Home / Financije / Tvrtke u Hrvatskoj traže 300 tisuća kvadrata skladišnog prostora

Tvrtke u Hrvatskoj traže 300 tisuća kvadrata skladišnog prostora

U Hrvatskoj bi se trebala početi graditi mreža manjih logističkih centara u Varaždinu, Čakovcu, Spačvi, Slavonskom Brodu, Osijeku, Vukovaru, Zadru i Pločama jer imaju željezničku, cestovnu, morsku i vodnu infrastrukturu.

Gradnja mreže autocesta od Zagreba prema Splitu, Rijeci te slovenskoj, mađarskoj i srpskoj granici, dogovorena gradnja novog terminala u zagrebačkoj zračnoj luci, najava potpisivanja ugovora za gradnju brze pruge Zagreb – Rijeka – sve to trebao bi biti ključni argument zagovornicima ideje da Hrvatska zbog strateški iznimno povoljnog geografskog položaja između Europske unije i zemalja bogatih naftom postane središnje regionalno raskrižje logističkih pravaca. Glavna prednost Hrvatske je riječka luka, dovoljno duboka za prihvat velikih brodova, ali i za njezin daljnji razvoj, osim 156,5 milijuna eura, koliko je uložila Svjetska banka, bit će potrebno obnoviti, odnosno sagraditi novu prugu do Zagreba. Vodni bi promet gradnjom kanala Dunav – Sava i daljnjom modernizacijom luka Osijek, Vukovar, Slavonski Brod i Sisak postao jedan od prioritetnih prometnih pravaca u regiji. Hrvatska petu godinu uzastopce bilježi rast robnog prometa, najviše cestovnog, a posljednjih godina povećali su se i pomorski i zračni.

Da bi se situacija dodatno poboljšala, nužno je razvijati sve oblike infrastrukture. Hrvatska je odredila prioritete – najhitniji je potvrtavati željeznički sustav, a veza Zagreb – Rijeka ključni je razvojni korak za intermodalne veze. Rijeka je veza sama po sebi usko grlo, ne gledaju li se čak ni kapaciteti riječke luke, ako se ne sagradi teretni centar Zagreb. Analizirajući infrastrukturu, treba priznati da su napravljeni dobro početni koraci, a s investicijskim programima koji su u tijeku mogu se očekivati daljnja poboljšanja. Strani su prometni stručnjaci uvelike zainteresirani za mogućnosti Hrvatske u gradnji mreže intermodalnih logističkih centara. Tako su neke poznate europske konzultantske tvrtke već izradile studije na tu temu (Roland Berger Strategy Consultants i Cushman& Wakefield) u kojima pozitivno ocjenjuju te projekte. Iz sustava EU vidljivo je da je Hrvatska i te kako uključena u taj sustav i da se s njom kao novom članicom EU računa. Osim geostateškog položaja, tu je politički i prometni aspekt. RH ulaskom u EU postaje za dulje razdoblje ulaz u EU iz smjera jugoistoka Europe. U tom je segmentu vrlo važno da turski prijevoznici danas putuju do sjevernih luka i do 15 dana da bi ukrcali teret za svoju zemlju. Preusmjerenjem robe iz ionako prebukiranih sjevernih luka u smjeru Rijeke smanjio bi se promet preko Austrije i Njemačke. Turci imaju više od 70.000 vozila u međunarodnom prijevozu. Prebacivanjem ukrcaja robe za kompletan Bliski istok (Irak, Iran i Siriju) u logističke centre u Hrvatskoj skratilo bi se vrijeme putovanja i rastetile i ovako zakrčene europske prometnice. Sigurno je i da bi se povećao promet Cargo centra Graz i logističkog centra u Budimpešti.

U Hrvatskoj bi se paralelno trebalo početi graditi mrežu manjih logističkih centara u Varaždinu, Čakovcu, Spačvi, Slavonskom Brodu, Osijeku, Vukovaru, Zadru i Pločama jer svi zadovoljavaju uvjete intermodalnosti: imaju željezničku, cestovnu, morsku i vodnu infrastrukturu. Gradnjom novih prometnica u tu konkretnu mogu ući i Sisak, Koprivnica i Bjelovar.

U Hrvatskoj se povećava zanimanje za kvalitetne skladišne prostore, ali ponuda je još vrlo siromašna. Gradnja takvih suvremenih industrijskih objekata, tj. logističkih centara, još nije počela, a postojeća se površina procvjenjuje na 200-tinjak tisuća četvornih metara sa stopostotnom popunjenosti. Kvalitetne logističke prostore ponajprije traže međunarodni logistički operateri. Nove kompanije za interesirane za ulazak na tržište u Zagrebu trenutačno traže oko 150 tisuća četvornih metara, uz dodatnih 150 tisuća za poduzeća koja već posluju u Hrvatskoj, ali u neodgovarajućim prostorima. Unatoč postupnom ulasku i sve većem zanimanju međunarodnih korporacija, domaće kompanije još dominiraju. Očekuje se da će usporedno sa sve većom transparentnošću tržišta ulaganje u industrijsko-skladišne prostore idućih pet godina ostati najatraktivniji dio investicijskog tržišta za domaće i međunarodne ulagače sa stabilnom najamnom i stopama povrata novca uz lagani rast.