Specijal

Kombinaciji s fondovima EU. Na upravnoj razini lokalnoj upravi nismo dali dovoljno prava. Primjerice, lokalne samouprave donose GUP-ove, ali građevinske dozvole izdaje država i ako je jedan državni referent na godišnjem, investitor mora čekati. Treba omogućiti građovima i ostalim oblicima samouprave da se samostalno razvijaju. Na financijskoj se razini zalažemo da se poveća udjel poreznih prihoda koji ostaju lokalnoj upravi jer je i u EU omjer podjele između centralne i lokalne vlasti oko 80:20 posto. Novac treba uložiti u obrazovanje kadrova lokalne uprave, rad lokalnih razvojnih agencija… – objašnjava Žmegač.

Dodaje da najprije treba usvojiti strategiju regionalnog razvoja jer su u Hrvatskoj dispariteti u razvijenosti pojedinih regija toliki da se ne mogu riješiti ad hoc mjerama te tu strategiju uskladiti s nacionalnom razvojnom strategijom.

Sljedeći je korak utvrditi koliki je fiskalni kapacitet svake jedinice lokalne samouprave odnosno koliko prihoda može prikupiti i zatim utvrditi minimalni standard i osigurati ga svim samoupravama. Posljednja faza je financiranje djelatnosti koje donose najveću dodanu vrijednost, poput poduzetništva, kadrova i sl.

• Gospodarstvo bi profitiralo od decentralizacije. Postoje poduzetničke zone koje sada zjape prazne – ne treba svaki grad ili općina poduzetničku zonu, nekima možda bolje odgovara ruralni razvoj. Decentralizacijom bi prostorno planiranje bilo kvalitetnije, a poduzeća bi profitirala i od dodatno obrazovanih kadrova u svim hrvatskim regijama – zaključuje Davor Žmegač, kojeg smo uspjeli ‘uhvatiti’ neposredno nakon izglasavanja gradskog proračuna Kutine.

Izravnavanje bi mogla biti čarobna riječ za novi investicijski ciklus države i hrpu poslova koje bi poduzeća mogla dobiti. Naime, prihvati li se neki minimalni javni standard koji mora postojati na području cijele države, zbog velikih razlika između manje razvijenih i gospodarski naprednijih gradova i općina, potrebna će ulaganja biti ogromna. Dok su velike državne investicijske projekte poput autocesta i mostova dosad dobivale velike kompanije, ovaj bi put šansu mogle dobiti manje kompanije na poslovima izgradnje i obnove lokalnih vodovoda, cesta, sanacije odlagališta otpada, škola, vrtića i sl. Vjerojatno će se tražiti i intelektualne usluge, odnosno mogle bi porasti potrebe za stručnjacima na lokalnoj razini.

Mogu se očekivati i dugoročne koristi, od kojih neke i gospodarske. Giorgio Brosio i Gary O’Callaghan navode nekoliko prednosti i razloga za izravnavanje izdataka regionalnih samouprava. Izravnavanje potiče nacionalno jedinstvo jer sva područja jedne zemlje moraju smatrati da u svojim odnosima sa središnjom vlašću nisu u nepovoljnom položaju. Kao drugi razlog navode da se u Europi mjesto stanovanja više ne prihvaća kao faktor koji bi opravdavao razlike u razini pružanja usluga. Treći razlog je učinkovitost: izravnavanjem se izbjegava migracija tvrtki i pojedinaca iz jedne regije u drugu samo zbog razlika u razini i troškovima javnih usluga.

Teško je predvidjeti konkretno poslove koje bi izravnavanje moglo generirati, ali poslodavci unaprijed i načelno podržavaju ideju decentralizacije.

• Financijska bi decentralizacija sigurno koristila ravnomjernijem gospodarskom regionalnom razvoju, jer bi povećanje iznosa decentraliziranih sredstava omogućilo realizaciju više regionalnih i lokalnih projekata. Više projekata znači i povećanu gospodarsku aktivnost lokalnih i regionalnih poslovnih subjekata, a samim time i veću zapošlenost. Dakako, to bi bio i razvojni balans, jer sadašnje stanje ukazuje na velik razvojni nesrazmjerni pojedinih hrvatskih regija, što bitno utječe i na lošu demografsku strukturu, a što opet dugoročno otvara pitanje o(p)stanka na tim područjima. Bez snažnijega regionalnog razvoja ubrzat će se ruralno-urbane migracije, koje će dodatno ugroziti cjelokupni razvoj, jer ćemo doživjeti još jedan snažan pritisak na urbane sredine, koje infrastrukturno već i sada vrlo teško apsorbiraju valove migracija – smatra Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca.

