Knjige

Individualnoj razini, od 2000. godine, ali i kontinuitet fragmentiranih programa bez ozbiljne procjene učinaka. No, najveća su ograničenja u jačanju sektora malih i srednjih poduzeća u području regulatornog okvira te obrazovanja i istraživanja. Poduzetnici ne mogu ta ograničenja rješavati sami, to je prije svega odgovornost vladinih politika. Konzistentne i koordinirane vladine politike i programi jedino mogu dovesti do znatnijih promjena u tim područjima. Uspješno vlada to ostvariti na području regulatornog okvira i obrazovanja u 2008. godini, to bi bio ključni obrat s dugoročnim dobrim posljedicama.

Europska je unija od 2005. godine, u sklopu svoje politike prema malim i srednjim poduzećima uvela princip THINK SMALL FIRST (Misli prvo na male) pri procjenjivanju efekta regulatornih mjera. Mala i srednja poduzeća uvijek su bila dominantna, ali je regulatorni okvir bio u pravilu dizajniran prema velikim poduzećima ili se pak nije vodilo računa o razlikama između velikih i malih. Nova vlada mora odmah, u prvim mjesecima 2008. godine, završiti posao započet s HITRO.HR i HITROREZ projektima, a to je giljotina nepotrebnih procedura i dozvola kako bi se regulatorni okvir pojednostavnio. Nije dovoljno otvoriti šalter, a iza šaltera ne mijenjati ništa. Razvoj poduzetničkih kompetencija zahtijeva nove sadržaje i metode učenja, što pretpostavlja i nove pristupe u financiranju takvih aktivnosti (vaćere, uključivanje praktičara u nastavni proces, osiguranje poduzetničkog obrazovanja svim studentima). Koliko je to dugotrajan proces dobro pokazuje osječki primjer razvoja Međunarodnog centra za poduzetničke studije, u kojem se želi povezati formalno obrazovanje po cijeloj vertikali Bolonjskog procesa na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku i neformalno obrazovanje u Centru za poduzetništvo.

U 2008. godini i godinama koje dolaze velik će izazov biti kako zadržati poduzetničku aktivnost, a istodobno osigurati transformaciju jeftinijih poduzetničkih pothvata u pothvate temeljene na sofisticiranjem znanju s većim doprinosom stvaranju nove vrijednosti. I morat ćemo više nego ikada gledati što se događa u zemljama s kojima dijelimo sličnu gospodarsku situaciju, jer su nam upravo te zemlje i konkurenti za privlačenje stranog kapitala. Odbijanje da se vidimo kako nas drugi vide, ili ne-reagiranje na takve signale stoji nas napredovanja na mjestu. Prva postizborna godina, s tankom (bilo kojom) koalicijom vladom možda će upravo zbog kompromisa dovesti do ozbiljnih promjena. Svakako bi bilo važno da 2008. godina bude godina u kojoj ćemo sklopliti savez za ulazak u Europsku uniju i na tome graditi prioritete vladinih politika i programa. U protivnom bi ulazak u Europsku uniju mogao postati opasnost umjesto nade za hrvatska mala poduzeća.