Zapošljavanje

Poticaji se mogu ostvariti ne samo za zaposljavanje osobe s invaliditetom nego i za nadoknadu dijela plaće i dobivanje kredita po povoljnijim uvjetima namijenjenim kupnji strojeva, opreme alata ili pribora potrebnog za zaposljavanje osoba s invaliditetom.

U strukturi zaposlenih Centroopreme iz Rijeke 15 posto radnika su invalidi. Zbog toga je Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zaposljavanje osoba s invaliditetom tvrtki sufinancirao gradnju nove hale s 15 posto kamata koje joj dospijevaju na osnovi kredita. Fond odobrava i mogućnost naknade razlike zbog smanjenoga radnog učinka, pri čemu invalid daje, primjerice, 80 posto od onoga što bi mogla zdrava osoba, a Fond poslodavcu nadoknađuje ostatak njegove plaće. Napokon, Fond još sufinancira troškove pomagača u radu invalida i radnog terapeuta osobe s invaliditetom tijekom rada.

U povodu 3. prosinca, Međunarodnoga dana osoba s invaliditetom, 30. studenoga u Zagrebu je održan okrugli stol na temu Značaj poslodavaca u zaposljavanju osoba s invaliditetom. Cilj mu je bio upozoriti na probleme s kojima se suočavaju invalidi i pokušati uputiti na neke mogućnosti zaposljavanja. Takve osobe danas, istaknuto je, u uvjetima ionako velike konkurencije.

Prema popisu stanovništva iz 2001. u Hrvatskoj živi 429.421 osoba s invaliditetom, što je 10-ak posto od ukupnog stanovništva. Kako stoji u podacima Državnog zavoda za statistiku, najveći uzrok invaliditeta je bolest (45,97 posto slučajeva), a slijedi onaj stečen na radnome mjestu (25,41 posto slučajeva).

Međutim, podaci o broju radno sposobnih osoba s invaliditetom nisu dostupni jer još ne postoji stručno tijelo nadležno za utvrđivanje preostale radne sposobnosti. To prouzrokuje višestruke teškoće jer te osobe nemaju rješenje za poslove koje mogu obavljati, a poslodavci koji bi ih i htjeli zaposliti, teže ostvaruju pravo na državne poticaje.

• Nezaposleni invalidi primaju naknadu od 280 kuna na mjesec. Nastojali smo da im se procijeni sposobnosti, da se vidi što mogu, jesu li radili i koliko te da se s obzirom na potrebe tržišta doškoluju. U Fondu imamo projekt prema kojemu najprije razgovaramo s poslodavcem, koji nam mora reći svoje potrebe i mogućnosti da bismo znali koji mu profil zanimanja treba. Taj će se projekt za početak najprije provoditi u Rijeci s nekim poslodavcima i vjerujemo da će biti realiziran iduće godine – kaže Benc.

U HZZ-ovoj je evidenciji potkraj srpnja 2007. bilo zabilježeno 5.635 nezaposlenih osoba s invaliditetom, odnosno oko 2,3 posto ukupno registriranih nezaposlenih osoba. Među nezaposlenima se ističu osobe s mentalnom retardacijom, tjelesnim invaliditetom i kombiniranim smetnjama. Međutim, ti brojčani pokazatelji nisu realan okvir za procjenu položaja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada jer zakonodavni okvir nije baš najbolje riješen, a na njega se nadovezuju još i nedovoljna informiranost i senzibiliziranost društva, obrazovna struktura te dugotrajna nezaposlenost.

U Hrvatskoj nema službenih podataka o tome koliko je osoba s invaliditetom zaposlena, ali prema HZZ-ovim procjenama u radnom bi ih odnosu moglo biti otprilike 4.000, a oko 274.000 su korisnici invalidskih mirovina. Najveći je udio osoba s invaliditetom u stanovništvu u Zagrebu, gdje je relativno najviše osoba prijavljeno na HZZ i kao zaposlene i kao nezaposlene. Problem je možda čak i više u neusklađenosti zakona. Osobe s invaliditetom koje su ostvarile pravo na osobnu invalidninu iz sustava socijalne skrbi prema Zakonu o socijalnoj skrbi i Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima, trajno gube pravo na nju ako se zaposle. Isto se događa i s obiteljskom mirovinom, na koju osobe s invaliditetom, uz zadovoljavanja uvjeta propisanih Zakonom o mirovinskom osiguranju, gube pravo ako se zaposle, tj. postanu radno sposobne.

