Proizvodnja i konfekcijiranje zamrznute ribe i ribljeg mesa

Na tržištu vrijednom stotinjak milijuna eura vodeća pozicija pripada Ledu, koji je preuzimanjem Iride osvojio 68 posto tržišta. Trojica manjih igrača drže po četiri posto, a ZMH Horvat smatra da im je ostalo dovoljno prostora za rast.

Mladi Dalmatinci koji žive na blitvi i ribi srušili su nedavno objavljeni podaci o potrošnji ribe u europskim zemljama. Unatoč činjenici da obalu oplakuje ribom bogato Jadransko more, podatak od sedam do osam kilograma ribe po glavi Hrvate svrstava gotovo na začelje ljestvice. Odnosi li se taj podatak na svježu ili zamrznutu ribu nije poznato, premda trendovi u konzumaciji ribe pokazuju da za potonjem raste potražnja.

Nažalost, zamrznuta riba u domaći kuhinji stiže uglavnom iz izvoza iz vrlo jednostavnog razloga što se tvrtkama koje se bave preradom i zamrzavanjem ribe trostruko više isplati uvoziti sirovine nego ih nabavljati od domaćih ribara. Da je to tako potvrđuju podaci Hrvatske gospodarske komore prema kojima je prošle godine uvezeno 34.944 tona, što je porast veći od 130 posto u odnosu na 2000. godinu.

U ukupnoj strukturi uvoza zamrznute ribe gotovo polovina se odnosi na uvoz zamrznute haringe, koja je isključivo namijenjena uzgoju tuna, a slijede je zamrznute masne srdele i skuša. Da bi se mogla procijeniti vrijednost tržišta, odnosno vrijednost robe u tom segmentu gospodarstva, uvozu treba pridodati domaću industrijsku proizvodnju, koja se kreće na razini manjoj od pet tisuća tona, što samo potvrđuje tezu da Hrvatska koristi malen dio prirodnih potencijala u ribarstvu. Uzme li se u obzir da je prosječna vrijednost kilograma uvezene ribe oko 3,5 eura (izuzev haringe, koja uvoznike košta između 30 i 40 centi) i domaće 10 eura, da se ugrubo procijeniti da je tržište vrijedno oko 100 milijuna eura.

Zoran Horvat, vlasnik tvrtke ZMH Horvat, koja se prema tržišnom udjelu u maloprodaji i visini prihoda svrstala iza Leda, jednim dijelom izvozi svoj asortiman. Kad je bračni par Maja i Zoran Horvat ušao u biznis s ribom, malo tko je mogao vjerovati da će baš u srcu Zagorja, u industrijskoj zoni u Konjčini, niknuti najbrže rastuća tvrtka u segmentu prerade i distribucije zamrznute ribe.

Priča o tvrtki počinje početkom devetdesetih kada se Zoran Horvat ‘bacio’ u distribuciju gotovih zamrznutih proizvoda. Nekoliko godina kasnije zaključuje da bi mu se osim toga isplatio konfekcioniiranje ribe i ribljih proizvoda i kupuje osnovne strojeve te zapošljava dvije djelatnice u proizvodnji. Danas ZMH Horvat posluje s 36 milijuna kuna prometa, zapošljava 50 ljudi, dok mu kapaciteti dozvoljavaju proizvodnju od oko dvije tisuće tona zamrznute ribe.

Početkom godine Zoran Horvat završava realizaciju kredita koji mu je početkom 2005. odobrila država u sklopu programa Lokalni projekt razvoja – Poduzetnik za izgradnju pogona za doradu i pretpakiranje prehrambenih proizvoda. Horvat je ove godine proširio skladište za petstotinjak tona, a sljedeće planira barem dvostruko povećati i proizvodne kapacitete te intenzivirati proizvodnju zamrznutih njoka i povrća.

