Home / Poslovna scena / Eros i tanatos nekad i danas

Eros i tanatos nekad i danas

Jesenas je Kunsthalle Wien (Umjetnička dvorana Beč) proslavio 15. rođendan. Najprije je mnogo godina bio provizorno smješten u velikoj montažnoj kubusnoj zgradi na Karlsplatzu, da bi se 2001., kad je u nekadašnjim carskim štalama Habsburgovaca otvoren veliki kulturni kompleks nazvan Museumsquartier (Muzejska četvrt), preselio usred te bečke četvrti.

Među mnogim ustanovama Muzejske četvrti Kunsthalle Wien treća je najposjećenija poslije Muzeja Leopold i Muzeja moderne umjetnosti – Zaklade Ludwig. Za razliku od njih Kunsthalle nema stalni izložbeni postav, u njemu su samo različite posebne izložbe. Od početka rada 1992. bilo ih je više od 70 s ukupno 10.000 izložaka koje je vidjelo više od milijun posjetitelja. Prema svim pokazateljima bečki Kunsthalle ubrza se u najbolje europske prostore za izlaganje suvremene umjetnosti, ističe njegov direktor Gerald Matt.

Nerijetko se ondje održava nekoliko izložbi. Tako je i ovih dana. Postavljene su, naime, dvije izložbe međunarodnog značenja: do 3. veljače 2008. traje True Romance: alegorije ljubavi od renesanse do danas, koja pokazuje kako je likovna umjetnost prikazivala ljubav, nekad i danas. Ishodište su joj pjesme Francesca Petrarke, velika talijanska poezija iz 14. stoljeća kojemu je prvo ljubav prema ženi, u njegovu slučaju Lauri, bila i izvorište umjetničkog nadahnuća. Posljedica je bila lavinja ljubavne poezije, a poslije i likovnih prikaza velikog osjećaja. U suradnji bečkoga Kunsthallea, Muzeja Villa Stück iz Münchena i Kunsthallea iz Kiela izložene su slike, crteži i tiskani grafički radovi, fotografije, filmovi te umjetničke instalacije, ukupno 150 djela 90 autora.

Druga, također zanimljiva, izložba jest Viva la muerte!: umjetnost i smrt u Latinskoj Americi. ‘Naš kult mrtvih je kult ljubavi, kao što je života gladna ljubav čežnja za smrću’, izjavio je svojedobno slavni meksički pisac i književni nobelovac Octavio Paz. Izložba zrcali upravo odnos erosa i tanatosa u suvremenoj latinskoameričkoj umjetnosti, pokazuje kako latinskoamerički autori umjetnički sažimaju teatar žestokog nasilja koji je u mnogim područjima toga kraja svijeta svakodnevna pojava. Na izložbi nastaloj suradnjom bečkoga Kunsthallea i Atlantskog centra moderne umjetnosti s Gran Canarije mogu se vidjeti djela više od 20 umjetnika koji stvaraju u različitim medijima.