Hrvatska poljoprivreda bit će još izloženija konkurenciji

Hrvatska poljoprivreda bit će još izloženija konkurenciji koja nema tzv. komparativne prednosti, već prednosti koje može zahvaliti velikim državnim poticajima.

Agencija trebala bi preuzeti poslove raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem što su dosad obavljale općine i gradovi, kao i voditi jedinstvenu evidenciju državnoga poljoprivrednog zemljišta te svih plaćanja vezanih uz prodaju, zakup i koncesiju. Nadalje, radi okupljanja poljoprivrednog zemljišta bilo bi korisno prići osnivanju mirovinsko zemljišnog fonda. Poljoprivrednici stariji od 55 godina unosili bi poljoprivredno zemljište kao udjele u mirovinski zemljišni fond koji bi preuzimao poljoprivredno zemljište od poljoprivrednika i s njime raspolagao. Dosadašnji sustav potpora nužno je što prije pojednostavniti na način da se postojeći model poticanja proizvodnje, u kojem postoje brojni različiti poticaji, svede na model s nekoliko grupa, kao i iznosa poticaja.

Imajući, pak, na umu neorganiziranost, nestandardiziranost i usitnjenost hrvatske poljoprivredne proizvodnje, veću pozornost trebalo bi svakako posvetiti proizvođačkim organizacijama koje bi trebale obavljati poslove prilagodbe proizvodnje zahtjevima tržišta, zajedničkog marketinga proizvoda i uspostave zajedničkih pravila o proizvodnim informacijama s posebnim naglaskom na okončanju proizvodnje i raspoloživost na tržištu. Navedene proizvođačke organizacije imale bi naročito važnu ulogu u organizaciji otkupa povrća i voća, a možda i nekih drugih poljoprivrednih proizvoda.

Nadalje, radi razvoja i veće učinkovitosti poslovnog povezivanja u poljoprivredi trebalo bi educirati stručni i menadžerski kadar, informatizirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, snažnije medijski promovirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, donijeti strategiju s razradom sustavnih mjera za poslovno povezivanje u poljoprivredi te razraditi dugoročne programe međusektorske povezanosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i komplementarnih djelatnosti. Radi usklađivanja hrvatske i porezne politike EU, odnosno izjednačavanja uvjeta oporezivanja poljoprivredne proizvodnje, nužno je uvesti nižu poreznu stopu PDV-a od petnaest posto za proizvode i repromaterijal u poljoprivredi. Na taj bi se način uvelike povećala konkurentnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, budući da većina nije u sustavu PDV-a.

Stavljanjem u funkciju proizvodnje dosad nekorištenoga poljoprivrednog zemljišta i primjenom modernih agrotehničkih mjera hrvatska bi poljoprivreda znatno povećala potražnju za mineralnim gnojivima, pesticidima, ambalažom, mehanizacijom, sjemenom i sadnim materijalom, kao i transportnim i financijskim uslugama, što bi ozbiljno potaknulo razvoj hrvatskoga gospodarstva. Naposljetku, valja napomenuti, kako će se nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, hrvatski poljoprivredni proizvođači naći u konkurenciji s visoko subvencioniranim proizvođačima EU na velikome jedinstvenom tržištu bez ikakvih trgovinskih zapreka te bi stoga trebalo hitno posvetiti pozornost korištenju mogućnosti koje pruža agrarna politika EU, a sve radi razvitaka hrvatske poljoprivrede.

U okolnostima EU visoko subvencioniranog agrara i ograničenja našeg proračuna te drugih nacionalnih razvojnih potreba ne bismo se trebali u prvom redu usmjeriti na konkurenciju na europskome i svjetskom tržištu već ići prije svega na domaću potražnju i pritom sačuvati određene kakvoće koje bi poslije mogle biti ključne u tržišnoj utakmnici.

Energiju i ograničene resurse valja ponajprije usmjeriti na konkurenciju uvozu, i to kroz konkurentnost i cijenu te kvalitetom. Nadalje se da će se s vremenom otvoriti mogućnost da upravo, možda na osnovi kvalitete, npr. ekološke hrane, uočimo i razvijemo neke tržišne niše u izvozu (npr. jadranska tuna za japanski sushi). Prema tome, hrvatska poljoprivreda sljedećih godina mora izvući maksimum iz svojih prirodnih potencijala te žurno promijeniti agrarnu strukturu kako bi se približila prosječnoj agrarnoj strukturi EU, pa tako i uskladiti svoju agrarnu politiku prema zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU.

Međutim, pritom posebnu pozornost treba obratiti specifičnosti hrvatske poljoprivrede, posebice u sadašnjem stupnju njezina razvoja te tijekom prilagodbe hrvatske agrarne politike zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU koristiti sve mogućnosti koje nam ona nudi, ali na način da se iznalaze najprikladnija rješenja, a ne da se ona neposredno implementira u naš sustav.