Hladni se pregrijana potrošnja

Ove će se godine sreća osmjehnuti onima koji su posljednjih nekoliko godina sustavno razvijali i racionalizirali poslovanje i spremni su u uvjetima skupljeg i rizičnijeg zaduživanja financirati razvoj vlastitim novcem. U Hrvatskoj je malo takvih kompanija, ali bez obzira na to, ima ih i u trgovini.

Ponavljiati već pomalo otrcane fraze o okrumpnijavanju u trgovini, ali i ostalim segmentima industrije, i regionalnim iskoracima, od kojih zapravo samo eventualni Agrokorov uspjeh u Turskoj može biti poslovni događaj godine (za taj koncern, ali i za Hrvatsku), nema smisla. Ispričati sve to drugim riječima izazov je za pisce, a kako se ne ubrajaju u tu vrstu ljudi, bit ću možda previše ozbiljan, ali smatram da 2008. nije godina za neobzirne. To će prema svim danas vidljivim znakovima biti godina nestabilnosti ne samo zbog lokalnih i regionalnih političkih prilika (BiH, Kosovo) nego i zbog sve snažnijih i trajnijih znakova krize na financijskim tržištima svijeta uvjetovanih ne samo krizom hipotekarnih kredita već i sve očitijim naznakama da će dolar postati samo američka nacionalna valuta.

Rast današnjih cijena nafte, osjetno ublažen padom vrijednosti dolara 2008., više neće biti moguć jer je pitanje dana dokad će današnji izvoznici nafte ostati vezani uz dolar. Budu li se cijene nafte vezale uz euro, mnoge stvari više neće biti iste i valovi promjena na svjetskim tržištima utjecat će na dinamiku i ritam promjena na hrvatskom tržištu. Mali udio izvoza u BNP-u, od kojih je veći dio vezan uz dolar, još će više potencirati utjecaj izvoznog deficita na stabilnost financijskog i deviznog tržišta, ali i na poslovanje naših najvećih kompanija. Svi ti elementi prouzročit će nestabilnost i izravno utjecati na zaustavljanje pregrijane potrošnje, odnosno usporavanje rasta maloprodaje i trgovine na veliko. Rast cijena mogao bi pokrenuti davno zaboravljen lanac indeksiranja cijena koji, bude li podgrijan realnim tečajem kune, sasvim sigurno donosi inflaciju, i to bližu dvoznamenkastoj brojci nego onomu na što smo navikli posljednjih 10 godina. Hoće li nam 2008. donijeti suočavanje sa stvarnošću, ostaje da se vidi, ali svakako je jedna od posljednjih godina prije našeg ulaska u Europsku uniju, zapravo i posljednja kad to možemo napraviti sami, sustavno i planski. Šteta je samo što Hrvatska nema definiranu dugoročnu gospodarsku politiku ni definirane grane kao nositelje razvoja. Događaji na svjetskom tržištu ne idu nam u prilog, ali upravo je zato pravo vrijeme da ‘prije valova čvrsto vežemo barke’, i to dosljednom i transparentnom strategijom te mjera i nositeljima koji će ih provoditi. Pesimizam? Ne, ako smo spremni pogledati se u zrcalo (svatko neka uzme svoje, jer kolektivno ćemo izvršno izgledati, kao na Wembleju). To je realizam i nešto o čemu svi pričamo, ali malo toga želimo priznati. Poslovno i privatno.

Gdje je tu trgovina? Trgovina će morati rasti u sve težim uvjetima i pronalaziti nove načine za održavanje svojih stopa rasta. Sigurno se pitate kako i tko. Jesu li to vremena kad će niske cijene i smanjena kupovna moć pokrenuti tržište i kupce u smjeru nižih cijena i povećanja udjela trgovačkih robnih marki te donijeti veći tržišni udio diskontera (Lidl, Kaufland možda sutra Aldi ili Hofer) ili će trgovci kao što su Spar, Konzum, Mercator daljnjim razvojem svojih usluga i diverzifikacijom poslovanja te regionalnim razvojem uspjeti anulirati sve što donose niže stope rasta? Hoće li ova godina odgovoriti na pitanje tko kupuje Getro ili tko će kupiti Plodine ili kuda ide Kerum ili hoće li se kapitalno povezati članice CBA ili Ultragorsa? Billa? Jesu li spremni za novi razvojni ciklus ili za… neka nova tržišta? Odgovore će dati potrošači, ali platit će ih proizvođači, i to mali i nekonsolidirani domaći proizvođači. Stvarnog ‘retail’ biznisa ostat će sve manje u vlasništvu klasičnih malih trgovaca, ali i većih regionalnih. Njihovi će prostori nositi ime nekog od etabliranih tržišnih lidera. Konzum će i dalje suvereno vladati hrvatskim tržištem s nešto sporijim stopama rasta (osim ako nešto ne stavi pod svoje skute) i sve će se više fokusirati na svoje regionalno poslovanje. Mercator će svoj poslovni model morati više prilagoditi prosječnom hrvatskom potrošaču. Interspar će rasti, i to uz najviše stope rasta, ali će nakon slave i uspjeha u Zadru i Zagrebu sada morati malo smanjiti očekivanja od novih lokacija (a bit će ih dosta). Koncentracija će se nastaviti, ali očekujem da će val promjena zahvatiti i neke veće regionalne, a možda i internacionalne trgovine. Novih globalnih igrača za sada nema na vidiku. Carefur, Tesco i ostali još nisu stavili Hrvatsku na svoj radar, ali ulaskom u EU sigurno hoće. Godine 2008. na tržište će ući samo trgovci koji se već dulje spremaju za to (Aldi, Hofer, možda i Delta), neki i akvizicijama. Ah, da je ovo kladionica, već bih nešto stavio, ali kako je ovaj članak bliže burzi, kao ‘insajder’ ostat će suzdržan.

