Ulazni troškovi nas iz dana u dan pritišću i hrvatski se prijevoznici sve teže nose s cijenom goriva. U putničkom, autobuserskom prijevozu sučeljemo smo s istim problemima kao i prijevoznici u teretnom – prevelikim troškovima goriva, osiguranja, cestarina. Ulazni trošak goriva čini 30 posto prihoda, bez cestarine i varijabilnih troškova. Naravno da želimo da Hrvatska bude povezana autocestama i želimo njima voziti, ali ne znati nepobitnu činjenicu: vlada RH na prijedlog Hrvatskih cesta i Županijskih cesta donosi odluku o visini cestarine na županijskim cestama pri registraciji vozila. Iz toga, naravno, proizlazi i vladina odgovornost da njeni predstavnici koji imaju mandat i osposobljeni su za pregovore pronadu kompromisno rješenje da bi se poštovao dogovor s prijevoznicima. Isti je problem i s pregovorima s koncesionarima autocesta. Od trećeg mjeseca osim pustih obećanja i odugovlačenja pregovora nije se postiglo ništa. Prijevoznici traže da se poštuju europske norme, koje poštuju francuski, španjolski i talijanski cestovni koncesionari, koji imaju isti sustav naplate kao u Hrvatskoj, ali koji svim prijevoznicima daju količinske popuste.
Koncesionari se do danas nisu izjasnili o prijedlogu prijevoznika o količinskim rabatima. Isto tako odugovlači se s prihvaćanjem europskih ‘tenkirišnih’ kartica (Shell, DKV, ESSO, UTA), kojima prijevoznici plaćaju gorivo i cestarine u Europi. Datum ulazak RH u EU se, pak, nedvojbeno približava, što je potvrđeno i u Bruxellesu. Prijevoznici imaju vrlo malo vremena da poslovanje usklade tako da budu konkurentni na europskom tržištu, pogotovo kad je riječ o troškovima na koje može utjecati država.
Pogledamo li situaciju u drugim europskim zemljama vezanu uz plaćanje registracije, cestarine i poreznih obveza njihovih prijevoznika, možemo zaključiti da će hrvatski prijevoznici biti u neravnopravnom položaju u odnosu na konkurenciju kad postanu ravno-pravni sudionici na tržištu EU. U svakoj od 10 novih članica došlo je do poremećaja na tržištu cestovnog prijevoza robe. Procjenjuje se da je od 25 do 30 posto prijevoznika otišlo u stečaj jer se nije moglo prilagoditi novim tržišnim uvjetima. Kad se govori o tim uvjetima, prije svega se misli na pomoćnu fiskalnu i poreznou politiku prema kojoj će se morati strogo kontrolirati transparentnost prihoda i plaćanje poreza.