Carina na uvoz robe za popravak

Namjeravamo se baviti popravkom tude (inozemne) robe, stoga nas zanima carinski postupak pri toj vrsti uvoza. Prema vrsti vanjskotrgovinskoga posla, dvije su vrste uvoza robe radi popravka – uz plaćanje i popravak bez plaćanja. Popravak uz plaćanje primjenjuje se u slučaju kada domaći poduzetnik na tržištu ugovori posao popravka inozemne robe koji će uključiti utrošeni rad, troškove energije te utrošeni materijal ugrađen u proizvod. Roba koja je predmet popravka uvozi se na unutarnju proizvodnju, a pri ponovnom izvozu (povratu) u inozemstvo naplaćuju se ugovoreni troškovi popravka.

Popravak bez plaćanja moguće je u dva slučaja. Prvi je slučaj da je domaći poduzetnik obvezan popravak obaviti besplatno zato što je kupac na izvezeni robu stavao neke primjedbe zbog nedostatka na robu, grešaka, neispravnosti robe i sl. Budući da je popravak besplatan, nema naplate ni unosa deviza u zemlju.

Drugi slučaj popravka bez plaćanja odnosi se na slučajeve kada domaći poduzetnik pristaje da svom inozemnom partneru (najčešće je riječ o strankama koje imaju dobre dugogodišnje poslovne odnose) besplatno popravi robu. I u tom slučaju za predmetne troškove popravka nema naplate ni unosa deviza u zemlju.

Pri unutarnjoj proizvodnji prema sustavu odgode plaćanja carine, pri podnošenju pisane carinske deklaracije ne plaćaju se carina i PDV, nego se plaćanje carinskog duga odgada, s time da je uvoznik dužan položiti jamstvo za osiguranje namirenja mogućeg duga (bankovnu carinsku garanciju), a u slučaju neizvršenja izvoza (povrata robe u inozemstvo) carinarnica naplaćuje carinski dug temeljem rješenja, odnosno skida dug s garancije. Kad je riječ o unutarnjoj proizvodnji prema sustavu povrata carine, uvoznik/korisnik dužan je osigurati plaćanje carinskog duga gotovinskim pologom koji mu se vraća pošto je ispunio obveze glede unutarnje proizvodnje, tj. izveza gotov proizvod u inozemstvo.

Privremeni uvoz proizvoda za potrebe obrazovanja, znanosti i kulture je privremeni uvoz robe uz potpuno oslobađenje od plaćanja carine i popreza. Robu iz tog aneksa mogu privremeno uvoziti ustanove koje se bave obrazovanjem, znanstvenom ili kulturnom djelatnošću kao neprofitnom djelatnošću. Uvjet za ostvarivanje privremenog uvoza posjedovanje je ovlaštenja nadležnog Ministarstva za primanje robe u sklopu privremenog uvoza. Liste roba koje se mogu privremeno uvoziti temeljem tog aneksa su: pedagoški materijal – primjerice aparati za snimanje i reprodukciju zvuka, zatim zvučni i vizualni materijali kao što su dijapozitivi, dijalfilmovi, mikrofilmovi, kinematografski filmovi, specijalni materijali kao što su bibliotetska oprema, audio-vizualni materijal za knjižnice, pokretne knjižnice, oprema za jezične vježbe, materijal za izobrazbu i stručno podučavanje osoba s tjelesnim oštećenjima i drugo.

Tu pripadaju i materijali za pomorce poput knjiga, novina, časopisa, pa radioaparati, televizori, kinematografski i drugi projektori, sportska odjeća, lopte, rekete i mreže, oprema za igre na brodu, oprema za atletiku, gimnastička oprema i drugo. I treću grupu čini druga roba u svezi s obrazovanjem, znanstvenim ili kulturnim djelatnostima poput scenografskih predmeta besplatno poslanih na posudbu dramskim udruženjima i kazalištima. Prilikom povrata robe u inozemstvo carinski postupak glasi ‘ponovni izvoz’. Nakon što se roba vrati u inozemstvo, Carinarnica razdužuje uvoznika za privremeno uvezenu robu i to količinski i vrijednosno.

Zajedno s odobrenjem za držanje privatnoga carinskog skladišta tipa D Carinska uprava prema prethodnom mišljenju nadležne carinarnice izdaje i odobrenje prema kojem se roba iz carinskog skladišta tipa D može pustiti u slobodan promet na osnovi knjigovodstvenih zapisa. Dakle, posjednik skladišta podnosi dva zahtjeva: jedan za držanje carinskog skladišta, a drugi za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa i puštanja robe u slobodan promet. Odobrenje za puštanje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa može se dati samo za robu čiju je osnovu za određivanje carine moguće utvrditi bez pregleda robe.