Marketing, upravljanje prodajnim prostorom te brzi prijenos marketinških trendova na police postaju ključ profitabilnosti i borbe za lojalnost, a cijene su, zapravo, jedini alat u borbi za dovođenje kupaca. Nastavit će se graditi velike trgovačke centre, pri čemu će uvjeti uređenja i načina trgovanja biti sve stroži, odnosno zahtijevat će se viši standard (skuplji). Sve to neće biti moguće s nižim cijenama na policama, tako da pristup globalnim izvorima nabave postaje osnovni uvjet poslovanja. Kao posljedica sve viših cijena ulaganja u nove objekte, a sve manjeg prometa po četvornome metru novootvorenog prostora, nije realno očekivati da će trgovci sniziti marže, nego da će ih povišiti, ali da to neće utjecati na rast cijena ili na dobiti, već će više biti amortizer povećanih ulaganja i usporenih stopa povrata ulaganja. Sve će platiti dobavljači povećanim davanjima za popuste i superpopuste ili akcijske prodaje svojih proizvoda. Rast cijena sirovina i povećanih davanja u punom iznosu proizvođači neće moći kompenzirati rastom cijena gotovih proizvoda, pa će se pojedine industrije naći u prilično nezavidnom položaju i rasprodajom će morati rješavati probleme punih skladišta. To se pogotovo odnosi na prehrambenu i preradivačku industriju, koja će uza sve tržišne probleme dodatno biti pod posebnim pritiskom socijalnih partnera (seljaka i radnika).

Nastavak trenda rasta cijena nekretnina također će negativno utjecati na poslovanje trgovine, ali i građevinskog sektora, koji se razvijao gradnjom poslovnih i trgovačkih prostora. Usprkos li se graditeljstvo, pad potrošnje bit će još istaknutiji. Tko se sve uspije prilagoditi novim uvjetima, ostat će u vrlo dobroj kondiciji za utrku i promjene koje će nam donijeti članstvo u EU. Mislim da u Konzumu i Agrokor više nitko i ne sumnja. Dukat je čvrsto uhvatio priliku i širi se regionalno, Atlantic to još treba dokazati, a Podravka još nešto čeka. Kraš…? Vindija uz nužnu agresivnost treba još i nešto što neće doći s godinama, nego s ubrzanom provedbom strategije, pa i moderniziranjem upravljanja tvrtkom.

Trgovina nažalost, osim Konzuma, nije pokazala ni volju ni sposobnost za regionalizaciju ni koncentraciju, tako da današnji modeli (nabavna udruženja) nisu više ni u funkciji sadašnjosti, a kamoli budućnosti. Hoće li me netko demantirati i pokrenuti val akvizicija i okupljanja te postati protuteža Konzumu, možda će nam odgovoriti 2008. Vjerujem da bi ta ravnoteža na tržištu bila dobrodošla. Ove će se godine sreća osmjehnuti onima koji su posljednjih nekoliko godina sustavno razvijali i racionalizirali poslovanje i spremni su u uvjetima skupljenog i rizičnijeg zaduživanja financirati razvoj vlastitim novcem. U Hrvatskoj je malo takvih kompanija, ali bez obzira na to, ima ih i u trgovini. Pitanje je samo jesu li spremne (ponajviše kadrovski) za nastavak i razvoj poslovanja. Svima koji su se uzdavali u burzovne balone, strane investicije, jeftine kredite, političke stranke ili IPO-e, malo je reći: ‘Sretna im 2008.’ Osim sreće trebat će im još mnogo toga. ☺