Sporovi

Prošlotjedna trominutna blokada Domovinskog mosta ponovno je aktualizirala problem dugovanja njemačkoga koncerna SHW/RWE Vodogradnja (SRV) Industrogradnji u visini od 13,6 milijuna kuna.

I bez blokade situacija u vezi s naplatom duga komplicira se više nego je s time javnost upoznata. Kako sad stvari stoje, pravni mehanizmi će, ako ništa drugo, znatno usporiti rješenje tog problema. No, kao što kaže Vanja Peh, odvjetnik Industrogradnje, upitno je kako će se završiti ovaj spor. Peh je 5. studenoga podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba Roberta Wertha, Christoffa Görgesa i Ante Pavića te pravnih osoba Zagrebačkih otpadnih voda kao koncesionara i SHW/RWE Umwelt Aqua Vodogradnje (SRV) kao investitora.

• Ipak, nismo išli na sudsku tužbu jer je postojala velika vjerojatnost da se Trgovački sud proglasi nenadležnim, što znači da bi troškovi suda, koji nisu mali za takvu svotu, propali. Razlog je taj što u Ugovoru postoji odredba o arbitraži u kojoj stoji da će o svim eventualnim sporovima isključivo odlučiti Arbitražni sud ustanovljen Sporazumom o arbitraži koji su potpisali Gospodarska komora Austrije, Beč i Hrvatska gospodarska komora – kaže Peh.

Riječ je o Sporazumu potpisanom još 1994. godine, a predviđa arbitražu sporova između hrvatskih, austrijskih i njemačkih tvrtki. Materijalno pravo je hrvatsko, a jezik njemački. Arbitražno vijeće čine tri arbitra, a svaka tvrtka može imenovati jednog arbitra. U slučaju da njemačka ili austrijska tvrtka tuži hrvatsku tvrtku, administrativno sjedište suda bio bi Zagreb, a treći član Vijeća, i ujedno njegov predsjednik, bio bi predsjednik HGK. U suprotnome, kao što je primjer s Industrogradnjom, administrativno sjedište bio bi Beč, a predsjednik Vijeća bio bi predsjednik Gospodarske komore Austrije.

• To je u osnovi dobro zamišljeno, ali kad bi sve bilo regularno. Moram reći da u ovom slučaju sumnjam u objektivnost Arbitražnog vijeća u Beču, jer su se od početka, kako mi se čini, vodile igre iza leda Industrogradnje – kaže Peh.

On smatra da je SRV naveo Industrogradnju da odradi svoj dio Ugovora i izvrši primopredaju mosta unatoč tome što je znala da kao investitor nema sredstva za podmirenje obveza.

• Sve je bilo u redu do potkraj prošle godine, kad je SRV prestao izvršavati svoje financijske obveze. Nakon završetka mosta, 12. studenoga prošle godine, poslali smo čak pet poziva SRV-u za primopredaju, ali se SRV samo jednom očitovao tvrdeći da ne može izvršiti primopredaju dok Grad Zagreb ne izda suglasnost za uporabnu dozvolu. Međutim, to je bio samo njihov izgovor – kaže Peh.

Industrogradnja je, osim toga, 31. srpnja predala SRV-u jamstvo Zagrebačke banke kao odgovorne za nedostatke, ali ni to nije navelo SRV da podmiri obveze. Lider je pokušao kontaktirati i drugu stranu, ali od nje ni traga ni glasa. Čak, kao što tvrdi Peh, nemaju ni svoga odvjetnika pa s njom nije moguće stupiti u kontakt.

Šutnja, s druge strane, otvara mogućnost, smatra Peh, za razne manipulacije pa čak i za one o arbitraži u Beču. No, u tom slučaju, smatra on, postoji bitna razlika u odnosu na taj Sporazum, a taj je da ovdje nije riječ o sporu hrvatskih, austrijskih i njemačkih tvrtki.

• Istina je da je SRV u vlasništvu njemačkih kompanija RWE Aqua GmbH-a i SHW Hoelter Wassertechnika, ali ključno je ovdje da je SRV upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Riječ je o hrvatskoj pravnoj osobi koja je u sporu s drugom hrvatskom pravnom osobom, Industrogradnjom, pa je prema tome nadležno Stalno izabrano sudište pri HGK-u – tvrdi Peh.

On je još 24. listopada poslao zahtjev Stalnom izabranoj sudištu pri HGK-u u kojem traži da se to tijelo očituje o stajalištu Industrogradnje da se Sporazum iz 1994. godine ne može primijeniti na taj slučaj. Dosad nije bilo odgovora iz Sudišta, a na Liderov upit šta je s očitovanjem, dobili smo promptno odgovor da u skladu sa svojim radom Sudište ne daje medijima informacije o pojedinim predmetima.

Bude li se Stalno izabrano sudište pri HGK-u očitovalo negativno na Industrogradnjin zahtjev, ta će tvrtka biti prisiljena potražiti pravdu u Beču. Uz već izražene sumnje u objektivnost bečke arbitraže, Peh se pita na koji se način Industrogradnja uopće može naplatiti.

• Uz objektivne okolnosti najvjerojatnije će dobiti spor, samo je pitanje kako da se naplatimo od temeljnoga kapitala od 20 tisuća kuna. Jednostavno, dakle, čak i da sve bude regularno, naplata duga ovisit će o dobroj volji SRV-a – kaže Peh.