S obzirom na to da knjigovodstveni zapis predstavlja pojednostavljenu deklaraciju temeljem koje se roba pušta u slobodan promet (uz prethodno podnesenu pisani carinski deklaraciju za postupak carinskog skladištenja), posjednik skladišta mora u roku koji mu je određen odobrenjem carinarnice podnijeti dopunsku (potpunu) carinski deklaraciju za odgovarajući carinski postupak, primjerice puštanje robe u slobodan promet, stavljanje robe u postupak unutarnje proizvodnje, privremeni uvoz robe i slično.

Dopunskih deklaracija za robu puštenu u slobodan promet ili drugi odgovarajući postupak može se podnijeti pojedinačno (nakon svakog izuzimanja robe iz carinskog skladišta), periodično (tjedno, mjesečno) i zbirno (za svu istovrsnu robu).

Iduću će godinu, sudeći prema procjenama naših sugovornika, obilježiti nove tehnologije, s naglaskom na interaktivnosti te povećanje razine kvalitete sadržaja i proizvoda. Jilek prognozira procvat oglašavanja na tražilicama i ostalih PPC (plati-po-kliku) oblika oglašavanja. Veći broj korisnika širokopojasnog pristupa stvorit će dovoljno prostora za uvođenje videa i drugih naprednijih oblika internetskog oglašavanja, što će velikim oglašivačima olakšati migraciju s televizije na web.

HTTPool je već napravio korak u tom smjeru – tijekom 2007. je, u suradnji s tehnološkim partnerima iz Londona, prvi u Hrvatskoj i regiji servirao Video-Internet oglase, a Igor Škunca predviđa da će 2008. obilježiti i prijelaz na veće formate oglasnih banerova. Biloš prognozira da će Google pojačati svoju prisutnost na našem tržištu, možda čak i otvoriti regionalno predstavljanje, a da će se agencije, oglašivači i najjači sajtovi više okrenuti praćenju ponašanja surfera, e-mail marketingu i standardiziranju oglasnih formata.

Nitko od naših sugovornika ne smatra vjerojatnim scenarij stagnacije ili pada u tom tržišnom segmentu. Pa ipak, svaki od njih vidi potencijalne prijetnje daljnjem brzom rastu i razvoju. Većina kao najveći problem ističe moguću stagnaciju penetracije interneta. Jilek, primjerice, smatra da bi se trebalo ozbiljno poraditi na sustavnoj edukaciji, koja bi potaknula veći stupanj korištenja mreže u ruralnim dijelovima zemlje. Škunca smatra da bi problem mogao biti strah velikih oglašivača od okretanja manjim medijima i bojazan tiskanih medija da će s vremenom izumijeti.

Prvo se može riješiti dobrom segmentacijom, mikrociljanjem, kao i ravnotežom ciljanih kampanja i kampanja dosega. Za drugo nema lijeka – tisak nepovratno umire, koliko god šutjeli o tome, smatra direktor HTT-Poola. Pavlić kao moguće rizike vidi daljnje pojeftinjenje zakupa oglasnog prostora u tradicionalnim medijima i opća nepovoljna gospodarska kretanja.

Gulin upozorava na nesrećen zakup i prodaju marketinških resursa te nedostatak ozbiljne mreže koja bi othranila još više malih specijaliziranih stranica. Postojeće tzv. mreže, kaže, unose dosta pomutnje i kod klijenata i kod malih medija, a potonjima uzimaju prevelik dio kolača. Poznati smatra da bi se stagnacija mogla dogoditi ako bi se prestala raditi nezavisna istraživanja tržišta te ako priljev novih igrača na tržište bude veći od priljeva svježeg novca.

Deponte zagovara konsenzus u vezi zajedničkog istupa u odnosu na druge medije i obrazovanje potencijalnih klijenata, dok Biloš priželjuje osnivanje nezavisne udruge poput IAB-a, u čiji bi se rad uključili svi tržišni sudionici kako bi definirali sve standarde, što je preduvjet za daljnji rast.

Je li, dakle, vrijeme da i sami pokušate ugrabiti svoj dio tog bujajućega kolača? Mnogo toga govori tome u prilog. No, budite oprezni – kao i svaki poslovni pot-hvat, mreža nosi svoje rizike. Tko nije na čelnoj poziciji po posjećenosti u svom segmentu, teško će ostvariti ozbiljniju zaradu na webu, bilo od oglašavanja, bilo od prodaje nekom većem igraču. No, to ne mora značiti da mora sustizati divove kao što su Net.hr ili T-Portal. Treba naći svoju nišu, možda čak u području koje oni ne pokrivaju dovoljno dobro. Samo se treba pozicionirati, vrijedno raditi i čekati svoju priliku.