U doba kad smo krenuli u zajedničko putovanje, u Hrvatskoj se govorilo o konkurentnim proizvodima ili kompanijama, ali ideja da bi se cijela nacionalna ekonomija mogla uspoređivati s drugima bila je posve nova. Danas, dijelom zahvaljujući i našim naporima, konkurentnost je univerzalna tema političara, poslovnih ljudi, javnih djelatnika.
Sposobnost upravljanja vlastitom budućnošću ključna je prednost modernih nacija. Svaka zemlja ima prednosti i nedostataka: velika je ili mala, ima povoljan ili nepovoljan geografski položaj, bogata je ili siromašna prirodnim izvorima, ima mlado ili staro stanovništvo, blagu ili oštru klimu, obiluje kapitalom ili ga nema dovoljno, privlači strance prirodnim ljepotama ili kulturom.
Zemlje koje znaju iz svojih prednosti izvući maksimum, a isto tako umanjiti ili neutralizirati svoje nedostatke, prosperirat će. Uvijek nas iznova fascinira da su se najbogatija i najuređenija društva modernog svijeta razvila na hladnom i vlažnom sjeverozapadu Europe, gdje su negostoljubiva priroda i siromaštvo resursa bili izazov ljudskoj marljivosti i domišljatosti.
Umijeće tih uspješnih nacija jest u tome da su sposobne upravljati svojim prednostima i nedostacima u kompetitivnom okruženju i u skladu s time stvarati za sebe najbolju moguću budućnost. Mi u Hrvatskoj prihvatili smo se metodičnog i sustavnog promišljanja budućnosti prije pet godina. Tada je osnovano Nacionalno vijeće za konkurentnost, tijelo čija je zadaća bila promicanje dijaloga o razvojnim pitanjima između četiri ključnih društvenih skupina: poslovne zajednice, sindikata, vlade i akademskih zajednica.
U doba kad smo počeli zajedničko putovanje, u Hrvatskoj se govorilo o konkurentnim proizvodima ili kompanijama, ali ideja da bi se cijela nacionalna ekonomija mogla uspoređivati s drugima i iz te usporedbi izvlačiti zaključke o tome što moramo mijenjati i na čemu trebamo raditi, bila je posve nova. Danas, dijelom zahvaljujući i našim naporima, konkurentnost je postala ‘buzz word’, univerzalna tema političara, poslovnih ljudi, javnih djelatnika.
U nedavnoj HRT-ovoj emisiji Otvoreno na temu ekonomske budućnosti Hrvatske riječ ‘konkurentnost’ pojavila se nekoliko desetaka puta, jednako kao i u svim hrvatskim tiskanim medijima tijekom jednog slučajno odabranog mjeseca – ožujka – ne tako davne 2002. Vjerujemo da smo i mi pridonijeli tomu da naši političari, ekonomski analitičari, poslovni ljudi, ali i obični građani, novinari i drugi javni radnici govore o prosperitetu i razvoju naše zemlje kroz prizmu konkurentnosti kao univerzalne mjere kako ćemo živjeti za pet ili 10 godina.
Prvih godinu dana radili smo više-manje iza zatvorenih vrata, učeći se razgovoru, dijalogu i međusobnom razumijevanju i uvažavanju, jer je u to vrijeme ideja da političari trebaju slušati poslovne ljude i sindikaliste, o tome što napraviti da bismo ekonomski prosperirali, bila nova i radikalna. Godinu dana poslije u svoj rad smo uključili vodeće novinare i urednike gospodarskih redakcija najvažnijih medija. Shvatili smo da je uloga javnosti ključna u provođenju naših ideja u život, da bez te poluge nećemo moći utjecati na donošenje odluka da bi proveli reforme za koje je potrebna jaka politička volja i koje su najčešće nepopularne i teške. Tada smo hrvatsku javnost upoznali s ‘bijelim’ i ‘crnim’ scenarijima – slikovitim prikazima naše budućnosti provedemo li nužne reforme ili ih propustimo provesti. Danas možemo reći da nam sadašnjost nije ni crna ni bijela, a sva kako nije ružičasta. Poboljšanja su vidljiva, ali smo još daleko od cilja.
U sljedećoj fazi upustili smo se u detaljniju razradu reformi i politike koje se moraju provesti da bi Hrvatska najprije uhvatila priključak sa zemljama iz regije s kojima se uspoređujemo (poput Češke, Slovenije, Estonije), a onda ih i nadmašila. Iz tog kolektivnog napora koji je u jednom trenutku okupio vodeće ljude iz hrvatskoga poslovnog, političkog, sindikalnog i znanstvenog života nastalo je poznatih 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, naš ključni programski dokument.
