Home / Biznis i politika / Poslodavce čeka PROGR troškov

Poslodavce čeka PROGR troškov

Damir Kuštrak, predsjednik Uprave Medike, pola je godine na čelu Hrvatske udruge poslodavaca. Hrvatska udruža poslodavaca u novu će 2008. ući s kadrovskim promjenama, daljnjim pregovorima sa šest sindikalnih središnjica o minimalnoj plaći i predstavljanjem problema hrvatskih poslodavaca novoformiranoj vladi. S iskustvom iz državne uprave u vrijeme koalicijske vlade bio je zamjenik ministra financija, s bogatim menadžerskim iskustvom i na mjestu prvog čovjeka poduzetničke udruge, a u vrijeme kad Hrvatska još nema novu vladu jedan je od najutemeljenijih sudiovornika za procjenu kakva će biti poduzetnička 2008.

  • Što će prema vašem mišljenju biti ekonomski i politički koraci nove vlade u 2008.? – S političkog aspekta, ako HDZ sastavi vladu, imat će jake koaličijske partnere, što do sada nikad nije bio slučaj. Budući da će fokus i dalje biti Europska unija, predvidljivo je kako će se voditi politika. Kad je riječ o ZERP-u, Europa sigurno neće po-

Nestašica radne snage prouzročit će rast plaća jer je to jedini način da dodete do kvalificiranoga kadra. Uz postojeća porezna opterećenja i doprinose to će prouzročiti visoku cijenu rada i učiniti nas nekonkurentnima.

  • Kako poslodavci u HUP-u vide 2008.? – Bit će vrlo komplicirana, ponajviše zbog vanjskih činitelja. Dio američke krize jednim se dijelom prelazio i na nas. Suočeni smo s popriličnim inflacijskim pritiscima, djelomično zbog rasta cijene nafte, a djelomično zbog rasta cijena hrane. Također je očit rast kamata. Sve su to činitelji koji će uvelike utjecati na biznis. Sada je samo riječ o tome da vidimo kakvu će se vladu sastaviti i hoće li nova vlada u tom smislu osmišljati strategiju kojom će u najmanju ruku ublažiti te pritiskove. Očito je da će se sljedeće godine nastaviti pritisak na plaće, i to uz postojeća porezna opterećenja i doprinose. To će biti vrlo loše za poslodavce jer to znači progresivan rast troškova. Smatram da bi to trebala biti prva stvar koju bi trebalo olabaviti tako da se na neki način smanje različiti vanjski troškovi u biznisu – od rasta cijene energije do rasta komunalne naknade.

  • Vaša predviđanja za 2008. ne zvuče optimistično. Izgleda da je najbolja godina bila prošla. – Primjera radi, za veledrogerijski biznis sljedeća godina sigurno neće biti dobra, a za druge grane ovisi o reakcijama u Vladi. Troškovi financiranja Medike narast će 50 posto jer smo se 2005. zadužili.

  • I kad je naplata potraživanja u zemlji dobra, u vašoj je branši loša. Imate li povratnu informaciju od ostalih poslodavaca u HUP-u da se povećavaju ne-naplaćena potraživanja? – Može se reći da s naplatom potraživanja imaju problema dva sektora: to su općenito tvrtke koje rade s državom i graditeljski sektor.

  • U nekoliko ste navrata poručivali da se članice Hrvatske udruge poslodavaca sve više suočavaju s nestašicom radne snage, pogotovo u sektoru graditeljstva, zdravstvu, ljekarništvu i trgovini. Kakve su posljedice toga u sljedećem razdoblju? – U Hrvatskoj se suočavamo s velikom krizom tržišta rada. S jedne strane imamo otprilike 250.000 nezaposlenih, a s druge očitu nestašicu radne snage u mnogim sektorima. Kad se u Zagrebu otvori novi trgovački centar, u trgovini nastane potpuni nered na tržištu radne snage jer mnogo zaposlenika prijede iz jednog centra u drugi. Uz toliko visoke stope rasta u graditeljstvu nastao je i golem nedostatak radne snage koju, kao i prije rata, uvozimo iz Bosne i Hercegovine i Srbije. U zdravstvu će se sljedećih godina dogoditi prilično velika kriza jer već sada država ne može popuniti timove, a u ljekarništvu, s obzirom na to da je broj ljekarni u deset godina povećan s 400 na 960, nastala je golema potražnja za farmaceutima. Nestašica radne snage prouzročit će rast plaća jer je to jedini način da dodete do kvalificiranoga kadra, no uz toliko porezna opterećenja i doprinose to će ponovno prouzročiti visoku cijenu rada i učiniti nas nekonkurentnima.

  • Kakvo je HUP-ovo stajalište prema izdavanjima za treći mirovinski stup? – Teret se ponovno pokušava svaliti na poslodavca, što nije dobro rješenje. Upravo zato treba povećati izvajanja za drugi mirovinski stup i, onome tko želi, omogućiti da slobodno štedi u trećem stupu.

