Kako bi mogli trošiti toliko novaca na marketing te istraživanje i razvoj, ‘orealovci’ izuzetno paze na troškove. Godine 1996. naprimali su da se u nedavno kupljenom Maybellineu maskara proizvodi za samo 20 centi, dok njena proizvodnja u Europi stoji 46 centi. Ubrzo su restrukturirali europsku proizvodnju koristeći američko znanje. Općenito, troškovi su im tijekom Owens-Jonesova mandata pali gotovo za trećinu, na 19 posto ukupne prodaje, dok je u ostalim kozmetičkim kućama ta brojka i dalje 25 posto.
Trend akvizicija nastavio se i dalje, i to kupnjom marki: Maybelline, Ralph Lauren, Helena Rubinstein, azijske marke Shu Umera, Armani parfema i nedavnom kupnjom marke Body Shop, čime se L’Oréal diverzificira u novo područje ekološki proizvedene kozmetike. Sve u svemu Owen-Jones je više nego udvostručio prihode L’Oréala. Cijena dionice je u samo desetak godina porasla s osam na 76 dolara, što je učinilo Liliane Bettencourt najbogatijom ženom Francuske.
Dodatno povećanje bogatstva osigurava se zamršenim vlasničkim sustavom putem različitih holding kompanija, čime Liliane Bettencourt zasigurno i dalje ostaje jedno od vodećih imena Forbesove ljestvice najbogatijih. Sada već u poznim 80-im godinama, Liliane velikodušno dijeli svoje bogatstvo u humanitarne svrhe. Bettencourt Schueller fundacija dodjeljuje nagradu Liliane Bettencour najboljemu europskom znanstveniku do 45. godine života. Pobjednik sa svojim timom dobiva 300.000 dolara za nastavak svojih istraživanja u biologiji i medicini.
L’Oréal je isto tako donirao gotovo 1,8 milijardu dolara za marketinšku katedru prestižne oxfordske poslovne škole Said. A i u nas poznati program L’Oréala i UNESCO-a dodjeljuje prestižne nagrade za žene u znanosti.
