Zimske plovdbi najbolji su način da doživite more i uzmorje onakvima kakvi uistinu jesu – a ozračje autentičnosti osim prirode čine i običaji koji se u to doba njeguju u narodu uz more: od paljenja barke u čast sv. N(M)ikule do božićnih i novogodišnjih uzanci.
Zima je godišnje doba kad se – suprotno latinskoj uzrečici da se ploviti mora – većina ljetnih zanesenjaka morem dobro ukotvi i utopli na suhom, ostavljajući brodove i brodice u sigurnosti marina i suhih vezova. Pojedinci, međutim, znaju da upravo zimske plovdbi posjeduju posebnu draž, i to iz više razloga. Prvi je, dakako, jer je to jedina prilika da more, ljude i obale doživite onakvima kakvi doista jesu, a ne onakvima kakvima ih čini sezonsko turističko mahnitanje. To će reći da u to ‘vrime godišća’ uzmorski svijet napokon odahne okrećući sebi i pridošlicama ako ne srdačnije a ono svakako domaćinske lice. Ima u tome i neke zahvalnosti i ‘rešpekta’ spram onih koji su unatoč zimi doplovjavali do zaboravljenih škoja.
Dakako, za takvo što – mislim na jedrenje u zimskim okolnostima – osim dobre volje valja imati dobar i pouzdan brod, pomorskog znanja, uigranu posadu, dobra odijela i toplu odjeću. Brod bi po mogućnosti morao imati grijanje kako za jedriličare tako i za motoriste, jer vas na zimskom moru čeka mnogo više i jačeg vjetra, a to znači i valova. Brod i odjeća lako se nadu, iznajmite ili posude, ali s ljudskim faktorom je već malo teže. U svakom slučaju zimsko plovdbi namijenjena je samo onima koji uistinu znaju što rade. S obzirom na to da zimi, točnije u prosincu, ne nedostaje blagdanskih ugođaja, u tom su ozračju smišljeni i ovi naši nagovori na plovdbu, a prvi od njih vezan je uz Blagdan svetoga Nikole, zaštitnika male djece, putnika i, dakako – pomoraca.
Za one koji vole regatna nadmetanja dvije su sportske mogućnosti u sklopu kojih mogu proslaviti Parca od mornara. Prva, bliža kopnu, održava se u organizaciji šibenskoga JK Vala, koji iz godine u godinu sve uspješnije organizira krstaška pripetavanja u portu ispred Dalmatinčeve katedrale. Sama regata nije odveć zahtjevna, a organizator se uvijek pobrine da se posade (prošle godine bilo ih je 50) dobro zabave u kafiću smještenom tik uz Crkvicu sv. Nikole uza samu rivu. Odmah preko puta, u Zlarinu, održava se već tradicionalna regata s dočekom Nove godine, pa je, ako propustite ovu u čast starog sveca s brdom, svakako posjetite. Druga pak regata namijenjena je jedriličarskoj eliti – onima kojima ne nedostaje znanja, vještine i snage za izazove samačkog jedrenja. Regata koja je startala prije nekih četiri godine i u javnosti ostala uglavnom upamćena po dramatičnom neštanku i samopronalaženju Damira Miloša, mijenjala je startna mjesta, ali nikad nije zaobilazila dva kulturna mjesta: Komžu i Palagružu.
Ako je potonji škol prezahtjevan za najveći dio domaće rekreativne populacije jedrenje (uz nekih dva desetak a ponekad i dvostruko više čvorova vjetra) do Komže spada u prvorazredni guš. Tim više jer tamo, u ozračju nepatvorene iskrenosti, možete sudjelovati u ceremonijalu spaljivanja žrtvene barke u čast sv. Mikule. Stari je to ritual u kojem su komški ribari iznova nalazili smisao i snagu za nove plovdbi. I ove će godine neka stara barka ispred mitskog Mustera u svom plamenu raspoliti nove energije, a u tome Komžani neće biti sami. Manje je znano da običaj spaljivanja barke u čast svetoga Mikula njeguju u još jednom mjestu snažne pomorske baštine – u Starom Gradu na Hvaru. S obzirom na to da je to lijepo mjesto bliže kopnu, možda je i pristupačnije onima koji nemaju mnogo slobodnih dana za plovdbu. Jedrenje od Splita do Hvara, sudjelovanje u ceremonijalu i misi i potom dobra blagdanska trpeza u Jurinom podrumu ili Antici, doživljaj su koji ljubitelj morskih ozračja uistinu treba sebi priuštiti. Uz jednu napomenu – Komžani barku pale 6. prosinca ujutro, Starograjani – 5. prosinca uvečer.