  • Šest ste mjeseci na čelu Hrvatske udruge poslodavaca. Što ste u tom razdoblju napravili i koji su vam planovi za 2008.? – Vodili smo određene rasprave o tome da se dopuni Statut koji bi HUP-a učinio transparentnijim i efikasnijim kako bi članstvu, sadašnjem i budućem, dali što jasniju sliku o mogućnostima i ciljevima HUP-a. S obzirom na to da nas u ožujku očekuju izbori za veći dio naših tijela kao što su Vijeće članica i Izvršni odbor, to bi nam mogla biti dobra prilika za kadrovsko osvježenje. Sa sindikatima ćemo održati nekoliko sastanaka na kojima ćemo razmotriti ključne teme poput minimalne plaće, treba li ili treba mijenjati Zakon o radu te način promjene stajališta o mirovinskoj reformi, veoma važnoj za socijalni status građana, ali i za poslodavce, i to indirektno, preko tržišta kapitala.

  • Kakvo je vaše stajalište o hrvatskom uvozu i izvozu? Imate li u vezi s tim kakve savjete ili ideje? – Od devedesetih se godina hrvatska izvozna industrija razvijala manje-više stihijski. Za usporedbu, sve tranzicijske zemlje znatno su povećale izvoz uz greenfield investicije, a jedina koja je to uspjela bez takvih investicija jest Slovenija.

  • Upravo ste se vratili sa skupa asocijacija europskih biznismena (Business Europe) u Lisabonu. Kakvi su signali s tog skupa poslani hrvatskim poduzetnicima kad je riječ o 2008. i sljedećim godinama? – Raspravljalo se o dvjema ključnim temama za europske poslodavce: klimatskim promjenama, koje bi, možda, mogle utjecati na biznis. Tu je riječ o energiji, njenim cijenama, o alternativnim izvorima energije i općenito o politici koju će provoditi europske vlade i EU u cjelini. Drugi dio, vezan uz poslodavce, jest socijalni dijalog, odnosno pokušaj da se zapravo vidi kako bi europsko gospodarstvo na globalnoj razini moglo ostati konkurentno, a da se istodobno sačuva socijalni pristup, tradicionalan u većini europskih zemalja.

  • Ima li tu čega korisnoga za Hrvatsku? – Ocijenjeno je da alternativni oblici energije ne mogu nadomjestiti rast potražnje za naftom. To znači da u obzir sasvim ozbiljno treba uzeti nuklearnu energiju. To su teme koje se u Hrvatskoj slabo otvaraju iako su vrlo važne. Za nuklearnu energiju treba veoma mnogo vremena i pripreme jer treba uzeti u obzir i sigurnosni i ekološki aspekt.

  • Kad je riječ o socijalnom dijalogu, na skupu se dosta govorilo o fleksibilnosti. Neke države Europske unije mnogo rade na sigurnosti zapošljavanja, a ne sigurnosti radnog mjesta. To znači da se radi na fleksibilnosti u radnim odnosima, a s druge strane omogućuje sigurnost ljudi koji iz bilo kojeg razloga ostanu bez posla. Ključno je pitanje tko će platiti taj trošak. U Hrvatskoj postoji prilično velika neravnoteža u tome koji dio troška snose poslodavci u odnosu na državu.

  • Koliko su poslodavci u ovoj zemlji realna snaga? – HUP je u Hrvatskoj jedini predstavnik poslodavaca, a istodobno imamo šest sindikalnih središnjica s kojima treba pregovarati. Naravno da je teško razgovarati sa šest partnera i naći s njima zajednički jezik. Vlada Ive Sanadera do sada se postavljala vrlo neutralno poručujući neka se najprije mi međusobno dogovorimo. Moramo utjecati na Vladu da razgovara s Hrvatskom udrugom poslodavaca, a ne pojedinačno s poslodavcima, što je često bio slučaj. Putem granskih udruga Vlada će dobiti uvid u različite probleme s kojima se poslodavci susreću. Premijer Ivo Sanader je uveo praksu da se nalazi s HUP-om dvaput na godinu. Smatram da bio trebalo i češće. Da bi poslodavci što bolje predstavili svoje probleme, u HUP-u pripremamo svojevrsnu biljelu knjigu koju ćemo početkom siječnja uručiti novoj vladi.

  • Je li HUP za slobodno formiranje cijena ili bi država trebala kontrolirati njihov rast? – Država ne treba kontrolirati rast cijena. Uostalom, dovoljno je prisjetiti se kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, kad nitko nije bio spreman na visoki rast cijena nafte i kad se, zapravo, dogodila prilično velika recesija. Moramo prihvatiti da će nafta biti još skuplja i da je nikako neće biti dovoljno, i to se nikakvim administrativnim mjerama ne može spriječiti. Prema tomu, treba drugim mjerama procijeniti koja vrsta troška može pasti ako druga raste.