HTV i RTL u lovu na prijenos

U sjeni HTV-ovih priprema za unosne prijenose s Europskog prvenstva već je počeo lov na novu ‘zlatnu koku’ – kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 2010. Na ždrijebu u Durbanu viđeni su predstavnici hrvatskog RTL-a.

Mladen Petrić zabija za 3:2. Hrvatska na Wembleju vodi protiv Engleske… Te riječi koje su razgalile srca svih hrvatskih zaljubljenika u nogomet izgovorio je sportski komentator RTL-a Filip Brkić.

Nacionalna momčad londonskom je pobjedom spektakularno potvrdila svoj plasman na Europsko nogometno prvenstvo 2008. u Austriji i Švicarskoj. Šef Nogometnog saveza Vlatko Marković imao je još i više razloga za zadovoljstvo kada je prije nekoliko dana u Luzernu ždrijeb našu reprezentaciju svrstao u relativno laganu grupu s Nijemcima, Austrijancima i Poljacima.

Ekonomisti su odmah nakon Wembleja, dakle još uoči ždrijeba, izračunali da će na toj nogometnoj priči u Hrvatskoj biti zarađeno oko 100 milijuna eura. Nakon što smo saznali i imena protivnika, koja garantiraju prolazak grupe, preko noći su predviđene zarade uvećane 20-ak posto.

Navodi se da će najviše koristi imati pivarska industrija, ali i ugostitelji, kladionice, turističke agencije i drugi u bilo kakvoj poslovnoj vezi s ‘najvažnijom sporednom stvari na svijetu’.

Uloga televizije u cijelom tom nogometnom poslu nemjerljiva je. Borba između konkurentskih kuća za ekskluzivno pravo prijenosa bespoređena je, a počinje mnogo prije no što uopće počne novi kvalifikacijski ciklus. Najveći dio novca za oglase slijeva se, kao što je to i do sada bio slučaj, upravo putem malih ekrana. Svaka sekunda u udarnom terminu vrijedi suhog zlata i možda je baš zbog toga gotovo za sve službene izjave koje dolaze iz televizijskih kuća potrebno moliti na koljenima. Čak i tada većina njih dolazi nepotpuna i to uz obrazloženje da je riječ o poslovnim tajnama. Uz obećanje da ćemo s nekoliko sugovornika razgovarati anonimno, Lider je dobio ekskluzivno dopuštenje ‘zaviriti pod šešir’ cijeloga tog posla te pritom otkriti niz igara i vrstoglavih iznosa koji se pod njim okreću.

Dakle, svih 31 utakmica predstojećega Europskog prvenstva 2008. gledat će se na HTV-u, koji je prava za njihov prijenos od njemačke agencije Sportfive navodno kupio za 34 milijuna kuna. Iako na nacionalnoj televiziji službeno ne žele potvrditi iznos tog ugovora, glasnogovornik kuće János Römer naglasio je kako vjeruje da će prihodi od EP-a svakako nadmašiti rashode.

No iza kulisa nogometnog raja u kojem se Hrvatska našla zahvaljujući uspjehu Bilić Boysa, već je počeo i lov na novu ‘zlatnu koku’ – kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 2010. U Durbanu, gdje je prije dva tjedna održan ždrijeb, viđeni su predstavnici hrvatskog RTL-a. Rukavica je na taj način bačena u lice HTV-u, kući koja je u posljednjem kvalifikacijskom ciklusu od istog protivnika već jednom izgubila.

RTL je, na iznenađenje mnogih, tada kupio prava za prijenos svih utakmica hrvatske reprezentacije u inozemstvu. Na HTV-u se još uvijek priča o načinu na koji je to ostvareno, ali i kuka-vičluku tadašnjeg šefa Mirka Galića koji nije želio tužiti RTL, a imao je osnove za to. Naime, prava na prijenose prodavala je već navedena agencija Sportfive (S5), koja je u tom trenutku bila u suvlasništvu medijske korporacije Bertelsmann iz Njemačke. Iste one koja je većinski vlasnik grupe RTL. Budući da je veliki gazda na sve načine htio ‘pogurati’ svoju investiciju u Hrvatskoj, HTV u toj borbi gotovo da i nije imao izgleda. Želeći ipak ostati u granicama legalnosti, hrvatski RTL je dao ponudu koja je znatno nadmašila onu HTV-a.

Do tada su prava prijenosa svake pojedinačne utakmice stajala manje od 100.000 eura, a RTL je navodno platio 175.000 eura za svaku, uključujući one prijateljske. HTV-u je tako ostala samo utakmica u Izraelu, jer tamošnji savez nije imao ugovor sa S5.

