanije. Za poslovanje bi mu možda bilo korisnije ustupiti potraživanje odmah nakon po izdavanju fakture nego čekati 90 i više dana na naplatu – ističe Prgomet.

Na hrvatskom tržištu, dodaje, gotovo su sve tvrtke koje se bave faktoringom u vlasništvu banaka, ali došlo je vrijeme i za faktoring tvrtke u rukama privatnika koje imaju novca, spremne su na brzi otkup potraživanja i nude različite modele financiranja.

• Budući da je u faktoringu novac roba kojom se trguje, bankarski se sektor prirodno nameće kao jaka konkurencija zbog povoljnih izvora financiranja i lakog pristupa klijentima. No isto tako bankarski sektor zbog svojih procedura i organizacije primjerene velikim sustavim ne može osigurati brza rješenja. U tomu je prilika za tvrtke u privatnom vlasništvu koje uz faktoring mogu ponuditi i druge oblike financiranja na temelju ustupljenih potraživanja – naglašava Prgomet.

Dodaje da je u njegovom poslu važno dobro procijeniti s kojim će kompanijama surađivati i koji će model naplate primijeniti. To zahtijeva provjeravanje likvidnosti kompanije i njenu redovitost u podmirenju plaćanja, a uključuje i pronalaženje najboljeg rješenja plaćanja za dužnika. S obzirom na hrvatski običaj višemjesečne odgode plaćanja, domaćim je tvrtkama koje se bave faktoringom u odnosu na inozemne, kaže, mnogo teže, a same moraju biti mnogo snalažljivije u traženju novih rješenja naplate potraživanja kojim će se na kraju zadovoljiti interesi vlastite tvrtke, klijenta i dužnika.