Pojmu fleksigurnosti, koji obuhvaća istodobnu fleksibilnost tržišta rada i sigurnost radnika, HUP i sindikati pristupaju s različitim gledištima.
Prema riječima Sanje Crnković-Pozaić iz Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, strategiju fleksigurnosti na tržištu rada pokreću četiri osnovne poluge: deregulacija radnog zakonodavstva, strategija cjeloživotnog učenja, aktivna politika zapošljavanja i moderni sustav potpore dohotku. Osobito ističe ključnu ulogu znanja i navodi da uspjeh ostvarenja fleksibilnog i konkurentnog gospodarstva ovisi o društvenom konsenzusu. Mogu li sindikati objasniti svojem članstvu da sigurnost nije više u zadržavanju postojećeg radnog mjesta? Žele li poslodavci shvatiti da je ulaganje u ljude osnovna poluga njihove konkurentnosti? Ima li politika snage da se bavi dugoročnim interesima zajednice i ulaže u obrazovanje i znanost premda u svom manju.
Zanimljivo je da se elementi koje je Jasna Kulušić navela kao glavne skrivene zapreke fleksibilizaciji tržišta rada u dobrom dijelu poklapaju s onima koje je predstavnica SSSH istaknula kao prijedloge svog sindikata za uvođenje fleksigurnosti.
Viktor Gotovac s Katedre za radno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kritički se osvrnuo na sâm koncept fleksigurnosti rekviziti da nije sasvim siguran je li riječ o negaciji ili preobrazbi radnog prava. Iskazao je sumnju je li upravo fleksigurnost strategija koju država mora preuzeti radi stvaranja prikladnih uvjeta na tržištu datu neće dočekati učinke svog ulaganja?