Jedina kritična točka na kojoj bi projekt decentralizacije mogao izgubiti potporu poduzetnika i poslodavaca jest način njegovog financiranja. Naime, lokalna samouprava u Hrvatskoj najvećim se dijelom financira porezima i to uglavnom na dohodak, dok u EU većina prihoda gradova, općina i regija dolazi od dotacija centralne države. Osim toga, jedan od važnijih izvora lokalnih prihoda je porez na imovinu, koji je u Hrvatskoj postao jedna od vrućih tema predizborne kampanje i nije sigurno hoće li se uvoditi. Očekivano, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca načelno ne podržavaju uvođenje novih nameta i doprinosa, jer se na taj način kotač vraća unatrag i državi daje ulogu najvećeg poduzetnika, što u tržišnim gospodarstvima znatno utječe na razvoj novog poduzetništva i razvoj već etabliranih gospodarskih subjekata (trgovačkih društava), koji trebaju biti nositelji i zamašnjaci razvoja.

• Razumnim decentraliziranim cijena takve decentralizacije ne bi se trebala znatno osjetiti ako nova vlada krene u realizaciju programa suzbijanja porezne evazije – prevedeno – efikasnijeg i učinkovitijeg ubiranja postojećih poreza (PDV-a prije svega), suzbijanja sive ekonomije te dugo najavljenih programa racionalizacije državne uprave. Svaki proračun je premalen i nedostatan ako se njime neefikasno i neracionalno gospodari – zaključuje Bernard Jakelić.

Hrvatski osiguravatelji koji posluju u segmentu autoodgovornosti vjeruju da cijene polica neće drastično padati.

• Iako postoji mogućnost nižih cijena autoosiguranja uvođenjem liberalizacije, treba je početi uvođiti ne rušiti ono dobro što već postoji. Naravno da postoji bojazan da će netko istražiti s niskim cijenama, posebno jači osiguravatelji. Liberalizacija će sigurno prouzročiti velike promjene u sustavu obveznih osiguranja u prometu, ali one se ne smiju svesti na konkurentska bitku snižavanjem cijena premija. Osim toga, svi aktuarski izračuni pokazuju da nema prostora za smanjivanje cijena – kažu u Euroherc osiguranju.

Slično misle i u Croatia osiguranju. U Allianzu očekuju da će liberalizacija prouzročiti smanjenje ukupnih premija na tržištu, ali da će neki vlasnici vozila imati niže, a drugi više premije, ovisno o riziku, tj. parametrizaciji koju će primijeniti pojedino osiguravajuće društvo.

Prema našim informacijama društva koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti pravodobno su, to jest 60 dana prije početka liberalizacije, predala Hanfi cjenike osiguranja od automobilske odgovornosti. Isto je učinilo i Croatia osiguranje. Sukladno zakonskim propisima Hanfa je ovlaštena ispitati jesu li predani cjenici napravljeni sukladno aktuarskim načelima i pravilima struke. Ako cjenik pojedinog društva ne bi zadovoljio navedene standarde struke, Agencija je ovlaštena i dužna obustaviti njegovu primjenu i zatražiti usklađenje s pravilima osiguravateljske struke. Želimo, dakle, naglasiti da su osiguravajuća društva pri formiranju cijene polica i u uvjetima liberalizacije vezana pravilima osiguravateljske struke, odnosno da prema zakonskim propisima ne mogu proizvoljno utvrđivati cijenu polica automobilske odgovornosti. Premija osiguranja od automobilske odgovornosti mora biti dovoljna za ispunjenje obveza koje osiguratelj ima prema ugovorima o osiguranju i za pokriće drugih troškova poslovanja osiguravatelja – tvrdi Željko Serdar, direktor Sektora za osiguranje autoodgovornosti i autokaska u Croatia osiguranju.

Drugim riječima, Hanfa bi trebala štiti tržište od mogućeg dampinga, odnosno od prodaje polica osiguranja koje su toliko jeftine da na kraju osiguravatelju stvaraju gubitke. Takvim bi se mjerama mogli poslužiti igrači koji žele brzo osvojiti tržište, a imaju dovoljno jako financijsko zaleđe da mogu trpjeti gubitke dok ne iscrpe konkurenciju. Takva bi konkurencija mogla doći izvan granica Hrvatske.

• Nema mjesta dampingu cijena u osiguranju od autoodgovornosti. To se protivi logici i profesionalnom kodu svakog menadžera koji bi trebao raditi u interesu povećanja profitabilnosti vlastite tvrtke. U procjeni tehničke pričuve za pokriće rizika važna je uloga aktuara i Hanfe kao supervizora, bar na početku procesa i postavljanja pravila. Realne osnove za velik pad premije ipak nema – kažu u Jadranskom osiguranju.