Maksimalna rentabilnost proizvodnog pogona preduvjet je za cjenovalnu konkurentnost, dok smo se u kvaliteti već dokazali. Naše proizvode preko jedne španjolske tvrtke plasiramo na strana tržišta poput Španjolske i Slovenije, a u idućem razdoblju planiramo izvoziti i u Italiju, Sloveniju i Portugal – objasnio je Horvat i nastavio da je šteta što domaća riba u usporedbi s uvoznim zbog visoke cijene nije konkurentna.

Sezonska priroda posla smanjuje ponudu, a zbog zakona ponude i potražnje cijena domaće ribe ni ne može biti niska – kazao je Horvat. Za razliku od tvrtke ZMH Horvat, čiji je udjel prema MEMBR-u u maloprodaji četiri posto, vlasnik tvrtke Marikomerc ne namjerava jačati prisutnost u trgovinama i velikim trgovačkim lancima.

U velike trgovačke lance ne namjeravamo ulaziti zbog teških uvjeta nametnutih na štetu dobavljača, dok je ulazak u male, privatne trgovine ograničen zbog neadekvatne opreme i nedostatka prostora u takvim prodavaonicama te zbog kroničnog neplaćanja – rekao je Goran Dell’Orco, vlasnik tvrtke Marikomerc iz Zadra, koja se bavi distribucijom zamrznute ribe na veliko i malo restoranima, hotelima, catering tvrtkama te malim kupcima preko svoja dva maloprodajna mjesta.

Iako je u usporedbi s Ledom ili Horvatom odabrao druge prodajne kanale i fokusirao se na lokalno tržište, Dell’Orco uspjeva prikupiti sredstva za daljnje investiranje. Točnije, u prvim devet mjeseci 2007. godine Marikomerc je ostvario 8,4 milijuna kuna prihoda, a godinu planira zaključiti s 10 milijuna kuna. Kako kaže Dell’Orco, u tijeku je priprema za početak gradnje novog pogona za konfekcioniiranje, doradu i distribuciju ribe i ribljih proizvoda.

U poslovnoj zoni Grabi u Poličniku kupili smo parcelu od 10.000 m² na kojoj planiramo graditi halu s hladnjacama te komore i ledomate za svježu ribu. Financijsku smo konstrukciju uglavnom zatvorili uz hipoteku na cjelokupnu privatnu imovinu vlasnika tvrtke. Aplicirat ćemo svakako za sredstva budućeg IPARD programa jer time bismo brže završili i drugu fazu gradnje objekta – naveo je Dell’Orco i nastavio da u drugoj fazi planira opremiti prostore za konfekcioniiranje, sušenje, salamurene i dimljenje ribe, uz diskont i fast food ribljih prerađevina.

Sudeći prema njegovim riječima, budući da je ulaganje u vlastitu maloprodaju isplativo na dugi rok, zbog nezavisnog položaja na tržištu i stvaranja imidža planira otvoriti i nekoliko vlastitih prodajnih mjesta. Unatoč liderstvu Leda, izgleda da prostora za rast na tržištu ima. Tehnologija i know how prerađivača, uz nisku cijenu, dovoljan su preduvjet za izvoz zamrznute ribe na strana tržišta, dok na domaćem proizvođači još uvijek imaju prostora za širenje alternativnim prodajnim kanalima poput Horece ili javnih ustanova.

Uz spomenute tvrtke koje obavljaju djelatnost prerade i konzerviranja ribe još su se dvije tvrtke, prema podacima MEMBR-a, istaknule na tržištu zamrznute ribe. Riječ je o litvanskoj tvrtki Plunge, koja na domaćem tržištu plasira riblje brendove Vici i Esva, i tvrtki Euro Alfa, koja se bavi veleprodajom i maloprodajom zamrznute ribe i ribljih proizvoda. Budući da Plunge ne posluje na domaćem tržištu, a direktorica Euro Alfe odbija dati izjave, nije se moglo saznati ništa više nego da drže četiri posto udjela u maloprodaji. Sudeći prema broju domaćih tvrtki koje investiraju u proizvodnju i stranih koje koriste trend porasta potražnje, prostora za rast još uvijek ima.