Poseban prilog

Na cijenu energije, osim miksa energetskih izvora i politike EU, utjecat će u skoroj budućnosti trud uložen u štednju energije, razvoj razgranatih sustava za proizvodnju energije i povećana konkurentnost među operaterima.

Danas su vlade, tvrtke i potrošači suočeni s energetskim izazovom na koji moraju odgovoriti u sklopu složenih zahtjeva među kojima toliko prevladavaju međusobna ovisnost i nesigurnost da to ima ozbiljne posljedice na tržište energije. Prema mnogim analitičarima međunarodni scenarij koji predviđa povišenu cijenu naftne danas se čini definitivnim: misli se zapravo da trenutačno stanje naftnog tržišta proizlazi iz strukturalnog nedostatka ponude u odnosu na očekivanu svjetsku potražnju u stalnom porastu.

U godinama koje su pred nama plin će biti prijelazno gorivo za ‘poslijenaftno’ razdoblje. Kako bi se izbjegla pretjerana ovisnost o plinu, sa situacijom se treba realno suočiti imajući na umu da se sigurnost može postići ostvarenjem novih integriranih infrastrukture na europskoj razini (gradnja plinovoda, postrojenja za regasifikaciju te povećanje mogućnosti skladištanja). Kad je riječ o ugljenu, iako je u prethodnim razdobljima stajao manje i mogao se činiti boljim za uporabu, kretanje cijena u okomitom je uzetu. U uvjetima nesigurnosti u kakvima smo danas treba se usmjeriti na različite energetske izvore kako bi se smanjila rizična cijena različitih goriva. Nema sumnje da povećanje kvote ugljena predstavlja prednost s obzirom na potrebu diversifikacije izvora. Zbog toga se i razvijaju tehnologije koje mogu nadomjestiti plin. U njima relativna kvota goriva teži relativno manje u ukupnoj cijeni proizvedene energije. No, takve tehnologije imaju i svoj nedostatak s obzirom na cijenu emisija ugljičnog dioksida koje treba izračunati prema parametrima iz Protokola u Kyoto i uz problematiku društvene prihvatljivosti tih postrojenja.

Nema sumnje u činjenicu da su fosilni izvori energije iscrpivi, a osobito nafta, ali je odlučujuće za točno predstavljanje djelovanja u energetskom sektoru ustavoviti određuje li vrijeme neizbježne evolucije prema alternativnim izvorima postupna nedostupnost nafta ili ekološki, politički ili ekonomski razlozi. Osim toga, važno je uzeti u obzir aktivnosti Europske unije koja donosi ključne odluke o utvrđivanju i vodenju energetske politike koja bi trebala rezultirati pozitivnim učincima na području cijena ili opskrbe. U svakom slučaju, na cijenu energije, osim miksa energetskih izvora i politike EU, utjecat će u skoroj budućnosti trud uložen u štednju energije, razvoj razgranatih sustava za proizvodnju energije i povećana konkurentnost među operaterima. Obnovljivi izvori energije predstavljaju veću kvotu u proizvodnji električne energije. Rasprostranjena mikroproizvodnja pridonosi boljoj energetskoj učinkovitosti. Europska unija poduzela je takozvani local energy action čiji je cilj, na razini pojedinačnih proizvodnih stvarnih jedinica, ostvarivanje oblika proizvodnje električne energije povezanih s obnovljivim izvorima i s malim inovativnim postrojenjima. Očekuje se da takva akcija, putem poticaja za istraživanje, potakne razvoj novih i zanimljivih tehnologija za proizvodnju energije uz niske troškove. Naposljetku, neizbježno je i odgovorno vođenje rasprava o nuklearnjoj opciji na koju ne treba gledati samo u kontekstu nacije već barem u europskom kontekstu. Iako, o toj temi valja razmišljati jedino kao o dugoročnom rješenju.

Promatramo li razvoj trgovine električnom energijom u Europi posljednjih godina, primijetit ćemo da se izražena tehnička osobitost struje kao proizvoda podcjenjuje. Nemogućnost razmjene dovoljne količine električne energije zbog zagušenja u elektroenergetskim mrežama ograničava fizičku prodajnu aktivnost. Sve oskudniji proizvodni kapaciteti zbog zastarjelosti europskih elektrana proizvođača električne energije uz istodobni porast potrošnje pogoduju toj situaciji. Okvirni uvjeti za gradnju elektrana očigledno su prije bili bolji, a manjak stabilnosti i mnoštvo propisa, dugotrajni procesi ishodenja dozvola i javno prihvaćanje stvaraju probleme ulagačima. Ukratko, uloga elektrana u europskoj trgovini električnom energijom promijenila se tijekom proteklog desetljeća. Proizvođači električne energije koji su samo pokrivali potrebe potrošača pretvorili su se u dobavljače fizičkih proizvoda spot-tržišta. Dugoročnije gledano, derivativni (financijski) elektroenergetski proizvodi koji su predmet trgovanja i od liberalizacije još tješnje povezani s tržištim energeta (naftom, plinom, ugljenom) određuju cijenu. Stoga o radu elektrana danas ne odlučuje lokalna potreba za električnom energijom nego prije svega cjenovni činitelj primarnih nositelja energije koji je relativan u odnosu na cijenu struje. Zahvaljujući tržištu kapitala europsko tržište električne energije postalo je globalno. Usprkos tomu struja ostaje ono što je uvijek bila, roba koju nije moguće pohraniti i za koju je potrebna infrastruktura.