Galić je, kako doznajemo, bio nagovaran da cijeli slučaj prijavi Europskom povjerenstvu za zaštitu tržišnog natjecanja, ali to ipak nije učinio. Koliko god bio kritiziran zbog te odluke, ona se ipak, gledano iz današnje perspektive, može nazvati i razumljivom. Razlog za to prilično je jednostavan. Agencija Sportfive od Uefe je kupila i nastavila preprodavati prava za predstojeći EP 2008. Jednako je učinila i kupivši od Fife dio prava za Svjetsko prvenstvo 2010.

‘S rogatima se ne valja bosti’, zaključio je stoga tadašnji šef s Prisavlja. Na ruku mu je, naravno, išao i argument da hrvatski RTL ima samo jedan kanal pa ne može kupovati velika natjecanja poput Europskog prvenstva, jer bi mu takav program zagušio sve ostalo što ima u ponudi.

Putem udruživanja u grupu europskih nacionalnih televizija koje su prikupile više od milijardu eura, a posredstvom Eurovizije, HTV je 2006. kupio i pravo prijenosa Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici. Cijena za Hrvatsku bila je 4,4 milijuna eura i ona se još uvijek plaća u ratama i unaprijed, bez obzira na to hoće li se reprezentacija tamo uopće plasirati. U usporedbi sa Španjolskom ili Engleskom, koje su plaćale po 200 milijuna eura, dobro smo i prošli. Posebno se to odnosi na momčad s Otoka, kojoj na tom putu u crnu Afriku stoji, barem ovih dana tako prozvana, ‘crna Hrvatska’.

S druge strane, kvalifikacijske utakmice drugi su par rukava i tu RTL ne samo da želi konkurirati, već se pritom i uzda u pomoć ‘velikog brata’ iz Njemačke. Iako međunarodna RTL grupa navodi da je 2006. izašla iz vlasništva agencije S5, nigdje se ne navodi da je iz tog posla izašao i njen vlasnik, tj. Bertelsmann. A HNS, koji to također ne želi potvrditi, Sportfive je već prodao svoja prava na utakmice Hrvatske u inozemstvu. Pritom je u Rusanovu ‘jelo’ oko dva milijuna eura. Dodatni novac HNS će utržiti prodajom prava prijenosa za utakmice na domaćem terenu, a ponuda za to još nije izabrana. Problem s kojim bi se HTV u tom šopingu mogao suočiti činjenica je da su svi nacionalni savezi momčadi s kojima igramo u grupi, osim kazahstanskog, ugovorom vezani uz Sportfive. Uključujući i Engleze.

Nogomet na RTL-u gledaniji od Big Brother seksa. Blokiran u toj nezahvalnoj poziciji, HTV ipak nije digao ruke od borbe za sve utakmice kvalifikacija koje će početi tek u jesen sljedeće godine. Pozivajući se na dobre odnose s HNS-om, vodstvo s Prisavlja vjerojatno će uspjeti izboriti pravo na prijenos svih domaćih utakmica. Nešto komplikovanije bit će im ostvariti uspjeh na inozemnom planu, osim u slučaju da u Sportfive Bertelsmann zaista više nema nikakvog utjecaja. Sudeći prema riječima našeg izvora, ljudi s HTV-a već su počeli lobirati preko svojih ljudi u agenciji, ali nije jasno jesu li u tome i uspješni.

Posljedice te tržišne utrke, koja postaje sve žesća, već se sada mogu osjetiti na svakom koraku. Što je konkurencija jača, to su cijene više. Nerijetko se zbog čistog prestiža ide toliko daleko da se pojedine sportske priredbe otkupljaju za iznose koji se ne mogu vratiti direktno oglašavanjem u terminu navedenog događaja nego se rezultati isčešćuju tek u generalnom zbroju gledanosti. Primjer toga, osim nogometa, svakako je i prijenos utrka Formule 1, koji se ne isplati, ali ga svatko želi. U televizijskim krugovima se i danas prepričava slučaj Ivana Čaleta, koji je za Novu TV otkupio prijenose Svjetskoga skijaškoga kupa u vrijeme uspjeha Janice Kostelić za 400 posto višu cijenu no što je to ranije plaćao HTV. Njegova nesreća bila je u tome što je ugovor bio na četiri godine, a Janica je skijala samo još jednu. Ostale tri, dakle, bile su čisti gubitak novca jer se gledanost dramatično srozala.

