Wolfgang Ruttenstorfer, predsjednik Uprave OMV-a o ukladanju ograničenja za ulazak novoga većinskog vlasnika. Glavni je problem upravo u MOL-ovoj vlasničkoj strukturi. U njoj su izravno ili posredno predstavnici ruskih naftnih kompanija i krupnoga mađarskoga kapitala iz kojeg, navodno, ponovno u znatnoj mjeri stoje Rusi. Do 2000. je bila donekle transparentna, no do 2002. su se dogodile velike promjene koje su prouzročile današnju podjelu utjecaja.
Veliki MOL-ovi dioničari žele i dalje voditi glavnu riječ, što nakon ulaska OMV-a više ne bi mogli. Gdje su interesi krupnog kapitala, tu je i politika, pa se ne treba čuditi potpori mađarske vlade i parlamenta te otporu pritisćima iz Europske komisije da ukinu ograničenja. Mađari se nadaju da će im kao novoj članici za neke takve poteze progledati kroz prste.
Dugotrajni sudski proces i natezanje s Bruxellesom MOL-u bi dao vremena da osmišli alternativnu strategiju vlastitog jačanja. Nakon što su, navodno, propali tajni pregovori s hrvatskom vladom o stjecanju većinskog vlasništva nad Inom, MOL se kupnjom Tifona odlučio na samo-stalan početak u Hrvatskoj. Tvrtka se natječe i za Naftnu industriju Srbije, a na meti je i slovenski Petrol.
MOL je već za visoku cijenu kupio rafineriju u talijanskoj Montovi koja bi trebala isporučivati naftne derivate za slovensko tržište. Uprava MOL-a na čelu sa Zsoltom Hernádijem nada se da će tako stvoriti dovoljno veliku samo-stalnu kompaniju, spremnu za akvizicije pregovore s nekim svjetskim divom.
Naravno, postoji mogućnost da se kao vitez na bijelom konju koji će MOL spasiti od OMV-a pojavi neka ruska naftna kompanija. Europska unija, međutim, ne bi, vjerojatno, dopustila takav scenarij. Navodno su i bučno najavljeni pregovori između Lukoila i slovenskog Petrola zamrli upravo zbog negativnih signala iz Bruxellesa.