Također, prema članku 11. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti osoba s invaliditetom, steknu li pravo na osobnu invalidninu ili drugo primanje, tj. ostvare mjesečni prihod veći od 900 kuna, brišu se iz HZZ-ove evidencije i više ne mogu stjecati prava na osnovi nezaposlenosti. Stoga ne iznenađuje što mnoge osobe s invaliditetom neće riskirati da zbog često privremenog zaposlenja izgube pravo na, iako najčešće minimalna, ali ipak stalna, primanja na različitim drugim osnovama.

Upravo ti problemi muče roditelje ili skrbne tih ljudi jer takve osobe, ako žive u obitelji, završavaju na Zavodu za zapošljavanje i do zapošljena primaju simboličnu naknadu od 280 kuna. Međutim, zbog navedenih problema naknadu najčešće primaju doživotno, s obzirom na to da je mogućnost zaposlenja minimalna. Da bi svom djetetu u takvoj situaciji osigurali minimalnu financijsku sigurnost, odnosno da bi ono ostvarilo pravo na osobnu invalidninu od 1.000 kuna, a poslije njihove smrti pravo na obiteljsku mirovinu, mnogi se roditelji ili skrbnici odlučuju za utvrđivanje većih teškoća i proglašenje djetetove poslovne nesposobnosti.

Na okruglom je stolu ravnatelj spomenutog Fonda dr. Slavko Leban istaknuo da poslovna zajednica nije informirana o mogućnostima zapošljavanja invalida.

• Ne samo da nije dovoljno informirana o tome koliko Fond može pružiti, nego je problem u tome što poduzetnici uopće nemaju pojma da takav fond postoji – kaže Leban.

Fond je osnovan u srpnju 2003., a, primjera radi, 2005. je utrošio devet milijuna kuna poticajnog novca, 2006. godine 20 milijuna kuna, da bi ove godine taj iznos dosegnuo 40 milijuna kuna. Financira se iz državnog proračuna, posebnog doprinosa i donacijama i iduće bi godine, vjeruje Leban, mogao osigurati 80-ak milijuna kuna poticaja.

Fond je utvrdio uvjete i načine ostvarivanja prava na poticaje poslodavcu koji zapošljava osobe s invaliditetom i osoba s invaliditetom na osnovi samozapošljavanja. Prema tim uvjetima poslodavac i invalidi imaju pravo na novčane poticaje i poticaje predviđene posebnim ugovorom o zapošljavanju osoba s invaliditetom.

• Najčešće se misli da je važno samo zaposlit invalida, ali nitko ne vodi računa o tome da je važno i da zadrži svoje radno mjesto. Zato su ti poticaji bitni – kaže Benc.

• Poslodavac ima pravo na novčani poticaj u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje osim onih poslodavaca koji su dužni plaćati poseban doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Osoba koja se, pak samozapošljava, ima pravo na novčani poticaj u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje – objašnjava Leban.

U drugoj vrsti poticaja predviđenih posebnim ugovorom s Fondom poslodavac ima pravo na različite poticaje. Riječ je, prije svega, o obrazovanju zaposlenih osoba s invaliditetom.

• To nam je jedan od važnijih projekata. Kod invalida je problem što se u promijenjenim uvjetima rada i s razvojem novih tehnika i tehnologija teže obrazuju, što znači da poslodavac mora za njih izdvojiti više novca. Mi za to imamo program poticaja. Dalje, tu je obrazovanje i nezaposlenih osoba s invaliditetom radi zapošljavanja, poput spomenutog projekta s Rijekom. Mnogo zanimanja invalida nije aktualno, stoga najprije procjenjujemo sposobnost i predlažemo doškolovanje – kaže Leban.

Uz to, ističu naši sugovornici, potrebna su i sredstva za prilagodbu radnog mjesta i uvjeta rada, što je prilično skupo. U tom smislu Fond kupuje sredstva umjesto poslodavca, poput računala za slijepe, ili pomaže u drugoj prilagodbi radnome mjestu. Tu je i kreditni novac po povoljnim uvjetima namijenjena kupnji strojeva, opreme alata ili pribora potrebnog za zapošljavanje invalida.

Kako su sugovornici istaknuli, ima dobrih primjera zapošljavanja invalida, a vjeruju da će i utemeljenje nove nagrade dodatno pridonijeti senzibilitetu za tu kategoriju ljudi.