Valja očekivati da će elektroenergetika Hrvatske nastojati biti na što višem stupnju samodostatnosti, naravno u proizvodnji, prijenosu i distribuciji električne energije te sukladno traženoj količini i kvaliteti sigurne opskrbe potrošača u Hrvatskoj. Prema predviđenom rastu potrošnje od otprilike tri posto na godinu uspoređno s ugradnjom na povećanju udjela obnovljivih izvora energije, nužno je ulaganje u nove elektrane velikih kapaciteta. Ukupni dodatni kapaciteti koji bi se trebali sagraditi na razini su dvije tisuće megavata do 2020. godine. Iz tog prijedloga proizlazi nominalni iznos ulaganja od otprilike 75 milijardi kuna, to jest po jednom kilovatsatu proizvedene električne energije 5,5 kuna. Pritom je ostvariv visoki stupanj samo-financiranja, pri čemu se osim komercijalne isplativosti ostvaruju i multiplikativni učinci na gospodarstvo u cijelosti. Smanjenje ili neostvarenje takvih ambicija znači viši stupanj ovisnosti o uvozu električne energije, što se smatra veoma rizičnim. Neosporna je činjenica da neovisnost valja platiti, što pretpostavlja rast cijene električne energije za više od deset posto.

Takvim razvojem i stvorenim bruto domaćim proizvodom ukupna ulaganja vraćaju se u cijelosti, a povrh toga ostvaruje se gotovo deset posto viška bruto domaćeg proizvoda iznad vrijednosti ulaganja.

U Hrvatskoj razina ponude plina nije dovoljna ni da bi jamčila dostatan stupanj sigurnosti u opskrbi, kao što pokazuju događaji u zimskim mjesecima, a niti da bi pokrenula konkurentnost. Kao posljedice toga cijene plina omogućuju široke granice uvoznica i odražavaju se na promjenjivost cijena uvoza, koje su, pak, vezane uz mehanizme cijena sirovina na međunarodnom tržištu. Da bi se postigli ciljevi sigurnosti i ekonomičnosti cijena, treba Hrvatsku razvijati od zemlje potrošača do zemlje tranzita. Takva uloga tranzitne zemlje osigurala bi Hrvatskoj ne samo konkurentnije cijene već i dodanu vrijednost vezanu uz djelatnost transporta kao i strukturni kapacitet da se omogući opskrba plinom pri bilo kakvom, ne nužno slučajnom, prekidu.

Osigurati razvoj zemlje i izbjeći nazadovanje zahtjeva od građana Hrvatske probudenu svijest o energetskoj promjeni koja je na djelu u svjetskoj energetici. To sa sobom nosi promjene u navikama i traži svijest o tome da ostvarenje ciljeva od općeg interesa ne smiju sputavati lokalni interesi i emotivne reakcije. Živimo u globaliziranom svijetu, a energija je sigurno najglobalnija povlastica. Ne možemo razmišljati o upravljanju energetskom evolucijom gledamo li kratkovidno i usidreni smo u onom što smatramo interesima vlastitog dvorišta. Danas se energija vratila u središte politike. Uvjereni smo da je konsenzus vlasti i opozicije osnovni uvjet za postizanje zajedničkih nacionalnih ciljeva.

Moje dvoipolgodišnje iskustvo u Hrvatskoj govori mi da je najveći izazov prijeći s ideja na projekte, odnosno izrada natječajne dokumentacije potrebne za udovoljavanje uvjetima natječaja. Upravo u tom koraku od velike pomoći mogu biti poslovni savjetnici koji bi mogli uvelike pomoći lokalnim samoupravama.

Očito je da sve jedinice lokalne samouprave nisu dovoljno kadrovske popunjene da bi same ostvarivale programe, odnosno bavile se pripremom natječajne dokumentacije, ali zato treba poticati suradnju kako bi se taj problem otklonio. Poslovni savjetnici mogu pružiti specijalizirano znanje i potrebne ljudske resurse kojima javni sektor često ne raspolaže a nužni su za uspješnu provedbu projekata.

Potrebno je više uključivati poslovne savjetnike ali i uvesti za njih standarde postupanja te poraditi na dostupnosti informacija koje su im potrebne za uspješan rad te razviti povjerenje. Savjetovanje od strane privatnog sektora može naime pridonijeti uspješnijem skupljanju kao i racionalnijem korištenju sredstava.

Od poslovnih savjetnika i privatnih tvrtki do razvojnih agencija, svi oni mogu pomoći pri izradi projekata. Ne možemo dovoljno istaknuti važnost informacija, pronalaženja novih niša i novih projekata u kojima se može participirati, a forum je mjesto razmjene iskustava.

Kao dokaz potrebe za takvom manifestacijom, Ivan Hanžek, član Predsjedništva Udruge gradova i gradonačelnik Grada Žaboka, iznio je informaciju o više od 70 posto izlagča s prošlogodišnjeg Info dana koji su ugovorili suradnju s lokalnom samoupravom.

Zanimanje za Info dan ove godine bilo je toliko da smo čak morali i odbijati izlagače. Ponukani pozitivnim iskustvom prvog Info dana i zanimanjem za drugi, namjeravamo redovit organizirati ovu manifestaciju i ojačati svoju poziciju inicijatora te informirati o izazovima i trendovima koji nas čekaju kad uđemo u EU.