Pojam liberalizacije tržišta osiguranja podrazumijeva otvaranje nacionalnog tržišta osiguranja stranim osigurateljima, deregulaciju uvjeta i tarifa te zaštitu tržišnog natjecanja. Liberalizacija tržišta donosi i veću odgovornost menadžmenta osiguravajućih društava, a dobri poslovni običaji na liberaliziranom tržištu podrazumijevaju da ipak nema osiguravatelja koji osvaja tržišni udjel na mjernim stvaranjem gubitaka. Nužnost liberalizacije autoosiguranja potkrepljuju i podaci koji govore o čak 85 posto osiguranika s 50-postotnim bonusom na police osiguranja od autoodgovornosti, kao i o više od 37 tisuća sudskih sporova koji se vode u vezi s tim.

Potpuna liberalizacija tog tržišta, odnosno odobravanje i svim inozemnim osigurateljima da posluju na hrvatskom tržištu, očekuje se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Kad je riječ o mogućim popustima za vozače i prijevoznike čija vozila nisu sudjelovala u prometnim nezgodama, u Hrvatskoj kažu da već postoji sustav popusta, odnosno bonusa za vozače koji nisu prouzročili prometnu nezgodu. Ako u jednoj godini ne skriven prometnu nezgodu, iduću dobivaju bonus, odnosno popust na premiju osiguranja. Croatia planira takav sustav zadržati i u budućnosti. Premija će u konačnici biti određena rizičnim parametrima vozača, stoga je realno očekivati da će manje rizičnim vozačima obvezno osiguranje automobila pojeftiniti, a oni rizičnijega profila iduće bi godine mogli plaćati višu premiju osiguranja. U Jadranskom osiguranju očekuju da će, nakon što nastupi liberalizacija, svaki osiguranik dobiti osiguranje po svojoj mjeri. Odnosno, ako je vozač rizičan, premija će biti viša, a ako je statistika iz prijašnjih godina na njegovoj strani, trebala bi biti niža.

Premija bi se svakako trebala plaćati prema izloženosti riziku, a sustav bonusa i malusa na neki je način stimulacija odnosno destimulacija prijevozniku da ima što manje štete sa svojim vozilom tijekom osiguravateljske godine. Nema li štete, dogodine ga treba nagraditi nižom premijom. No uz postojeći bonus/malus model svakog se osiguranika gleda prema pojedinim policama osiguranja i kao kompletnega klijenta s cjelokupnim portfeljem koji ima u osiguravajućoj kući, što također utječe na stvaranje što realnije slike o tome koje ćemo mu pogodnosti pružiti pri obnovi starih polica osiguranja, sklapanju novih te korištenju svim uslugama koje mu možemo ponuditi u sklopu Koncerna Agram – objašnjavaju iz Euroherc osiguranja. S druge strane, uz bonusu koje priželjkuje svaki osiguranik i prijevoznik postoje i opasnosti za osiguravatelj jer neke tvrtke izbjegavaju plaćanje premija, a ipak imaju ugovor s osiguravateljem.

Da bi se pratile tvrtke i pojedinci koji izbjegavaju plaćanje premija, podaci o štetama prikupljaju se u Hrvatskom uredu za osiguranje. No nije moguće, prema uzoru na banke, formirati crne liste osiguranika, dakle onih koji ne plaćaju premije osiguranja ili imaju štete, kojima bi osiguravatelj uskratio izdati policu automobilske odgovornosti jer Zakon o obveznim osiguranjima u prometu propisuje da je autoosiguranje obvezno i da osiguravatelj ne smije odbiti ponudu osiguranika za ugovaranje obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Potkraj godine sva osiguravajuća društva dostave Hrvatskom uredu za osiguranje broj prijavljenih šteta po jednoj polici koje su se dogodile tijekom te godine i ti su podaci dostupni svim osiguravajućim društvima, ali ondje nema detalja o šteti kao što je, primjerice, visina štete. Ta baza služi za obračune premija u idućoj godini.

• Registar šteta već postoji jer sva osiguravajuća društva, u svrhu poštovanja temeljnoga premijskog sustava, HUO-u redovito dostavljaju podatke o štetnicima. Kad je riječ o neredovitim platišima, osiguravajuće su kuće danas mnogo opreznije nego proteklih godina pa stvaraju vlastite baze dužnika. Interes osiguravajućih društava svakako je da se povežu i na toj osnovi – zaključuju u Jadranskom osiguranju.

Liberalizacija tržišta autoosiguranja najvjerojatnije neće znatnije pojeftiniti police osiguranja, ali potrošači vjerni jednom osiguranju na duge bi staze mogli dobiti različite povlastice jer će novi igrači na tržištu, vjerojatno, na sve načine pokušati prodati vlastiti proizvod. Stoga će igrači s našeg tržišta morati svojim klijentima ponuditi i neke povlastice.