Drugi slučaj odnosi se na javnu tajnu HTV-a, koji utakmice talijanskog nogometnog prvenstva otkupljuje od jedne ciparske tvrtke u vlasništvu Srba, koja je prava za njih rezervirala za područje cijele jugoistočne Europe. Da se ranije ekonomski razmišljalo, iznos prijenosa Calcio bio bi mnogo manji. Prekupci i kojekakvi zakupci tako samo ubiru plodove borbe konkurenata koji nikako ne mogu naći zajednički jezik.

Možda upravo u strahu od gubitaka televizije se i dalje boje ući u rizične poslove. Iako će njihova vodstva vjerojatno u javnosti kazati da gubitaka ne može biti, teško je povjerovati u priču da bi, primjerice, prijenos Europskog prvenstva 2008. mogao završiti u plusu i da se Hrvatska nije plasirala. Upravo iz tog razloga vodstva HTV-a i RTL-a itekako drugačije gledaju na recimo pogodak koji je Mladen Petrić zabio Engleza na Wembleju. Vesele se oni naravno, kao i navijači, ali pritom i zadovoljno trljuju ruke. Uze sve ograde, odbijanje javljanja na telefone i neslanje odgovora novinarima, kao što je i u ovom slučaju učinio RTL, činjenica je da je upravo ta televizija prenoseći utakmicu iz Londona imala najveću gledanost u svojoj povijesti. Tzv. ‘share’ ili gledanost na svim upaljenim televizorima od 74 posto donijela je u uspjeh kakav, recimo, ni jedna scena seksa u Big Brother kući nikada neće imati.

Kad se upoznaju mehanizmi uz pomoć kojih oglašivači određuju vrijednost reklame koju će plaćati u budućnosti, spomenuti ‘share’ RTL-a napunio je blagajne te televizije kao Ali Babinu pečinu. Da ne bi bilo zabune, u jednako ugodnom položaju trebala bi se naći i kasa na Prisavlju ako Hrvatska dokaže svoju kvalitetu na EP-u 2008.

Ovih dana, a čekao se ždrijeb u Luzernu, HTV će izaći u javnost s cjenikom oglasnog prostora vezanog uz taj nogometni događaj. On će svakako biti ‘papreniji’ nego bilo koji vezan uz neku drugu ponudu. Tvrtka koja pobjedi dobit će, na HTV-u uvriježen, naziv sponzora cara. Taj će, pak, svoje kreativne uralke imati priliku pokazati između himne i početnog udarca na utakmici. Trajanje tih zajamčenih pozicija u vremenu od 1:55 do dvije minute vrijedit će bogatstvo. Nešto će lošije proći šest do osam sponzora, nazvanih kraljevi, koji će dobiti tek nešto lošije termine.

I kada ta cijela gungula sljedećeg ljeta završi, oči gledatelja ili njihovi prsti na daljinskim upravljačima ponovo će tražiti neku novu utakmicu. Priča za to ukazat će se vrlo brzo.

Već u novom krugu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoafričkoj Republici, Bilić Boysi će ponovo kročiti na ‘svetu travu’ nogometnog hrama u Londonu. Neće tada biti onoga tko navija za Hrvatsku, a tko ne bi poželio isti usklik komentatora s početka priče. Hoće li to ponovo biti komentator RTL-a ili možda ipak njegovi kolege s konkurentske HTV-a, odlučit će ni manje ni više nego ‘oni koji u nogometu uvijek pobjeđuju’ – Nijemci. U ovom slučaju marke i agencija iz te zemlje Sportfive.

Predsjednik HNS-a Vlatko Marković, koliko god bio osporavan, može se podići titulom jednog od najuspješnijih hrvatskih gospodarstvenika. U njegovu blagajnu novac se slijeva bez prekida, a čini se da je i fortuna na njegovoj strani. Kako drugačije opisati činjenicu da je reprezentacija za protivnika u sljedećim kvalifikacijama ponovo dobila financijski najprihvatljiviju momčad – Englesku. Dok prava za ostale utakmice Marković može prodati za 150.000 eura, Englezi mu donijeti iznos uvećan za jednu nulu. Onu staru izreku da ‘para ide na paru’ tako je HNS-u nedavno osnažila i Uefa, koja je samo za plasman na EP u Hrvatsku poslala 7,5 milijuna eura. Zbog takvih iznosa i ne čudi tajnovitost službenika HNS-a kada se priča o novcu.

Iznosi za prodaju TV prava poslovna su tajna. Vezano uz sponzorstva, kao HNS dobivamo određene bonusne od sponzora ovisno o rezultatima – ‘podrobnije’ je izvijestio direktor marketinga HNS-a Alan Balen.